Protekli tjedan u franačkom turističkom gradiću Neustadt an der Eisch, u srcu izbornog okruga Christiana Schmidta, održan simpozij pod nazivom ‘Euroatlanske perspektive BiH’, koji je organiziralo Njemačko atlantsko društvo (Deutsche Atlantische Gesellschaft), kojim predsjedava ovaj sada visoki predstavnik u BiH.
Skupu se, nakon uvodnog Schmidtovog govora, putem video-konferencije obratio predsjednik Predsjedništva BiH Željko Komšić koji je istaknuo da je euroatlantska perspektiva ključni vanjskopolitički prioritet BiH ali da političke blokade onemogućavaju nesmetan euroatlantski put BiH, piše Deutsche Welle.
Stoga je on zatražio odlučan i nedvosmislen diplomatski odgovor na blokade, naglašavajući da svako toleriranje političkih snaga u BiH, koje predano rade na destabilizaciji države, predstavljaju opasnost ne samo za regiju, već i čitavu Europu.
“Najkompliciraniji sustav na svijetu i neobična entitetska konstrukcija”
„U Predsjedništvu imate partnera koji će predano raditi na ispunjavanju međunarodno preuzetih obveza države BiH, unatoč tome što jedan od članova Predsjedništva BiH te obveze smatra najblaže rečeno fakultativnim”, naglasio je Komšić i izrazio uvjerenje da OHR može biti faktor koji će pomoći BiH ukoliko Schmidtov angažman “bude prožet dosljednom primjenom pozitivnog nasljeđa OHR-a, koje se prije svega ogleda u setu zakona koji su omogućili minimum demokracije u BiH”.
Potom je mikrofon uzeo predsjednik Bundestaga, prethodno ministar financija Wolfgang Schäuble. „Od kolovoza vi se bavite najkopliciranijim političkim sustavom na svijetu”, rekao je on obraćajući se Schmidtu. “Stupili ste na dužnost visokog predstavnika u vrijeme rastućih napetosti, u fazi koju poznavatelji odavno opisuju kao iznimno opasnu jer je karakteriziraju tendencije odcjepljenja koje se ne odnose samo na neobičnu entitetsku konstrukciju BiH već i na cijeli Balkan, a to znači i na europski kontinent. Zato je funkcija visokog predstavnika četvrt stoljeća od Daytonskog sporazuma i dalje nužna”, rekao je ovaj istaknuti njemački političar (CDU), koji je u niz mandata, posebno u vrijeme Helmuta Kohla, bio na raznim ministarskim dužnostima.
“Muslimansko ostrvo s konfliktnim potencijalom”
Schäuble smatra da je, za razliku od dramatične propasti politike Zapada u Afganistanu, u BiH intervencijom Zapada i Daytonom ponešto i ostvareno, “Održao se makar i krhak mir, iako su problemi ogromni. Razmišljanje u kategorijama etničke pripadnost kod Bošnjaka, bosanskih Srba i bosanskih Hrvata sve više dominira, centrifugalne sile djeluju pod uticajem susjednih zemalja i prijete rastrgati fragilnu državnu tvorevinu. U tom slučaju bi ostalo muslimansko ostrvo sa znatnim konfliktnim potencijalom i kao stalni izvor nemira – tim prije što je tu i samoproklamirana zaštitnica Turska”, kazao je Schäuble.
Jasno je, podvlači dalje Schäuble, da je EU napravila velike pogreške geostrateške prirode. Zato je sada na potezu Europa, jer skretati pogled više ne može.
“Nedostajalo je političke volje za rješavanje političke blokade u BiH. Kratkovidna politika EU nije olakšala rad ni visokog predstavnika. Sada bi EU te greške morala, koliko je to moguće, korigirati. Mi moramo biti bolji čuvari na Balkanu i bolje dorasti svojim zadacima i odgovornošću i to u interesu vlastite stabilnosti i blagostanja”, rekao je Schäuble podvukavši kako „politička stabilnost na periferiji Europe zahtijeva dug i istrajan angažman”.
A na tu stabilnost sve više utječe Rusija, a u regiji je itekako prisutna i Turska. Za Schmidta je zamislivo da Turska i Rusija u BiH postanu dio rješenja. “Njihovo prisustvo ne mora neizostavno biti problem”, podvukao je novi šef OHR-a, a u tome ga je podržao i Schäublea. Scmidt je spomenuo i kako ga je Erdogan, tijekom svog boravka u Sarajevu (27.8.21.), pozvao da sljedeći tjedan posjeti Ankaru.
Kome pripada BiH? I u kojem omjeru? Tko što traži?
26 godina nakon početka rada OHR-a BiH je i dalje etnički podijeljena, konstatirala je njemačka povjesničarka i profesorica sa Sveučilišta u Minhenu Marie-Janine Calic i dala svoje viđenje konflikta.
“U osnovi se”, dijagnosticira Calic, “radi o “problemima nacionalnog identiteta i političke legitimnosti”. Dayton ih, prirodno, nije mogao riješiti. Ta pitanja objašnjavaju zašto suočavanje s prošlošću napreduje tako sporo i zašto nije moguće pomirenje. “Četvrt stoljeća nakon okončanja rata. Srbi odbijaju događaje u Srebrenici nazvati genocidom. Zašto? Jer je Srebrenica metafora za visoko politička pitanja i jer otvara pitanja tko je odgovoran za rat i masovne zločine, kako shvaćamo svoju srpsku naciju i kako definiramo našu prošlost?”.
Konflikt se, po njenim riječima, vodi oko starog spora: Kome pripada BiH i u kojem omjeru? Bošnjaci traže više centralizma, a jedan dio i ukidanje entiteta, bosansko-srpski političari traže svoju državu, a nacionalistički Hrvati treći entitet”.
“Nacionalistički orjentirani Bošnjaci su”, nastavlja Marie-Janine Calic, “od Srebrenice napravili „zabranu traumu”. Srebrenica takvima do danas služi kao argumenat da „kategorički isključe podjelu vlasti i pomirenje sa Srbima”. No, ova pitanja se, po njenom mišljenju, ne mogu razjasniti odozgo. “Ona su povijesno rasla i emocinalno su nabijena”, kaže njemačka povjesničarka. „Kada bi međunarodna zajednica iznenada napustila BiH, država bi brže kolabirala nego što to mnogi mogu i zamisliti.”
Njemački predstavnik „rođeni ekspert” za pitanja suočavanje s prošlošću
Marie Janin Calic je tijekom rasprave o nedovoljnom suočavanju s prošlošću i značaju međunarodnog prava podvukla da je uloga Haškog suda i unatoč svim kritikama, bila od neprocjenjive vrijednosti, ali da je ovaj sud osudio „velike ribe” među kojima Karadžića, Mladića, generale JNA ali ne i tisuće “malih riba” koji su bili uključeni u zločine.
“Oni i dalje”, kako je rekla, “šetaju slobodno ili se nalaze na značajnim dužnostima iako bez njih ne bi bilo moguće izvršiti zločine u toj dimenziji”.
“Presude Međunarodnog suda bile su važne ne toliko da bi se kaznili počinitelji već da bi se priznale žrtve, ali i da bi se zločini individulizirali kako se ne bi moglo kazati: ‘svi Srbi su bili zločinci’. Isto tako, nisu ni svi Hrvati uništavali spomenike kulture, niti provodili etničko čišćenje. Sud je uspio rekonstruirati sve što se događalo, posebno u Srebrenici, tako da se to zapravo ne može negirati”, rekla je Marie Janin Calic.
Christian Schmidt je ukazao kako je upravo njemački predstavnik „rođeni ekspert” za ova pitanja i da i u Njemačkoj, neovisno od Nurnberških procesa, pravosuđe 50-tih i 60-tih godina, sve do velikih suđenja za Auschwitz, nije baš bilo od pomoći u utvrđivanju istine.
“Kada je u pitanju tema ratnih zločina, mi smo taj proces na izvjestan način okončali. Naravno imali smo američku pomoć, reedukaciju i procese denacifikacije. Ali, pitanje je kako postići da prošlost u BiH ne određuje budućnost?”, rekao je Schmidt.
Kako odgojiti mlade generacije da prekinu narative svoje etničke grupe
Drugo, odlučujuće pitanje za ovog njemačkog političara je „kako odgojiti mlade generacije u BiH da ne razmišljaju u povijesnim narativima svoje etničke grupe” i da svojim roditeljima počnu postavljati neugodna pitanja, na primjer „što su radili tijekom rata” itd.
To je za njega nešto, na što za sada nema odgovor. Stoga je on “češke kolege zamolio da mu pošalju u OHR nekoga tko se bavio (češko-njemačkim) pomirenjem”. Schmidt, međutim, oklijeva upotrijebiti riječ pomirenje kada je u pitanju BiH, jer se tu, kako kaže, postavlja pitanje gdje i od koje točke s pomirenjem započeti.
To su po riječima Marie-Janine Calic najteža pitanja, a jedno od njih je Schmidtu u nasljeđe ostavio njegov prethodnik ValentinInzko donošenjem Zakona o zabrani negiranja genocida, za koji se njemačka povjesničarka pita kako će ga Schmidt uopće provesti.
„Ako pogledamo na Afganistan, onda takva pitanja ne možemo rješavati izvana i to je povezano sa „nation building” , rekla je Marie-Janine Calic. Ali što realno možemo uraditi u BiH, koji bi bio međucilj”, zapitala je ona visokog predstavnika Schmidta.
“Za mene to može biti samo put ka europskim standardima, koje definira Europa, a koji ne iziskuju neposredan odgovor na pitanja koja se postavljaju između etničkih grupa već se rješavaju u dijalogu s Europom. Tu su posljednje godine bile, prije bi se moglo kazati, izgubljene. Razlog tome je što EU politički nije bila načisto s tim što želi. Sve je to lijepo i krasno s ovih 14 preporuka EU-a, ali na instrumentima i polugama za njihovo ostvarivanje u BiH se još mora raditi. Tu ja mogu odraditi dio reprezentativnog posla za EU ali same odluke, proistekle iz dijaloga s EU, moraju doći iz zemlje”, rekao je Schmidt.
Više Bonskih ovlasti ili i dalje “owner ship”
Hoće li biti promjene politike sa Schmidtom kao visokim predstavnikom, više provedbe Bonskih ovlasti ili će se pak ostati na dosadašnjoj politici „ownershipa”, upitala je Marie-Janine Calic ?
Po Schmidtovom mišljenju “Owenership” bi se morao iznova definirati. „Ownership” bi trebao značiti da ljudi u zemlji snose više odgovornosti, a ne da, kako to neki shvaćaju, “pojedinci sebi pune džepove novcem”. “Moramo jačati mjere povjerenja po pitanju prihvaćanja države i entiteta, u suprotnom bi to moglo voditi u pravcu primjene Bonskih ovlasti – naravno u suradnji sa SAD i koliko je moguće sa EU”, rekao je Schmidt.
Komšić, Čović i problem Izbornog zakona
Naslijedio je, kaže, i problem Izbornog zakona. “Iz BiH posebno odlaze Hrvati, a mnogi od njih imaju hrvatsku putovnicuš, što je putovnica EU”, kazao je Schmidt. To, dodaje, jača zabrinutost njihovih političkih predstavnika, s obzirom da njihovo učešće u kompliciranoj političkoj strukturi BiH nije dovoljno osigurano.
A onda se Schmidt osvrnuo na Komšića. „Govornik na simpoziju gospodin Komšić je predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvu, iako je izabranglasovima Bošnjaka, a ne toliko Hrvata. To pokazuje koliko je sve kompliciano. Istinski predstavnik Hrvata, Čović, je izgubio protiv Komšića. Sada je pitanje kako organizirati Izborni zakon, a da se zemlja ne podijeli na tri entiteta. Ako do toga dođe, i to je ono što me zabrinjava, teritorijalni integritet BiH mogao bi biti doveden u pitanje. Ja, međutim, moram očuvati teritorijalni integritet BiH sa sredstvima koja su mi na raspolaganju. Taj zadatak mi je dala međunarodna zajednica. Hrvatima zato moramo dati mogućnost da se osjećaju dovoljno zastupljeni i da ne idu u bojkot izbora. Tako da će puno toga ovisiti od Izbornog zakona”, zaključio je Schmidt na kraju simpozija o Euroatlantskim perspektivama BiH, održanim na jugu Njemačke, izvješćuje DW.
/Republikainfo.com/