Piše: Vera soldo/republikainfo.com
Komentirajući ovo, šaljivo mi reče jedna prijateljica da smo toliko bijedni da ne možemo ni na vrh najbjednije ljestvice.
Ali, nemojmo se toliko žalostiti prije vremena. Bosna i Hercegovina ima svoje značajne resurse za osvajanje vrhova mnogih top ljestvica.
Naša Bosna i Hercegovina na vrhu je ljestvice najnerazvijenijih zemalja Europe i neprikosnoveni je lider vječnog tranzicijskog doba. U Bosni i Hercegovini redovi u javnim kuhinjama i zavodima za zapošljavanje među najdužima su u Europi.
Među vodećim smo i po kilometrima autoputa, a po magistralnim rupčagama treskaju nam se najskupocjenija inozemna vozila domaćih vlasnika.
Za nas nema brige jer nam se rekordi nizaju kao na traci, a rekordima se ne treba gledati ‘u zube’, pa makar bili i oni od kojih svi zaziru.
Dakle, idemo prema vrhu i po izvozu obrazovanih mladih ljudi u razvijene zemlje, narodski rečeno, bježanjem glavom bez obzira iz vlastite domovine u potrazi trbuhom za kruhom.
Upravo zbog siromaštva te tako i podložnosti svakojakim indoktrinacijama, prvi smo i u izvozu naših osvjedočenih ljubitelja džihada jer nam ih uhićuju diljem Europe. Prvi smo na europskom kontinentu i po ljubavi prema majci Rusiji, službenom Zagrebu i prijateljskoj Ankari.
Prvi smo i po političkim blokadama bilo kakvog rješenja blokada, a u vrhu smo Europe i po zastupnicima-papcima i iznosu njihovih plaća na kojima im zavide i kolege u Italiji, Francuskoj ili Njemačkoj, kao što smo u vrhu ljestvice najnižeg dječjeg doplatka u Europi?
Zar ovi rekordi nisu povod za nacionalni ponos tri konstitutivna naroda u BiH, Hrvata, Srba, Bošnjaka, cjelokupnog međunarodnog diplomatskog kora, visoke predstavnike u Bosni i Hercegovini, američku i europsku administraciju, pa i onih ostalih koje se, rekordan broj puta, nikada ništa ne pita?
Ma, kako god se okrenemo, što god vidimo, mi smo u europskom vrhu i dokaza i primjera je bezbroj. Pa pogledajte, molim lijepo, i danase je, rekordnih dvadeset godina od rata, kod nas na snazi mirovni sporazum koji je samo zaustavio rat.
Nemojmo biti neskromni!
Zar mi nismo zemlja koja je rekordno dugo izdržava život u luđačkoj košulji? I zato nema nikakvog razloga da ne budemo ponosni, puni optimizma i vjere u budućnost, ali i nade u osvajanje ovakvih i sličnih svjetskih top lista, pa makar nam konkurent bio i Zimbabve.
Zato je i razumljiva moja poruka: Naprijed u nove pobjede i ne dajte košulju.