Piše: Avdo Avdić/Žurnal.info
Znate li, možda, Hanefiju Prijića Paragu?
Priznajte, većina vas nikad nije ni čula za njega. A i što biste ga znali? Nije general, nema odlikovanja, ne govori na stranačkim skupovima, ne pojavljuje se na iftarima u Predsjedništvu. Paraga je tek jedan obični zatvorenik u italijanskom zatvoru. Osuđen je zbog ratnog zločina, zbog kojeg je već u BiH izdržao kaznu. To što se za isto krivično djelo ne može dvaput suditi, to što je naš državljanin obespravljen u italijanskim zatvorima – ne brine ni Izetbegovića, ne izaziva zabrinutost kod Komšića, ne nailazi na osudu kod Nikšića. Islamska zajednica šuti, nema Deklaracija, ni protestnih nota.
ŠTA JE PRAVNA DRŽAVA
Jer, Hanefija Prijić Paraga je tek jedan obični borac Armije RBiH čija supruga živi od socijalne pomoći i zato ga, logično, ne smatraju “našim”. Atif Dudaković je “naš”. Ima kuću vrijednu par miliona maraka u Bihaću, ima stan u Sarajevu, ima penziju od 2200 KM, pojavljuje se na stranačkim skupovima, iftari sa Izetbegovićem i za njega se vrijedi boriti. Zato su svi, od opozicije do pozicije, od Islamske zajednice do spontano okupljenih građana Mostara, osudili hapšenje “heroja Dudakovića”.
I svi koji osuđuju reći će da se zalažu za jednakopravnost, da se zalažu za pravnu sigurnost, da praktično žele pravnu državu. Samo, pravna država ljude ne dijeli na naše i njihove, pravna država ne dijeli ljude na siromašne i bogate. Pravna država ljude dijeli na krive i nevine. A svi su nevini dok se ne dokaže suprotno.
General Atif Dudaković formalno je nevin. To što je uhapšen samo znači da postoji sumnja da je baš on odgovoran za već utvrđene ratne zločine na području njegovog korpusa. Osuđujući njegovo hapšenje, nazivajući proces ispolitiziranim, sve nacionalističke bošnjačke i sve navodne ljevičarske probosanke stranke presuđuju državi BiH. Kakvo je da je, a loše je, Tužilaštvo BiH je državna institucija. Kakva je da je, a loša je, SIPA je policijska agencija koja djeluje na nivou BiH i za čije osnivanje su se probosanske snage godinama mukotrpno borile.
I sada, kada SIPA i Tužilaštvo BiH uhapse “našeg” generala Dudakovića treba ih osuditi. Kada su hapsili “njihove” po Vlasenici – Sarajevo je pozdravljalo, kada su njihove hapsili za Prijedor – Sarajevo je pozdravljalo, a kada “naše” hapse za Bihać – Sarajevo osuđuje.
KAKVA JE RAZLIKA
Osuđujući rad pravosuđa u ovom predmetu, Sarajevo osuđuje generala Dudakovića. Jer šta ako presuda bude oslobađajuća? Da li će tada pravosuđe biti “neprofesionalno”? Ističući da je generala Dudakovića uhapsila kćerka Slavka Jovičića Slavuja – službeno i neslužbeno Sarajevo poistovjećuje se sa Miloradom Dodikom i njegovom izjavom da mu neće suditi sudije Bošnjaci.
Kakva je razlika između banjalučkih osuda zbog hapšenja u Vlasenici i sarajevskih osuda zbog hapšenja u Krajini? Nema je. Jer svi “njihovi” su uvijek “naši”, a svi “naši” su uvijek “njihovi”. Slučaj Dudaković pokazuje i da službeno Sarajevo ruši institucije države za koju se borio general Dudaković.
Da im je država iznad ličnih i političkih interesa, i krajiški i sarajevski SDA-ovci, SBB-ovci, SDP-ovci , DF-ovci i svi ostali koji glasaju za besmislene deklaracije umjesto što osuđuju pravosudne institucije BiH – pozivali bi da se predmet Dudaković što prije okonča. Jer samo tako se može skinuti eventualna ljaga sa imena generala Dudakovića i samo tako se može utvrditi eventualna krivica komandanta Petog korpusa. Sila nije na nebesima. Sila je u činjenicima i argumentima. Ako postoji sumnja, krivica i nevinost se dokazuju na sudu, a ne u džamiji ili skupštinskoj sali.