Piše: Martina Mlinarević-Sopta/facebook
Sve ove godine stajala sam iza svake svoje napisane riječi. I ma koliko danas neke od njih, s ove distance, zvučale utopistički i kretenski, naivno i debilno, moje su. A na potezu između Dužica i Uzarića, Mokrog i Jablanice sagradila sam neki svoj mikrosvijet. U Širokom Brijegu. Tu gdje mi je obitelj, nezamijenjivi prijatelji, divne tete u prodavaonici, poštar kralj, šarena Unina mala raja, tu gdje je šaka, ali hrabra i nenadjebiva šaka entuzijasta što piči kontra struje, što stvoriše West Herzegowina fest i Mediteran film festival, tu gdje na najmanjem prostoru živi najveći broj izvrsnih muzičara, tu gdje je kultna Akademija.
Godinama sam derući politički establishment žlibine i kriminalnu vladajuću stranku doživljavala svakakvih pritisaka i idiotluka. Sebi zdravlje sjebavala, svoju obitelj sekirala. S jednom osobom koju sam često prozivala uzduž i poprijeko nisam nikad imala nikakav konflikt, i to valja reći.
Načelnik Brko bio je spreman i poslušati, i saslušati, često i pomoći, nesvojstveno mu stranci i ulozi.
Zbog svih lica koja život ovdje čine smislenim i podnošljivim, odlučila sam da će jedino predstavljanje moje nove knjige za cijelu Hercegovinu biti u Širokom Brijegu. Danas, (14.6) je vlasnik/upravitelj Gradskog bazena u Širokom Brijegu kategorički odbio da se na spomenutoj lokaciji, točnije dijelu prostora koji pripada bazenu, održi planirana ljetna pjesnička večer uz objašnjenje da sam tu nepoželjna i neprimjerena zbog svojih pisanja i stavova oko nekih slučajeva.
S naglaskom na “Zna se” koje slučajeve.
Stativa Twin Peaksa, epizoda nerazjašnjeno premlaćivanje tinejdžera.
I džaba ti je mikrosvijet, kad su makrogovna tako fantastično raspoređena.