Mlijeko, meso, ulje, sve poskupljuje. Nažalost, izgleda da će apsolutni rekorder biti namirnica bez koje Hrvati ne mogu zamisliti dan.
Nakon dvije godine koje je obilježila rekordna inflacija, naročito cijena hrane, rast cijena u 2024. je usporio, ali je i dalje na razini većoj od europskog prosjeka i prijašnjih procjena stručnjaka. Unatoč usporavanju inflacije, Hrvatska narodna banka prognozira da će u ovoj godini rast cijena hrane ponovo ubrzati na 4,7 posto, a daljnji udar na potrošače potvrđuju i stručnjaci i domaći proizvođači. Mliječni proizvodi, meso, ulje, kakao i kava mogli bi najviše poskupjeti, blagi rast cijena očekuje se i u kategoriji voća i povrća, a cijene žitarica, napose soje, mogle bi se smanjiti.
Konzultantica za prehrambenu industriju i poljoprivredu Zvjezdana Blažić kaže da svi trendovi pokazuju da cijene hrane i dalje rastu na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. U Hrvatskoj su stope rasta još uvijek vrlo visoke iako su sva predviđanja tijekom prve polovice godine išla u smjeru stabilizacije i usporavanja rasta. Konkretno, indeks cijena hrane Organizacije za prehranu i poljoprivredu u listopadu je porastao čak 2 posto u odnosu na rujan. Kada se usporedi s vrhuncem iz prve polovice 2022., niži je za 20 posto, no u listopadu je porast potrošačkih cijena hrane i bezalkoholnih pića na godišnjoj razini bio vrlo visokih 4,8 posto. U Europskoj uniji kreće se oko 2 posto.
– Cijene mliječnih proizvoda nisu rasle u tolikoj mjeri kao diljem EU, a kako sami zadovoljavamo manje od pola vlastitih potreba, možemo očekivati daljnji rast cijena mlijeka i maslaca. Isto je i sa svinjetinom, kojoj je cijena kod nas znatno pala, a u EU raste, pa ćemo zbog male domaće proizvodnje slijediti taj trend – govori konzultantica Blažić.
Dodaje da će cijene poljoprivrednih sirovina, nakon blagog rasta u 2024., ove godine ipak padati zbog poboljšanja uvjeta opskrbe.
Poljoprivredni stručnjak Ivan Malić ističe da treba razlikovati neke opće trendove cijena u odnosu na trendove u sektorima koji su najjače pogođeni klimatskim promjenama. Trenutačno su to kava i kakao zbog ekstremnih vremenskih uvjeta, a na prinose maslina utjecala je suša, pa će ulje biti skuplje.
– U tim je sektorima teško išta planirati, ali generalno je jasno da će i u budućnosti postojati manjak klimatski osjetljivih roba. S druge strane, velika skupina osnovnih namirnica, kao što su brašno, ulje, meso, mlijeko ili jaja, doživjela je značajnu korekciju cijena u odnosu na vrhunce cijena u 2023. godini – govori Malić.
Iako više toliko ne osjećamo posljedice pandemijske i ukrajinske krize, naglašava da su cijene rada, kapitala i energenata ostale veće, pa je nemoguć povratak na prijašnje cijene.
Prema podacima Eurostata, od 2015. do studenog 2024. u Hrvatskoj je hrana poskupjela 48 posto, malo više od prosječnog poskupljenja u EU, koje iznosi 45 posto. Najveća razlika između hrvatskog povećanja u odnosu na prosječno u Europskoj uniji zabilježeno je u slučaju šećera (58 posto u Hrvatskoj prema europskih 44 posto) i kruha, koji je kod nas poskupio 68 posto u odnosu na europskih 46 posto.
– Ako gledamo rezultate trgovaca i pekara, jasno je da su dobro iskoristili posljednje tri godine. To je na neki način dobro, naročito za pekarsku industriju, koja je prije ovog razdoblja poslovala niskoprofitabilno, što je ugrožavalo njezin razvoj. Tržište će regulirati cijene kruha jer je u EU ono dovoljno veliko da ne dopušta značajna i dugoročna odstupanja – kaže Malić.
Najveća je razlika u korist Hrvatske ona u poskupljenju maslaca, koji je od 2015. godine kod nas poskupio 72 posto, a na razini Unije 85 posto. Meso je u Hrvatskoj u istom razdoblju poskupjelo za 40 posto (najviše janjetina – 47 posto), riba i morski plodovi 42 posto, jaja 55 posto, povrće je u studenom 2024. bilo skuplje 48 posto, a voće 36 posto, što je čak deset postotnih bodova manje nego na razini EU. I na nacionalnoj i na europskoj razini najviše je poskupjelo maslinovo ulje (98 odnosno 92 posto).
Zvjezdana Blažić upozorava da bi za preciznu analizu najprije trebalo analizirati početnu bazu jer je u promatranom desetogodišnjem periodu došlo do značajnih promjena u hrvatskoj proizvodnji, ali i u potrošnji i navikama potrošača.
– Kvaliteta je značajno porasla, a velika potrošnja uvjetovana potrošnjom u turizmu sigurno je utjecala na tako visok rast cijena, koji nije bio zabilježen ni u jednoj drugoj zemlji EU. Osim toga, domaćom proizvodnjom ne možemo korigirati cijene na domaćem tržištu, pa smo izloženi vrlo visokim uvoznim cijenama. Ipak, treba uzeti u obzir da mnoge zemlje u EU, primjerice Njemačka, Poljska i Mađarska, imaju veći rast cijena od onog iz 2015. nego što je imala Hrvatska – naglašava.
Marijo Puškarić u svojem poljoprivrednom obrtu Agro Puškarić u Kaniškoj Ivi uzgaja industrijski krumpir za proizvodnju čipsa, luk, češnjak, soju, žitarice, pivski ječam te žitarice i kukuruz za silažu. Očekuje da će cijena žitarica ostati na razini ove godine (plus-minus 5 posto), a da će cijene povrća rasti između 5 i 15 posto.
– U proizvodnji povrća oko pola cijene čini ljudski rad, pa bi najviše mogle poskupjeti vrste kao što su salate, češnjak ili paprika, koje zahtijevaju puno ručnog rada. Budući da su rasli troškovi rada, energenata i potrošnog materijala, to se mora odraziti i na cijenu povrća – govori Puškarić. Cijena rada je, dodaje, u protekle dvije godine porasla za 40 posto, a cijena sadnog materijala se udvostručila. To nisu mogli zanemariti, ali su se trudili da cijena bude “maksimalno minimalna”.
Klimatske promjene značajno su promijenile način njihova rada. Zalijeva se češće, gotovo sve kulture sade se ili siju oko 20 do 25 dana ranije nego prije nekoliko desetljeća, no globalno zagrijavanje stvorilo je i jednu prednost. Nakon žetve žitarica i berbe luka, češnjaka i ranog krumpira, na isto se mjesto sadi kukuruz, koji se pokazao kao najstabilniji kad je riječ o prinosu. Ista poljoprivredna površina tako im donosi dva prihoda, što je prije 20 godina bilo nezamislivo. Ipak, sve je to nemoguće bez vode.
– Hrvatska bi trebala navodnjavati barem 60 posto poljoprivrednih površina u sljedećih 20, a možda čak i sljedećih deset godina. Bez toga nema održivog ekonomskog poslovanja – smatra vlasnik obrta Agro Puškarić.
Ipak, sumnja da će se to zaista i dogoditi jer, kako kaže, ni poljoprivrednici ni država ne shvaćaju koliki nam problem već sada stvaraju klimatske promjene. Iako su dobro zamišljene, i europske potpore mogu postati kontraproduktivne.
– Dio poljoprivrednika zbog njih više ne razmišlja poduzetnički. Postaju ovisni o subvencijama i samo čekaju da vide hoće li proizvodnja uspjeti, pa da im, ako ne uspije, netko da novac za preživljavanje. Umjesto da razmišljaju kako mogu sami unaprijediti poslovanje – kritičan je Marijo Puškarić. Dodaje da proizvođači ne bi smjeli svoju neproduktivnost naplaćivati kroz veće cijene proizvoda.
Prema izračunu HNB-a, kumulativni porast cijene hrane u Hrvatskoj od lipnja 2021. do listopada 2024. godine iznosi oko 35 posto. Ipak, Ivan Malić kaže kako, za razliku od prehrambene industrije koja je uspjela bolje kontrolirati inflatorne pritiske i svoj dio tereta prebaciti na krajnjeg potrošača, primarna poljoprivredna proizvodnja od toga nije profitirala. Posljednje tri godine tako su kumulativno tek prosječne poljoprivredne godine.
– Proizvodnja uljarica i žitarica jako je dobro prošla samo 2022. godine. U 2023. je zabilježila visoke gubitke, a 2024. nije donijela značajan oporavak, pa će stabilizacija trajati cijelu 2025. godinu. Ima i svijetlih primjera: ojačali su sektori tova junadi i svinjogojstvo na dobrim cijenama žive stoke u posljednje dvije godine. U periodima je sektor jaja i peradarstva dobro zarađivao, kao i maslinari – pojašnjava.
Zvjezdana Blažić kaže da će u 2025. godini, osim klimatskih promjena i globalnih političkih događaja i sukoba, cijene hrane u Europskoj uniji biti pod utjecajem trgovinskog sporazuma EU i južnoameričkog bloka Mercosur koje čine Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj, vrlo jaki poljoprivredni proizvođači. Osim toga, nakon što bude poznat njihov opseg, moći će se procijeniti i učinak uvođenja carina koje najavljuje Donald Trump.
– Cijene poljoprivrednih sirovina (žitarica, uljarica, šećera, mlijeka, svih vrsta mesa) formiraju se na svjetskim burzama i na njihovo kretanje znatno više utječu geopolitički odnosi iako ovise i o kretanju proizvodnje u glavnim proizvodnim bazenima uslijed vremenskih prilika – govori konzultantica za prehrambenu industriju i poljoprivredu.
Osim toga, na cijene voća, povrća i nekih vrsta mesa, jaja i prerađene hrane značajno utječu lokalne prilike i regionalna proizvodnja, a pojava bolesti može poremetiti potrošnju pojedinih vrsta mesa na globalnoj razini.
Ivan Malić smatra da će klimatske promjene i geopolitički odnosi u budućnosti jednako utjecati na cijene hrane.
– Klimatske će promjene štetiti europskoj poljoprivredi, a pogodovati, primjerice, ruskoj poljoprivredi jer je ta zemlja sjevernije, pa će joj zatopljenje donijeti dodatne mogućnosti, a nama na jugu Europe će ih smanjiti. U tom trenu i hrana postaje geopolitika i oružje kao što je sada energija – objašnjava.
Malić smatra da to što Hrvatska ne proizvodi dovoljno hrane za vlastite potrebe ne stvara nikakav problem po pitanju kvalitete i ponude na policama za krajnje potrošače, no iz perspektive nacionalne sigurnosti i ruralnog razvoja, to jest velik problem. Puškarić dodaje da stabilna proizvodnja na domaćem tržištu donosi i stabilnost cijena. Ovisnost o uvozu stvara probleme ili proizvođačima ili kupcima.
– Ovako u slučaju suficita u svijetu, višak voća i povrća dolazi i na naše tržište, stvara pritisak na naše proizvođače te ih, de facto, uništava. S druge strane, kada takve robe nedostaje, cijene idu u nebo, a to najviše osjete potrošači koji te namirnice kupuju – kaže Puškarić.
Kada je riječ o kretanju cijena hrane, valja uzeti u obzir još jedan faktor – potrošnju. Zvjezdana Blažić smatra da teško možemo očekivati neko značajnije usporavanje cijena jer hrvatski građani velik dio kućnog budžeta troše upravo na hranu i piće.
– Na našem maloprodajnom tržištu promet u trgovinama koje se bave prodajom hrane, pića i duhana čine trećinu ukupnog maloprodajnog prometa, što je jako velik udio u prometu trgovine. Država također svoj rast BDP-a temelji na vrlo značajnoj potrošnji građana – objašnjava. Dodaje da će, s obzirom na veliko povećanje plaća, teško doći do promjene trendova potrošnje koji će potaknuti spuštanje cijena.
– Potrošači bi ipak trebali paziti što kupuju, koliko im hrane stvarno treba, umjesto da kupuju impulzivno pa bacaju viškove. Bacanje hrane je štetno i za naše novčanike i za okoliš, a što je potrošnja veća, veće su i cijene – zaključuje.
(Izvor: jutarnji.hr)