Nakon služenja Svete mise za poginule hrvatske branitelje u Ševaš njivama, u Počitelju je ispred Spomen obilježja upriličen Središnji skup zahvale hrvatskim braniteljima, a sve u sklopu obilježavanja 29. obljetnice od briljantne vojno-oslobodilačke akcije hrvatskih snaga ‘Lipanjske zore hrvatske Hercegovine’ u kojoj je oslobođena lijeva obala rijeke Neretve od Mostara preko Čapljine do Stoca, izvijestili su mediji o obilježavanju ove zajedničke akcije HVO-a, HV-a, HOS-a i jedne bošnjačke postrojbe.
‘Lipanjske zore hrvatske Hercegovine’ akcija je kojom je potučen hercegovački korpus vojske Republike Srpske, deblokirani Čapljina i Metković te oslobođeni Stolac i istočni dio Mostara. Samom oslobodilačkom operacijom HVO-a u Hercegovini stvoreni su preduvjeti za daljnja djelovanja hrvatske vojske do konačnog deblokiranja Dubrovnika i dubrovačkog primorja i u konačnici oslobađanja ukupnog teritorija juga RH koji je bio pod okupacijom više od godinu dana, izvješćeno je.
Ovo je proizvelo reakciju najviših i visokih časnika HVO-a i HV-a, kao i branitelja koji su sudjelovali u akcijama Čagalj i Lipanjske zore:
Kako se već na prvi pogled vidi, od tog lipnja 1992. godine, ova vojno-oslobađajuća akcija doživjela je i svoj “preobražaj”, odnosno, dobila je novo ime – ‘Lipanjske zore hrvatske Hercegovine’ iako se nikada nije tako zvala.
Naime, a one koje to zanima, već i na sami pogled na “sveznajuću wikipediju” na temu ‘Lipanjske zore’, će pročitati: “Operacija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine. Akcija je trajala od 7. lipnja do 26. lipnja 1992. godine. To je prva pobjeda nad velikosrpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini. Operacijom Lipanjske zore oslobođena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske”.
Međutim, nitko ne spominje ni operaciju ‘Čagalj’ u kojoj je oslobođena Čapljina, a kojom je tada zapovijedao gereral Janko Bobetko, a koja je omogućila i bila uvod u oslobađanje Mostara i okolice u operaciji ‘Lipanjske zore’ kojom je zapovijedao general Slobodan Praljak.
O razlogu, početku, tijeku i završetku ovih oslobađajućih akcija u svojoj knjizi ‘Sve moje bitke’ je iscrpno pisao general Janko BoBetko koji je u vrijeme akcije Čagalj bio zapovjednik Južnog bojišta, planirao akciju Čagalj te izdao zapovijed o provođenju iste.
Nitko ne spominje ni tadašnjeg zapovjednika Sektora Mostar-Široki Brijeg-Čitluk-Čapljina, brigadira Zdravka Andabaka. Sjedište Zapovjedništva (do 18.06.1992.) bilo je u Međugorju i tek nakon 18.06.1992. godine i uspješno provedenih akcija Čagalj i Lipanjske zore zapovjedništvo je premješteno u Mostar.
I to je povijesna istina za koju postoje i vjerodostojni, činjenični dokazi. Naravno, danas nitko niti ne spominje tada mladog i novog zapovjednika HVO-a Čapljina u vrijeme akcije Čagalj, Antuna Luburića. Rijetko i nikako se spominje i sudjelovanje brojnih branitelja iz Gruda, Ljubuškog, Čitluka, ne spominje se, a niti u obilježavanju sudjueluje niti Ivica primorac, tadašnji pukovnik HOS-a itd.
U zaborav je otišlo i zarobljavanje prvog tenka JNA u akciji ‘Čagalj’, kojeg je 07.06.1992. godine, zajedno sa suborcima, zarobio danas pokojni Janko Šutalo. Nitko ne spoiminje mladića Čikaga koji je tri puta ranjen na bojištima u Hrvatskoj, a četvrti put u toj akciji.
Zaboravile su se i još neke “sitnice” – Iz Stožera HVO Mostar u zapovjedništvu akcije Lipanjske zore uz generala Praljka sudjelovao je samo časnik Radmilo Jasaki Mladen Naletilić Tuta, dok Jasmin Jaganjac nije bio uključen ni u pripremu kao ni u aktivnosti u pripremanju akcije. Zbog zaštite komunikacijskih sredstava u provođenju akcije Lipanjske zore, posebnu radio vezu osigurao je časnik Josip Kožul (danas vlasnik poduzeća A3).
Danas se o toj uspješnoj akciji malo ili nikako ne govori, i uvriježio se naziv Lipanjske zore, iako je akcija Lipanjske zore – akcija oslobađanja Mostara i okolice, a ne Čapljine.
No, danas se povijesne činjenice aktivno prešućuju i (ne)namjerno krivotvore jer možda istina nekima ne odgovara i onda se čudimo kako to da imamo 2.000 “pukovnika” uvedenih u prava i već sada desetak samoproglašenih generala.
Na žalost, često na brojnim obilježavanjima značajnih datuma iz protekloga rata (a to nije slučaj samo u ‘hrvatskom korpusu), ne govore nekadašnji izravni sudionici i ratni zapovjednici, a u ovom slučaju prve, velike uspješne oslobodilačke akcije koja je tzv. JNA trajno otjerala iz doline Neretve – najčešće govore “samoproglašeni zapovjednici” ili oni koji uopće nisu bili ni dionici akcije te zato nije ni čudno da ne znaju ni službeni naziv akcije.
(Republikainfo.com/V.S.H)