Piše:Vedran Radenović/Nezavisne novine
Od kako Miljacka protiče, krivci i rješenja ovog problema su traženi i nisu nađeni. Teorija je mnogo. Jedna od njih je da je pogrešna gradnja, ponajviše u naselju Grbavica, gdje položaj nekih višespratnica navodno ne dozvoljava nesmetan protog zraka. Drugi pak kažu da su automobili, pojedine fabrike, kojih nije ni blizu onoliko kao prije rata, te korištenje uglja za ogrijev u kućama glavni uzrok “sarajevske ekološke bombe”. Šta je tačno uzrok, vjerovatno niko sa sigurnošću ne može tvrditi. Vjerovatno od svega nabrojanog sve pomalo utiče na kvalitet zraka, na što bi se u određenoj mjeri moglo uticati kvalitetnim mjerama nadležnih vladajućih institucija Kantona Sarajevo.
Još prije nekoliko godina Vlada Kantona Sarajevo sa tadašnjim premijerom Elmedinom Konakovićem donijela je odluku o privremenom uvođenju sistema par-nepar vožnje automobilima. Slično najavljuje Konaković i sada sa mjesta predsjedavajućeg Skupštine KS, ali očito zaboravlja da ni prije nekoliko godina zrak nije očistio sistem par-nepar, nego kao i uvijek tek vjetar, jugovina i kiša nakon samo pola sata djelovanja.
Umjesto uskraćivanja prava na vožnju građanima Sarajeva, koji su pritom regularno platili registraciju svojih vozila za cijelu godinu i uredno prošli tehnički pregled, vladajućima bi bilo dobro da se pozabave i razmisle o traženju drugog i učinkovitijeg lijeka. Neka vlast najbogatijeg Kantona u BiH odriješi kesu i subvencionira grijanje u kućama na plin ili struju umjesto nekvalitetnog i sumnjivog uglja na koji se grije većina. Takođe, apsurd je da uvođenjem pogona na plin u vozilima u Federaciji BiH vozači na registraciju plaćaju dodatnu taksu svake godine od oko 50 KM.
Sarajevo se zbog svog geografskog položaja nikada neće riješiti magle i to nijedna vlast ne može popraviti, ali vlast mora znati da Sarajevom i zimi i ljeti defilira isti broj automobila, ali je zagađenje prisutno tek kada zahladni i građani nalože kamine, šporete, kotlove…