„Crnčugo, ciganko, ubij se, ubij se“, riječi su vršnjaka jedanaestogodišnje Sache Ferrer, djevojčice kubanskog porijekla koja živi u Bosni i Hercegovini (BiH). Ika Ferrer Gotić kaže da njena kćerka Sacha već šest godina nailazi na razne uvrede, verbalno omalovažavanje i fizičke nasrtaje, zbog čega je nekoliko puta mijenjala škole.
Iako je već mnogo puta istupala u javnosti ukazujući na ovaj problem, Ikin vapaj shvaćen je ozbiljno tek nakon što je Sacha pokušala počiniti samoubistvo.
„Reagiralo je Ministarstvo obrazovanja Sarajevske županije. Na temelju ovog slučaja, donesena je odluka o načinu postupanja, odnosno, precizirano je da školska uprava snosi odgovornost u slučaju nasilja i govora mržnje. No, to je naišlo na negativnu reakciju škole iz koje sam potom ispisala dijete. Nisu bili spremni preuzeti odgovornost za događaje u školskom dvorištu. Roditelji zato moraju dobro razmisliti o tome kome ostavljaju svoje dijete. Kasnije su pokrenute i neke inicijative u Federalnom parlamentu“, kaže Ika Ferrer Gotić.
Veličanje ratnih zločina
U slučaj su uključeni policija i služba za socijalni rad, ali je nakon ispisa Sache iz škole „sve stalo“. „Osim ljudi, roditelja i savjesnih građana, država zbog korupcije u obrazovnom sustavu nije spremna pružiti podršku ugroženoj djeci i roditeljima. Naprotiv, krivnja se prenosi na žrtvu i roditelje, što je u civiliziranim i naprednim društvima davno prevaziđeno i zabranjeno“, kaže sugovornica DW.
Nažalost, govor mržnje u BiH nije rijetka pojava. Prisutan je u politici, medijima, na društvenim mrežama, sportskim i drugim manifestacijama, uz parole poput „Nož, žica Srebrenica“, kojima se veličaju najteži ratni zločini. U BiH su govor mržnje i prijetnje u javnim istupima koristili i visoki politički dužnosnici.
„Nemojte misliti da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje“, govorio je Radovan Karadžić najavljujući rat u BiH.
Govor mržnje kao „simbioza nepismenosti i nemuštosti” u medijima
Nakon rata, govor mržnje u BiH se manifestirao i kroz negiranje genocida i drugih presuđenih ratnih zločina, a potom i prava na izučavanje grupe nacionalnih predmeta u školama i upotrebu imena maternjeg jezika. Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik je govorio da je za „RS neprihvatljivo da joj sude sudije muslimani”, dok je ordenjem odlikovao najsurovije ratne zločince. Posredstvom medija, poruke su stigle do krajnjih korisnika izazivajući željeni efekat.
Kolumnista banjalučkog portala „Buka“ Dragan Bursać kaže da je govor mržnje „simbioza nepismenosti i nemuštosti u medijima, na društvenim mrežama i lokalnim politikama“. „Dabome, drugačije je artikuliran i izražen, ali uvijek ga karakterizira ta apriorna isključivost i vrijeđanje. Svi oni koji se koriste govorom mržnje znaju da neće biti sankcionirani. A, nedostatak sankcija, nažalost, dodatno truje javni prostor u BiH”, kaže Bursać za Deutsche Welle.
Društvene mreže
Novinar sarajevskog „Oslobođenja” Đorđe Krajišnik smatra da je liberalizacija javnog prostora, tačnije pomijeranje sfere masovnog informiranja na internet i popularne društvene mreže, u potpunosti izmijenila i pitanje govora mržnje.
„Svojevrsna anonimnost i mogućnost kreiranja profila pod lažnim imenima, na forumima i društvenim mrežama otvorila je prostor za različite mogućnosti ispoljavanja negativnog i prijetećeg sadržaja. Međutim, internetski prostor u slučaju BiH ni u kom pogledu ne bih razdvajao od onoga što su zvanični, mainstream mediji. Budući da još uvijek većina bh. stanovništva njeguje kulturu tradicionalnih medija (radija i televizije), sve ono što se putem tradicionalnih elektronskih medija prenese uspostavlja se kao izvjesna inicijalna kapsula za reakcije na društvenim mrežama i forumima web portala”, kaže Krajišnik za Deutsche Welle.
On vjeruje da je u BiH razvijena i mreža „botova” koji za potrebe političkih stranaka orkestrirano proizvode netrpeljivosti i sukobe na društvenim mrežama.
„U konačnici, čini mi se da su društvene mreže i slični mediji samo prostor na kojem se u doslovnom smislu reflektiraju svi umjetno kreirani sukobi u BiH, te da se i internet danas koristi prije svega za zastrašivanje i manipulaciju strahom”, kaže Krajišnik.
Poruke vjerskih poglavara
Govora mržnje ima i u obraćanjima vjerskih poglavara. Urednik Religijskog foruma BHRT-a Dejan Garić, ipak, primjećuje da je posljednjih nekoliko godina retorika vjerskih lidera „ublažena”.
Tekst u cijelosti možete pročitati na ovom LINKU.