Razgovarao: D. Lukić/Dnevni list
Na političkoj sceni pojavio još jedan HSP. Na čelu te pravaške opcije nalazi se Nikola Raguž. Riječ je o mlađem pravašu, koji je ranije bio na čelu mladeži HSP-a BiH, a trenutačno je vijećnik u Općinskom vijeću Općine Stolac, gdje trenutačno živi i radi. Da ne bude zabune, Raguž nije u HSP-u BiH, već u HSP-u. Nije riječ o istoj stranci, a u intervjuu za Dnevni list Raguž je pojasnio o čemu je riječ, kakva je ‘razlika’ i kakvu politiku će taj, takoreći, novi HSP provoditi.
HSP je vjerojatno stranka s najviše promjena kako u Hrvatskoj tako i u BiH. Mijenjali su se nazivi, ‘znaci i predznaci’, ljudi… Kako to komentirate, ljudi su možda pomalo i zbunjeni pa objasnite koji je u biti ‘vaš’ HSP?
– Nažalost u pravu ste, od Oca domovine Ante Starčevića, i preko jednog stoljeća vremenskog odmaka, možemo kazati da su nam problemi i dalje slični ali nažalost nijedna politička opcija nije imala tu nesreću da se toliko dijeli i da se osnivaju neke nove stranke. Ova stranka HSP kojoj sam ja na čelu je iz devedesetih godina i ona je na izvornom pravaškom tragu, ali je jedno vrijeme bila neaktivna dok su neke druge pravaške stranke bile dominantne na političkoj sceni. Sada je ponovno reanimirana kada se vidjelo da je Pravaška politika ponovno zapala u probleme i postala blijeda i neprepoznatljiva, a potrebe Hrvata sve veće i potrebnije.
Hoćete reći da se vi smatrate izvornim pravašima?
– Naprosto, mi smo izvorni Pravaši koji nikada nisu bili tuži, niti Austrijski niti Ugarski niti Zagorski, niti Hercegovački nego smo hrvatska stranka koja misli svojom glavom a čiji simbol, a to je vuk, dlaku mijenja ali ne i ćud, odnosno politiku. Za nas je ‘Bog i Hrvati’ temeljni pozdrav u suštinskom, a ne folklornom smislu. Naprosto, vidimo da je ponovno nacionalna politika i nacionalni interesi hrvatskog naroda ugrožen i da treba našu akciju.
Mislite da imate političke snage za neku konkretniju akciju?
– Mi smatramo da su se postojeće hrvatske oporbene stranke uljuljkale u HNS i da tamo žive od mrvica koje im daje HDZ BiH i predsjednik HNS-a. Slikovito rečeno, pravaški vuk nije mačak Garfild koji čeka da mu neko daje hranu ili hamburger, nego smo mi lovci koji će izboriti bolji položaj za neke hrvatske krajeve i političke odluke za sve Hrvate u BiH a ne interesne skupine i foteljaše.
Očito je da niste na istom fonu s Hrvatskim narodnim saborom?
– Hrvatski narodni sabor je postao satelit HDZ BiH koji nema nikakvu vlast ali ima odgovornost. Predstavlja jednu „vreću za napucavanje“, gledajući u sportskom žargonu. Svi mi znamo da su članice HNS-a fikusi i ništa ih se ne pita jer o svemu odlučuje HDZ BiH i predsjednik HNS-a. Njihovo je samo da klimnu glavom i dignu ruku za neke prijedloge koje su prvi i posljednji put vidjeli na stolu ili u zadanom dnevnom redu. Smatramo da Pravašima tamo nije mjesto i da ne trebaju biti „smokvin list“ za pokrivanje Čovićeve nacionalne politike koja je često puta najmanje nacionalna.
Odmah udarate po Čoviću?
– Da je predsjednik HNS-a želio normalan HNS on bi ga uveo u vlast na državnoj, federalnoj i županijskoj razini. Međutim, on to ne želi nego je u vrijeme postizbornih koalicija mirio bošnjačke političare predsjednika SDA Bakira Izetbegovića i predsjednika SBB Fahrudina Radončića, kako bi s njima zajednički ušao u vlast. Za to vrijeme sustavno je urušavao HDZ 1990., i ostale oporbene hrvatske stranke. Zašto nije u vlast uveo i HDZ 1990. i tako ojačao hrvatsku poziciju u Sarajevu, a slabio Bošnjačku dominaciju, prije svega u Federaciji BiH!? Zato što nema iskrenog interesa za poboljšanje hrvatske političke pozicije nego je isključivo u pitanju osobni interes i fotelje. Mi Pravaši smo protiv foteljaške politike nego za afirmaciju i zaštitu vitalnih nacionalnih interesa.
Iz ovog odgovora, već vidimo što zamjerate HDZ BiH?
– Naravno da najviše zamjeramo što vitalne nacionalne interese etabliraju samo u izbornoj kampanji a čim uđu u vlast zaborave na obećanja i krenu rođačka i stranačka zapošljavanja, namještanje tendera i javnih natječaja, masakriranje proračuna i financijskih sredstava agencija i kadroviranja upravnih i nadzornih odbora u kojima nije važna stručnost nego politička podobnost i partijska iskaznica. Međutim i brojni članovi unutar HDZ su nezadovoljni i jako puno struja nema ništa, dok neki imaju i po pet ili šest naknada. Je li žalosno da Borjana Krišto i muž imaju mjesečno preko deset tisuća maraka samo od ovih naknada preko stranke, dok svršeni studenti moraju ići u Njemačku na trajan a ne kao nekad privremeni rad, jer ljudi vode cijele obitelji. Za odlazak mladih a u zadnje vrijeme i cijelih obitelji srednje životne dobi, krivi je isključivo onaj tko već dvadeset i više godina priča istu priču o ugroženosti od Bošnjaka ili Srba a jedino smo ugroženi od naših domaćih parazita i tajkuna. Rad je ovdje u potpunosti obezvrijeđen i svi ljudi koji rade za privatnika rade za gazdu, dok u javnim institucijama ne može se spremačica zaposliti a kamo li napredovati u struci bez zna se čije članske iskaznice.
Budući da ste iz Stoca, kakvo je trenutačno stanje u tom gradu?
– Pa ne znam ja do kada će se Stolac zvati Stolac. Možda ću zvučati ironično, ali ne treba biti jer imamo mi sličnih primjera iz neposredne povijesti kada su Ploče promijenili ime u Kardeljevo. Naime dok Hrvati iz Stoca ali i drugih općina iseljavaju naše Općinsko vijeće je zakazalo u petak na sjednici točku dnevnog reda da se predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića proglasi počasnim građaninom zbog velikih zasluga u gospodarskom razvoju Općine Stoca. Koji crni gospodarski razvoj i koje gospodarstvo. Pa gdje su ti inozemni investitori, pa samo domaći ljudi rade za gazde koji preko svojih ljudi, koji su samo na papiru direktori, upravljaju sa svim proračunskim novcima. Ne može nitko niti sladoled prodavati na cesti ili burek, ako nije u talu s vlastodršcima. Stolac je ostao na društvenoj i komunikacijskoj margini Hercegovine iako je Općina sa velikim potencijalom. Vidjet ćemo koliko će prvašića biti upisano najesen u školu i u vrtiće. To su jasni rezultati.
Vi kao imate rješenje za gospodarske probleme zemlje?
– Prije svega smatramo da se treba riješiti politička nestabilnost u zemlji. Potrebno je pravednije postaviti odgovornost svih institucija vlasti, najprije zakonodavne, pa izvršne i sudske vlasti.
To je utopija. Zar ne?
– Politika se mora baviti političkim pitanjima a gospodarstvo u politici mora imati partnera i onoga tko će poboljšavati poslovni ambijent, smanjivati parafiskalne namete, poreze i davanja na nepostojeće usluge ili potrebe. Poticati realno zapošljavanje i prema istraživanju stručne javnosti, moguća su nova upošljavanja u turizam i ugostiteljstvo, poljoprivredu i elektroenergetske objekte. U turističkom smislu se trebaju dati poticaji za ruralan turizam i izgradnju novih objekata i potencijala na prirodnim ljepotama. U poljoprivredi treba dati poticaje na ugrožene ratarske kulture i poslove koji su od strateškog interesa a ne po rodbinskoj ili stranačkoj liniji. U elektroenergetici u Bosni su to male hidroelektrane a u Hercegovini vjetroparkovi i solarni paneli, uz potrebu i jedne termoelektrane u Duvanjskom kraju. Mi smo pripremili i još uvijek radimo na Strateškim smjernicama HSP 2018.-2022. godine, koje smo i predstavili javnosti u kojoj govorimo o prijedlozima za poboljšanje stanja. Međutim, najprije treba detektirati bolest pa onda odrediti dijagnozu, gledajući medicinski nema koristi davati „andol“ bolesniku koji treba kemoterapiju.
Nerijetko pacijenti umiru i nakon kemoterapije!?
– Slikovito sam rekao za ovu kemoterapiju ali ste u pravu da našim političkim nomenklaturama koje su ogrizle u kriminal i samo gledaju sinekure i financijski interes, kao neke tumorske stanice, treba jedna jaka terapija. Mislim da je za početak njima jedina terapija oporba i izbori.
Tek ste nastali, a već imate velike ambicije na izborima?
– Dolaze nam sljedeći izbori, i jedina kemoterapija je olovka u ruci poštenog glasača i čovjeka koji razmišlja jučer, danas i sutra. Hoće li glasati isto, pa sutra dijete ispratiti u inozemstvo s torbom veša i suzama u očima, ili će nešto napraviti da se otvori prostor i za „običnog“ malog čovjeka koji ne traži puno osim onih osnovnih ljudskih prava i dostojanstvenog života. Da ne gleda kako od sela do grada, razvaljene ulice nedostatak komunalne infrastrukture, smeće i nered na svakom koraku, dok iz bijesnih limuzina i džipova, često pod rotacijom, prolaze neki političari, ministri, direktori fiktivnih poduzeća ili njihova djeca i ljubavnice. To ne može donijeti dobro ovom narodu i uzmimo primjer Hrvata u Hercegovini, pa mi bi mogli svi raditi i živjeti kao u Švicarskoj da nije lopovluka i kriminala.
Gdje vidite HSP na političkom spektru u budućnosti?
– Vjerujte da ne želimo davati nikakva velika obećanja ali smo osjetili jedno veliko nezadovoljstvo ljudi trenutačnim političkim i sigurnosnim stanjem da smo odlučili krenuti u smjeru političkog aktivizma. Svjesni smo svih geopolitičkih interesa velikih sila i nas kao nekoga preko koga se sve lomi, kao što se lomilo i u Turskom vaktu, pa Austro-ugarskoj monarhiji, staroj i novoj Jugoslaviji, pa i u Domovinskom ratu i HZ „Herceg-Bosni“, preko leđa malih ljudi i pasivnih krajeva koji su trebali biti „topovsko meso“ za veće carevine i države. Mi malim koracima želimo promijeniti i tražiti vjerodostojnost kod sadašnjih političkih elita, slično što je Most uradio u Hrvatskoj, kada je prokazao probleme i trajno naglasio da mandat ne mora trajati četiri godine. Političari su se naučili, da obećaju, uzmu mandat i onda po svom četiri godine, dok narod ne zaboravi, pa ponovno po istoj matrici. Mislim da toga više neće biti i da su Hrvati, iako često su se pokazali kao narod koji zaboravlja, ovoga puta svojim liderima i vodećoj stranci u Hrvata glasovima poslati u nadzor HSP koji će revno raditi i kao alarm upozoravati na pogrešne odluke i politike. Pravaši su uvijek bili desno i tako treba ostati, uz to da moraju biti korektiv bahatoj vlasti.