Piše: Felix Steiner/DW
„Slutimo da će izbjeglice promijeniti našu zemlju“, rekao je njemački savezni predsjednik prije nepuna četiri tjedna. Zastrašujuće je u kom pravcu i kojom brzinom se Njemačka mijenja. Iako to nije stvarno iznenađujuće. Brutalni napad nožem na kandidatkinju za gradonačelnicu Kölna Henriette Reker (koja je nakon toga i pobijedila na izborima) samo je privremena kulminacija sve radikalnijih raspoloženja u društvu.
Već tjednima se na internetskim forumima velikih informativnih portala te na Facebooku širi mržnja. Šire se teorije zavjere, glasine se prodaju kao činjenice, vode se polemike, vrijeđa se. U žiži je prije svih kancelarka Merkel, ona je „izdajica naroda“ i „izbjeglička kurva“. To su samo neki od naziva kojima je redovito „časte“. I to se odavno ne radi pod okriljem anonimnosti koju pruža internet, već i na javnim skupovima.
Vješala i vatra
Prije tjedan dana su se na prosvjedu Pegide u Dresdenu pojavila i vješala s dvije simbolične omče namijenjene kancelarki Merkel i vicekancelaru Gabrielu. Gotovo svakog dana čitamo vijesti o podmetanju požara u domovima za izbjeglice. Pravo je čudo da još nitko nije ubijen. A u subotu je zamalo ubijena poznata kelnska političarka, koja je između ostalog bila zadužena i za smještaj izbjeglica.
To nema veze s „izgredima“ “ ili legitimnim otporom „zabrinutih građana“ protiv politike savezne vlade prema izbjeglicama. Ovo što se upravo događa je terorizam. Ne organizirani – ali rasprostranjen na čitavom teritoriju Njemačke. Praktički nema savezne pokrajine koja je pošteđena od podmetanja požara.
A napad na kelnsku političarku se nije dogodio u Saskoj, gdje je Pegida najaktivnija, već u velikom gradu koji se sam smatra najliberalnijom metropolom Njemačke.
I kao da to već nije bilo dovoljno alarmantno, nakon atentata u prošlu subotu se sve odvijalo kao i obično: u centru grada su, pored poznatih političara, svijeće zapalili svi oni koji i inače dolaze u takvim prilikama. To je isti dio društva koji je početkom rujna aplauzom dočekivao izbjeglice na željezničkim kolodvorima, koji pomaže izbjeglicama dragovoljnim prilozima i volonterskim radom.
Uvrede i nakon atentata
Na forumima na internetu, uvrede su se nastavile i nakon atentata na političarku Reker, kao da to nije bio napad na temelje otvorenog, demokratskog društva. Neki su pisali da je ona „dobila to što je i tražila“, neki da „nije šteta što je napadnuta“, a neki „da je to samo početak“. Nikada nije bio uočljiviji duboki jaz u njemačkom društvu.
Henriette Reker je u nedjelju, dok je u komi ležala u bolnici, izabrana za gradonačelnicu četvrtog po veličini grada u Njemačkoj. Nije izabrana iz sažaljenja, već uz isti onaj broj glasova koji joj je prognoziran još prije šest mjeseci. Važno je da su izbori održani i usprkos napadu, poručili su najviši gradski dužnosnici. I dodali da teroristi i nasilnici društvu ništa neće diktirati. Tako je.
Ali, još važniji signal bi bio upućen da je u nedjelju na izbore izašlo 70 ili 80 posto građana Kölna. Takav mandat bi ojačao demokraciju. Ovako, mora se primiti k znanju da 60% građana uopće ne zanimaju stvari od javnog interesa.
Masa Nijemaca kao da još nije shvatila pred kakvim izazovima se društvo nalazi u jesen 2015. Ne zato što treba prihvatiti i integrirati tako mnogo ljudi, već zato što treba braniti temeljne vrijednosti našeg društva – i to ne od doseljenika kojih se svi plaše, već od onih koji gaze demokraciju i slobodu, i koji potječu iz samog centra našeg društva.