Kelnska nadbiskupija objavila je konačno izvještaj o seksualnom zlostavljanju maloljetnika od strane svećenika i crkvenog osoblja. Neki su dužnosnici suspendirani. Prekasno.
Piše: Melina Grundmann/Deutsche Welle
Nakon ulasku u zgradu Općinskog suda u Kölnu nemoguće je previdjeti ceduljice na kojima su informacije kako se može napustiti Crkvu. Soba 47, jedan pečat i to je to. Ako se na vrijeme zakazao termin.
Tjednima već ljudi dolaze ovamo da bi istupili iz Katoličke crkve. Godišnji broj izlazaka iz Crkve porastao je u Kölnu za 70 posto. Doduše, smanjivanje broja pripadnika crkve nije ništa novo, taj trend već duže vrijeme traje, ali način na koji se Kelnska nadbiskupija ponašala u rasvjetljavanju slučajeva seksualnog zlostavljanja maloljetnika u vlastitim redovima dodatno je pojačala taj trend.
Katolička crkva u krizi
Na čelu bogate nadbiskupije, koja je zbog toga utjecajna i u Vatikanu, nalazi se mladoliki čovjek s naočalama i ozbiljnim pogledom, kardinal Reiner Maria Woelki. Kada je preuzeo dužnost dao je velika obećanja: da će rasvijetliti sve, da će krivci biti pronađeni i da će snositi posljedice. A onda je pod ključ stavio stručni izvještaj koji je trebao biti objavljen prije godinu dana. Obrazloženje je glasilo – izvještaj nije „sudski dosljedan”.
To je izazvalo ogorčenje svih, prije svega žrtava zlostavljanja, ali s vremenom i velikog broja vjernika. Radi li se o pokušaju prikrivanja zlodjela i zaštiti krivaca? Da nije možda i Woelki osobno umiješan? Da Katoličkoj crkvi u Njemačkoj nije strano ni zataškavanja pokazao je već i prvi veliki skandal iz 2010.
Novo vještačenje
Kada je Woelki naručio novo stručno mišljenje njegova vjerodostojnost je bila do te mjere poljuljana da su neki sumnjali u to da će i drugi izvještaj ikada biti objavljen. Ipak, u četvrtak (18.3.) navedeno je jasno i glasno osam imena odgovornih za zlostavljanja, neki od njih su u međuvremenu preminuli, a neki koji su među živima i obnašaju crkvene dužnosti, sada će se suočiti s posljedicama. Među njima je jedan kelnski pomoćni biskup, sudski vikar, te bivši generalni vikar koji je kasnije postao nadbiskup u Hamburgu.
Woelkiju izvještaj ne predbacuje nikakve greške. Sudeći po izjavama jednog od pravnika koji je napisao taj dokument, tako je bilo i u prethodnom izvještaju. Zašto je onda prvi papir držan u tajnosti? To pitanje još čeka na odgovor. Nitko do danas ne zna što stvarno znači izraz „sudski konzistentno“. Skoro nikoga to više ni ne zanima.
Woelki nije vjerodostojan
Svojim postupkom Woelki je nanio štetu svojoj nadbiskupiji, ali i kompletnoj Katoličkoj crkvi u Njemačkoj. Pokazao je velike slabosti koje Crkva ima kada je riječ o volji za rasvjetljavanjem vlastitih krivičnih djela.
Woelki je najprije obećao rasvjetljavanje nedjela, a onda izvještaj stavio pod ključ i time prokockao vjerodostojnost. Mogao je objaviti prvi izvještaj, navesti njegove slabosti i – naručiti drugi. Ipak je Woelki, koji navodno do objavljivanja izvještaja nije znao što u njemu piše, smijenio je pomoćnog biskupa i predsjednika Crkvenog suda. Taj postupak je jedinstven u povijesti Katoličke crkve u Njemačkoj. Sada Vatikan mora odluči hoće li smijenjeni svećenici doista izgubiti svoj aktualni status.
Ovaj postupak vraća nadu u to da Woelki doista ozbiljno misli rasvijetliti sve što se zbivalo u njegovoj nadbiskupiji. Osim toga, moćna Kelnska nadbiskupija ima šansu preuzeti vodeću ulogu, obzirom da je to prva nadbiskupija u Nemačkoj koja želi tako sveobuhvatno rasvjetljavanje zlostavljanja unutar Crkve. A neće ni u kom slučaju biti posljednja biskupija u kojoj su se dogodila teška kršenja dužnosti i prikrivanje zlodjela. Važno je da se konačno – krene.
Šteta ostaje
Moguće je da će sve ovo barem malo smiriti duhove u Kölnu i cijeloj Njemačkoj. Ali sada mora uslijediti transparentna istraga svega što je bilo pogrešno u SVIM nadbiskupijama i u katoličkim redovima. Crkva to duguje žrtvama zlostavljanja, sebi samoj i – javnosti.
Usprkos tome, sve ovo stiže prekasno. Za zloupotrebe i seksualno zlostavljanje koje su počinili katolički svećenici širom Njemačke zna se već deset godina. Šteta je odavno postala ogromna, povjerenje u Crkvu je uništeno i bit će ga teško obnoviti.
(Izvor:DW)