Piše: Emil Karamatić
“Koliko često vidimo sramotu tih ljudi koji idu u crkve i tamo su svaki dan, a potom žive život u mržnji drugih i ogovaranja drugih ljudi”, rekao je u srijedu poglavar Katoličke crkve tijekom opće audijencije u Vatikanu.
“Onda je bolje ne ići u crkvu. Živi poput ateista”, poručio je.
Papa Franjo je ove riječi rekao u srijedu. A evo danas je Badnji dan po Julijanskom kalendaru.
Do danas nisam sreo osobu koja nije rekla kako je Papa ponovo briljirao. Onda logika, taj stari dušmanin svega ovog ljudskog pokvarenog, proradi i sama od sebe počne udarati šamare. Trga se i pita. Oprostite. Ljudi, vi čudna neka sorto živih bića, a je l’, kome se Papa obraćao?
Ne, meni, ne tebi, ne nama – tamo nekom daleko, nekom nepoznatom, licemjernom i pokvarenom gadu. Ljudskom smeću. Papa je nas zaobišao. Često mislimo, baš ovdje na Balkanu, kao neka mjera je to, da su gadovi negdje daleko. Nažalost, nisu, oni su nam ispred nosa, često nas dodiruju, životima upravljaju.
Da ne bih odugovlačio, a i logika mi ne da, taj stari dušmanin ljudskog zla, pridodao bih Tebi Franjo, kao svetom čovjeku, barem tako katolički nauk kaže, a meni je da vjerujem, dok logika nije maha uzela, da uistinu jesi briljirao. Da si svaku riječ dobro rekao, zalijepio je na lice sa znakom prepoznavanja. I baš ti svaka čast.
‘Ali’, e to ‘ali’, prokleto ‘ali’, logičko ‘ali’. ‘Ali’ koje Crkva ne podnosi, ‘Ali’ koje u vjeri gubi svaku vrijednost. ‘Ali’ koje je u sukobu sa svakom dogmom. ‘Ali’ koje bi bilo suvišno da nije logike.
Značaj i snaga dogme se ogleda u tome što je vjernik, odnosno sljedbenik, ne smije dovesti u pitanje.
A ja bih.
Ne bih previše, tek spomenuo, načeo i posumnjao. Ali prije toga moram reći, dragi Franjo, poruka vam je sjajna.
‘Ali’, mene brine, kad bi vas ti silni pokvarenjaci poslušali, ‘ko bi ostao u Crkvi, evo što biste ostali bez vjernika, ostali biste i bez velikog dijela svećenika.
No za takvo što neće biti brige. Jer Crkva je institucija stara dvije tisuće godina, u kojoj je sve do u detalj usavršeno i uvježbano, tako da, bilo koju kritiku uputili, ona istog trena, ili sa malom odgodom, prestane važiti.
A evo, dragi papa Franjo, i zašto sve što rekoste istovremeno i vrijedi i pada u vodu.
„Bog nam se ne osvećuje radi grijeha nego nas potiče da se obratimo i tražimo oproštenje. To činimo kajanjem za grijehe i odlukom da više nećemo griješiti. Osim kajanja i odluke, potrebno je pristupiti sakramentu pokore – pomirenja, potrebno je ispovijediti se. Isus je dao vlast opraštanja grijeha svojoj Crkvi: «Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im» (Iv 20, 22-23).
Za ispovijed se treba pripraviti. Treba ispitati svoju svijest i to na ispovijedi kazati. U Crkvi postoji i zajednička priprava pokorničko slavlje, a potom pojedinačna ispovijed.
Za ispovijed je potrebno pet stvari da se dobro ispovijedimo: Promisliti grijehe, pokajati se za grijehe, odlučiti da se na grijeh nećemo povratiti, ispovijediti pravo i skrušeno sve svoje grijehe i izvršiti pokoru naređenu.“
Dragi papa Franjo, ili se meni čini ili Ispovijed u konačnici sve regulira, licemjerstvu daje na snazi. Ojačava ga. Licemjerstvo vraća u život.
Ispovijed ljudsku pokvarenost vraća u život u kakvom nikad nije bila. Licemjerstvo oživljava.
Morat ću ponoviti, kritika je dobra, ali je samo dio tisućljetnog crkvenog folklora, koji i Crkvu i svećenike i vjernike drži u začaranom krugu, koji pati od svega, a najviše od manjka ljudskosti.
Nešto je, meni se čini, od velikog viška, ili vaša kritika ili sveta Ispovijed.
Ako meni ne vjerujete, pitajte kardinala Vinka Puljića, on je ekspert iz ove oblasti. Oko njega vrve i griješni i ispovijeđeni.
A stolove, one trgovačke, što stoje između kardinala i njemu bliskih političara, Isus bi im razbacao bez dvojbe.
Ah ta logika, koliko li je zla nanijela slobodnomislećima. Pa, papa Franjo, Vi ste dobar čovjek, ako se oni ne paze, pripazite ih barem Vi.