Non-paper slovenskog premijera janeza janše u kojem je pozvao na podjelu Bosne i Hercegovine, samo je još jedan u nizu pokušaja da Vladimir Putin preko svojih satelita unutar Europske unije destabilizira područje balkanskog poluotoka.
Prošloga tjedna regiju je uzburkao “non-paper” koji je, navodno, barem djelomično nastao u kabinetu slovenskog premijera Janeza Janše, što on posljednjih dana kategorički poriče. Nakon prvog neuvjerljivog demantija u kojem je poricao samo da je osobno predao non-paper predsjedniku Europskog vijeća, Janša je kasnije demantirao i samo postojanje tog dokumenta. Međutim, i taj se demanti pokazao netočnim nakon izjave albanskog premijera Edija Rame koji je u subotu izjavio da je non-paper osobno vidio, piše Nacional.
I predsjednik Slovenije Borut Pahor, bliski Janšin saveznik u provođenju radikalno desne politike, raspitivao se o mogućnosti “mirnog razilaska” tijekom službenog posjeta Sarajevu i Skoplju, a zapravo se raspitivao o mogućnosti realizacije ideja iz non-papera. Pahor je kasnije neuvjerljivo demantirao da je bio obaviješten o postojanju non-papera prije posjeta glavnim gradovima BiH i Sjeverne Makedonije. Poslije velikog odjeka non-papera, koji je zapravo plan za nove ratove, etnička čišćenja i genocid na Balkanu i u regiji, slovenska vlada je krenula u taktiku smanjivanja štete, ali ona je već počinjena i svi službeni demantiji Janše i Pahora, koji su već puno puta dosad uhvaćeni u laži, nisu posebno uvjerljivi.
Međutim, za razumijevanje važnosti ovog dokumenta i uloge Janeza Janše i Boruta Pahora u njegovu sastavljanju, treba sagledati širu situaciju i veze koje je Slovenija njegovala sa srpskom i ruskom politikom u prošlosti, jer destabilizacija Balkana i Europske unije nešto je što koristi Vladimiru Putinu koji izdašno financira radikalno desne stranke u Europi i Viktora Orbána. U trenutku kada Rusija jača svoje oružane snage na granici s Ukrajinom i kada se ponovno otvara pitanje aneksije Krima, Rusija ima interes za destabilizaciju situacije na Balkanu, osobito nakon što su u NATO ušle i Crna Gora i Sjeverna Makedonija. Poslije godina diplomatskih, obavještajnih i drugih sukoba, bivši pro-ruski makedonski premijer Nikola Gruevski pobjegao je od sudskih procesa u Budimpeštu, gdje ga je primio Viktor Orbán koji mu je dao i politički azil. Orbán je, kao glavni eksponent politike Vladimira Putina, milijunima eura proslijeđenim preko svojih oligarha pomogao Janezu Janši da se vrati na vlast u Sloveniji.
Prema informacijama koje su procurile iz slovenske policije, dok je prije političkih čistki još istraživala pranje novca i Orbánovo financiranje Janšinih propagandnih medija, najmanje četiri milijuna eura bilo je plasirano u te medije iz Mađarske preko slovenske banke. Jedan i pol milijun eura završio je u Janšinoj televiziji Nova24TV i u stranačkom tjedniku Demokracija, dok je 2,5 milijuna bilo proslijeđeno u Sjevernu Makedoniju, za stranačke medije nacionalističke stranke VMRO–DPMNE bivšeg premijera Gruevskog. Navodno je veliki dio tog novca bio potrošen za medijske kampanje protiv promjene imena Makedonije, koja je omogućila ulazak Makedonije u NATO. Ne treba zaboraviti da je Orbán sličan pokušaj ulaska na medijsko tržište imao i u Hrvatskoj kada je početkom 2019. godine njegov tajkun Peter Schatz poslao pismo namjene o preuzimanju televizije Z1.
Zanimljivo je i da je mađarska tvrtka Belfry, preko koje se financiraju slovenski i makedonski mediji, uključena u proširenje nuklearne elektrane Paks, koju grade i s 10 milijardi eura kredita financiraju Rusi.
Takvo financiranje Orbánove politike podsjeća na slično financiranje od Gazproma tijekom ekonomske krize 2008., kada su preko ukrajinskog oligarha Dmitra Firtaša mađarskom MOL-u, tvrtki za distribuciju plina Emfesz i još nekoliko tvrtki iz poreznih oaza koje su vodili direktori MOL-a uplaćeni deseci milijuna eura namijenjenih širenju utjecaja Orbána i Rusije. Navodno je dio tog novca putem podmićivanja najviših političara završio i u Hrvatskoj.
Nema sumnje da bi mađarski premijer Viktor Orbán volio od Janše napraviti ono što je u Srbiji napravio od tamošnjeg predsjednika Aleksandra Vučića, odnosno da i u Sloveniji zaživi „jednopartijski sistem unutar višestranačkog parlamentarizma“ kao što je to već slučaj u Mađarskoj i Srbiji, a već dulje takav sistem održava na vlasti i Vladimira Putina u Rusiji.
S druge strane, Janez Janša je već u devedesetim godinama prošloga stoljeća kao ministar obrane bio snažno umiješan u ratove na području Jugoslavije. Janša je prodavao oružje Hrvatskoj vojsci i HVO-u te je istovremeno lihvario Muslimane koji su imali velike probleme u tranzitu oružja preko Slovenije u BiH. Kasnije je Janša bio umiješan i u naoružavanje OVK-a na Kosovu, ali dio transporta te vojne opreme završio je i u Makedoniji. Kao jedan od najvećih ratnih profitera na Balkanu, Janša živi od stvaranja izvanrednog stanja i ratova jer mu je to devedesetih godina omogućilo neslućeno bogaćenje, ali i političku karijeru.
To što takav sadržaj non-papera, koji se ponovno bavi krojenjem granica na teritoriju Jugoslavije i samim time otvara vrata novim ratovima, dolazi upravo od Janeza Janše, nikoga ne bi trebalo iznenaditi. Pogotovo ako se non-paper stavi u kontekst nedavnih Janšinih izjava o Srebrenici. Naime, prošloga srpnja, kada se u Srebrenici obilježavala obljetnica najvećeg genocida u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, slovenski premijer Janez Janša izjavio je da su za genocid u Srebrenici krivi komunisti. Njegova izjava naišla je na oštru reakciju javnosti, a slovenski književnik Boris A. Novak za Nacional je napisao da je takva Janšina izjava neodgovorna simplifikacija i cinična manipulacija s politikantskim namjerama te da ona svjedoči o potpunoj odsutnosti etičkog kompasa čovjeka koji je bio radikalni komunist u vrijeme kada je to značilo imati veliku vlast nad drugima, a sada sve koji se s njim ne slažu demonizira kao komunističke zločince.
Ne treba zaboraviti ni da je upravo Janša bio taj koji je prenio naredbu Predsjedništva Slovenije jedinicama da pucaju na mlade regrute JNA u Sloveniji, čime su počeli jugoslavenski ratovi. Slovensko-srpski dogovori i pakt Kučana i Miloševića protiv savezne vlade Jugoslavije iz siječnja 1991., s druge strane, pokazuju da je Slovenija dugo igrala prljavu igru na području bivše zajedničke države pa ne iznenađuje da su Janša i Pahor ponovo pokušali otvoriti Pandorinu kutiju, a uskoro će se vidjeti jesu li u tome uspjeli. Od destabilizacije i novih ratova na Balkanu najviše bi profitirali nacionalisti – Putin, Orbán i ostali likovi iz te paukove mreže krajnjih desničara koji očigledno stvaraju nove sile osovine u Europi.
Naravno, takav plan odgovara i iskusnim ratnim profiterima koji su prodavali i preprodavali oružje devedesetih godina, kada su ratovi na području Jugoslavije odnijeli više od 130.000 života, jer bi se ponovo otvorile mogućnosti za nove izuzetno visoke ratne profite. Zato ne iznenađuje što je non-paper kao plan za nove ratove u regiji počeo promovirati upravo ratni profiter Janez Janša, piše Nacional.
/Republikainfo.com/