Uvjeravati nikog ne treba, jer, tko ne zna, i Ljubuški bijaše Nahija, a Grude Bekija i da ne spominjemo ostala mjesta koja moćnici Hrvatske politike zamisliše kao svoja. Otkud pravo Hrvatima da zakolče Bakirove kasabe, kada nemaju pravo da u eter puste glas svoga jezika, ili kako veliki aga u Mostaru reče : “Razmislit ću što bi Hrvatima mogao dati i pod kojim uvjetima?”
ok oni, i on i on o zemlji humskoj, o zemlji Ismeta Hadžiosmanovića, Zlatana Mije Jelića, Hame Ibrulja , Joze Marića, Sadika Sadikovića, Anđelka Mikulića, Ice Voljevice, Marina Topića…, raspravljaju čija je i dokle je njihova, njegova ili njegova? Dotle i on i on, ne smiju spomenuti ni Prijedor ni Derventu ni Šamac ni Višegrad, pa ni Srebrenicu, jer nije ni jednom od njih bitno što tu živješe 220 tisuća Hrvata i skoro toliko Bošnjaka, jer pristadoše da to trajno nije njihovo.
Zato je njihov trajni problem Srednja Bosna. I dok oni tako, Dodik i Ivanić kažu Republika Srpska je neprikosnovena, a novokrunisani kralj Aleksandar Balkanski Vučić, valjda nezadovoljan skromnim dočekom u Mostaru, izjavi: “BiH je bure baruta i najveća prijetnja stabilnosti u regionu, probleme bi mogli da izazovu odnosi između Bošnjaka i Hrvata!”
Lepo nam čovek reče, a zašto i ne bi, kad onom nije stalo do hrvatske Posavine, a onaj zaboravi da su Bošnjaci nekada bili većinski narod i u Trebinju. Ovoj dvojici, hrvatskom plemiću i bošnjačkom agi, da kažemo, ako ne znaju, ili da ih podsjetimo: U Kini živi milijardu i četiristo miljuna Kineza, i to na samo 15% od ukupnog teritorija države. Treba li reći da žele i Tibet i da nitko ne smije niti pomisliti odcijepiti ili prepustiti milimetar kineskog teritorija, ma koliko bio naseljen ili nenaseljen.
Da nam je znati što o tome misle ova naša dvojica!?
Kako hrvatskom plemiću reći da je u Sarajevu i Banjaluci živjelo više Hrvata nego u Širokom, Grudama i Posušju, pa i Čitluku, kada ih se on već odrekao! Kako bi nam nadu i vjeru u njega i njegovu politiku budila izjava : “Nemaš ti nama što davati od onog što je naše!”, samo da se odnosila i na Milorada i na Bakira.
Možda smo ipak u zabludi, možda je ipak krucijalno hrvatsko pitanje u BiH kako i kojim Hrvatima popuniti teritorijalne i demografske rupe u ovoj i njihovoj domovini?
Možda će nam odgovor dati on i on…i on, ili smo mi samo oni koje su oni namijenili za neki novi njihov rat. Toliko o njima, ali i o nama.
(Izvor: koyot.blogger.ba)