Nacional otkriva kako predsjednik Srbije Aleksandar Vučić novcem od Telekoma Srbije i kroz mrežu netransparentnog vlasništva nad projektom UNA TV, s kojim je povezan i sin člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika, planira zagospodariti hrvatskim medijskim prostorom.
Banjalučka TV Una, regionalna multimedijska televizija povezana sa sinom Milorada Dodika koja bi program trebala pokrenuti do kraja godine, zamišljena je kao jedan od kamenčića u mozaiku “medijskoga srpskog svijeta”. Metafora nije pretjerana: posve je očito da vlast Aleksandra Vučića usporedo s njegovim političkim satelitima posljednjih mjeseci ubrzano stvara sve gušću regionalnu mrežu medijskih platformi pod utjecajem svojih tvrtki – Telekoma Srbije prije svega – ili netransparentnih projekata, kakav TV Una svakako jest, a čini to tako što novinare i suradnike pridobiva astronomskim plaćama koje vrtoglavo nadvisuju uobičajene plaće televizijskih novinara u regiji, piše Nacional.
Tu informaciju doznao je Nacional istražujući okolnosti pokretanja te televizije, koja je izazvala kontroverze već tjednima prije nego što je počela emitirati program. Protekloga tjedna se u neboderu Sky Office na zapadu Zagreba, gdje je pri kraju uređenje tehnološki naprednog i iznimno skupog zagrebačkog studija TV Une, prvi put sastalo uredništvo informativnog programa te televizije, čiji će direktor biti iskusni novinar i urednik Zoran Kusovac. Kako je Nacional doznao od izvora s neposrednim saznanjima o tijeku tog sastanka, ondje su naznačene uređivačke smjernice projekta, od kojih je vjerojatno najzanimljivija ona da će se informativni program TV Une demonstrativno pridržavati neutralnosti u tretiranju institucionalnog statusa Kosova, odnosno, da tu zemlju neće tretirati kao samostalnu državu.
TV Una, na primjer, Kosovo nikada neće nazivati “Republikom Kosovo”, a i grafički će se na zaslonu dodavati oznaka da Srbija ne priznaje samostalnost Kosova. Tu informaciju, međutim, nije bilo moguće i službeno potvrditi, s obzirom na to da su novozaposleni na televiziji zamoljeni da ne razgovaraju s novinarima, a službeni izvori nisu dostupni jer TV Una još uvijek nema ustrojen korporativni odjel za odnose s javnošću. Kako bilo, podatak da će TV Una izrijekom naglašavati svoju neutralnost u odnosu na državni status Kosova, predstavlja novi medijski oblik tretmana Kosova i odudara od uobičajenoga medijskog odnosa prema Kosovu u zemljama bivše Jugoslavije, uključujući čak i medije u Srbiji.
Povrh toga, a to je za Hrvatsku i zanimljivije i važnije, takav je pristup izravno suprotan uređivačkom stavu hrvatskih medija, ali i službenoj politici Hrvatske prema bivšoj srpskoj pokrajini koja je 2008. proglasila neovisnost. Taj podatak, uz informacije koje ukazuju na to da je TV Una izravno povezana s Miloradom Dodikom, dodatni je argument za tvrdnju da je TV Una zamišljena kako bi, s ostalim regionalnim televizijama iz orbite utjecaja političkog Beograda, u najmanju ruku osnažila regionalni utjecaj Vučićeve politike, a s vremenom ga možda i učinila dominantnim – čak i u odnosu na Hrvatsku.
Nacional je koncem protekloga tjedna dubinski istražio i razotkrio temeljne postavke Vučićeve medijske strategije: dugoročno osigurati politički utjecaj ovladavajući regionalnim medijskim tržištem, i to tako što će odriješiti tuđu kesu: ili onu Telekoma Srbije – državnog novca, ili tako što će se uzajamno okoristiti mutnim interesima skrivenih investitora. Otkrio je to Nacional istražujući načine i ciljeve kojima vlast Aleksandra Vučića sve više pokušava podrediti regionalno medijsko i televizijsko tržište svojim interesima.
A o tome da to Vučićevo nastojanje u proteklim mjesecima poprima sve širi zamah, svjedoči više velikih medijskih projekata u čijoj pozadini, prikriveno ili ne, stoji vlast u Beogradu: od suradnje s renomiranim medijskim kućama poput Euronewsa i Bloomberga, do nejasnih ali razvikanih medijskih projekata kakav je TV Una.
Samo u ovoj godini, primjerice, srpska državna tvrtka Telekom Srbija, koja je pod izravnim nadzorom Aleksandra Vučića, preko svojih tvrtki kćeri pokrenula je ili najavila dva ozbiljna televizijska projekta: u svibnju je, preko digitalnih platformi Telekoma Srbije, počelo emitiranje televizije Euronews Srbija, dok je polovinom ovoga mjeseca službeno objavljeno da će sljedeće godine tvrtka MTel Swiss, u vlasništvu Telekoma Srbija, pokrenuti prvu regionalnu multiplatformsku mrežu poslovnih vijesti plaćajući licencu za korištenje imena uglednog globalnog poslovnog servisa Bloomberg. To je samo nastavak nedavnog proboja srpskog utjecaja na tržište sportskog televizijskog programa, kada su se tvrtke u vlasništvu Telekoma Srbije nametnule kao monopolisti u prenošenju engleske nogometne Premier lige, plativši prava za šest sezona unaprijed vrtoglavom svotom od – šesto milijuna eura.
Na prvom sastanku uredništva projekta TV Una, prošloga tjedna u neboderu Sky Office u Zagrebu, naznačene su smjernice prema kojima novinari Kosovo neće nazivati ‘Republikom Kosovo’
Pritom je najavljen još jedan projekt regionalne televizije iz orbite utjecaja predsjednika Srbije, bitno manje transparentan od dvaju navedenih: regionalna TV Una, koju su kontroverze počele pratiti gotovo istog trenutka kada je u medijima najavljena, u rujnu ove godine. Riječ je, kako je najavljeno, o regionalnoj televiziji s dvama kanalima – općeprogramskim i specijaliziranim za vijesti – te s ambicijom da dosegne dvadesetak milijuna ljudi. TV Una imat će sjedište u Banjaluci i televizijske centre u regionalnim središtima Beogradu, Sarajevu i Zagrebu. Kako doznajemo, zagrebački ured TV Une već je gotovo spreman u poslovnoj zgradi Sky Office na zapadu Zagreba, u četvrti Rudeš. Od predstavljanja projekta prošloga mjeseca, mediji su objavili sva imena ključnih aktera: idejni pokretač je televizijski producent i menadžer Dejan Jocić, osnivač investicijskog fonda Foundcenter, bitna je u pokretanju TV Une i produkcijska kuća Videostroj producenta Miloša Ratkovića, dok je direktorica programa Viktorija Jeftić, televizijska producentica s iskustvom na nekoliko državnih i privatnih srpskih televizija – Radioteleviziji Srbije, Fox TV-u Srbija i Prvoj televiziji, koju je pokrenuo Dejan Jocić. I ostali ključni menadžeri TV Une, prema najavama medija, stižu iz regionalnog, pretežno srpskog televizijskog svijeta: direktor prodaje Marko Šobot radio je u marketinškim agencijama Direct Media i Publicis Media, a direktor komunikacija i marketinga Aleksandar Radoš radio je na RTS-u, Prvoj televiziji i B92. Direktor informativnog programa TV Une bit će dugogodišnji novinar i urednik Zoran Kusovac. Također, mediji spominju niz poznatih televizijskih lica i celebrityja iz regije za koje nagađaju da su prihvatili angažman na TV Uni, poput Zdravka Čolića, Harisa Džinovića i hrvatskih novinara Ivane Paradžiković, Josipa Šarića, Daniela Delalea, Ivana Žade, Petra Panjkote…
Ipak, najzanimljivija informacija iz medija vezana uz projekt nove banjalučke televizije jest da je njezin (su)vlasnik Igor Dodik, sin srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Ta je informacija višestruko intrigantna: osim što je Milorad Dodik poznat kao političar koji svim dostupnim načinima pokušava razbiti Bosnu i Hercegovinu, njega i njegovu obitelj – preciznije, sina Igora i kćer Goricu – već godinama prate medijski izvještaji o golemom i netransparentnom bogatstvu koje su navodno nagomilali otkad je otac Milorad postao politička alfa i omega u Republici Srpskoj. U takve tvrdnje dobro se uklapa paradoks da se o TV Uni, televiziji koju pokreće Dodikov sin, i prije nego što je pokrenuta zna gotovo sve – osim ključne informacije: otkud novac?
Mediji su objavili da je idejni začetnik TV Une Dejan Jocić, uspješni televizijski menadžer i producent, utemeljitelj investicijskog fonda Foundcenter. Prema informacijama s internetske stranice tog fonda, riječ je o “njemačkom investicijskom fondu sa sjedištem u Berlinu i Los Angelesu te odnedavno u Beogradu”. Fond je na naslovnici najavio pokretanje TV Une, izvješćujući kako će od “sredine jeseni 2021. gledateljima u Hrvatskoj, BiH i Srbiji ponuditi tri inovativna obiteljska zabavna kanala koja će doprijeti do deset milijuna ljudi”. Ubrzo nakon toga, najavili su, “početkom 2022. njima će se pridružiti 24/7 kanal vijesti”. Najavljuju i posebne kanale vijesti za svaku od triju zemalja, koje će vijesti donositi “bez predrasuda, energično, nepristrano i istinoljubivo”, a cijeli program, tvrde, bit će produciran kroz najnovija dostignuća digitalnih multimedijskih tehnologija, razvijena “do još neviđenog stupnja”, koja “premošćuju tradicionalnu podjelu na TV, web i mobilne tehnologije”. Nisu, međutim, objasnili tko točno financira novi televizijski projekt: “Financiranje i razvijanje ovog izazovnog ali uzbudljivog projekta Foundcenter je postigao s više međunarodnih i regionalnih privatnih i institucionalnih partnera.” Kojih? Nisu objasnili. Dodali su tek znakovitu kurtoaznu frazu: “Nadamo se da će takav model na medijskom području ponuditi nove prilike i za mnoge druge zemlje i regije.”
Foundcenter, prema onome što se može vidjeti na njegovoj internetskoj stranici, investicijski je fond i nudi novac. “Mi smo komercijalni suutemeljitelji. Stručnjaci smo u provedbi i dugoročnom, održivom rastu”, poručuju, ne precizirajući izvore novca. Foundcenter vodi osmeročlani komitet: osim osnivača Dejana Jocića, na stranici Fonda navedeni su i Christian Alexander Vry, Horst Geicke, Michael Walser, Horst Julius Pudwill, Daniel Schenk, Marcus Otto Guba i Stephan Rind. Za Christiana Alexandera Vryja navodi se, uz ostalo, da je “utemeljitelj i član uprave više kompanija u digitalnom i tehnološkom sektoru”, dok je Horst Geicke opisan kao “njemački poduzetnik, jedan od najuglednijih investitora i pokrovitelja na Dalekom istoku”. Prema podacima Foundcentera, Michael Walser je “stručnjak u razvoju digitalnog biznisa i start-up konzaltinga”, dok je Horst Julius Pudwill “iskusni njemački poduzetnik i stručnjak u strateškom planiranju”. Daniel Schenk je “korporativni bankar s petnaest godina iskustva i pedeset uspješnih transakcija u Njemačkoj i SAD-u”, dok je Marcus Otto Guba “svjetski poznati transplantacijski kirurg”, a Stephan Rind “suutemeljitelj i partner privatnog investicijskog ureda Eureas group, specijaliziranog za infrastrukturu i nekretnine u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji”. Mnoge su informacije, dakle, dostupne, osim najvažnijih: tko točno, i zašto, ima interes uložiti golem novac u osnivanje regionalne televizije na politički i strateški toliko važnom, istodobno i nestabilnom području kakvo je bivša Jugoslavija? To javnost dosad nije doznala premda bi trebala.
Srpska državna tvrtka Telekom Srbija, koja je pod kontrolom Aleksandra Vučića, preko tvrtki kćeri vodi dva ozbiljna televizijska projekta: Euronews Srbija i mrežu Bloomberg poslovnih vijesti
Tolika tajnovitost možda i jest razlog zbog kojega su TV Unu od samog osnivanja počele pratiti kontroverze. Željni publiciteta, medijski informatori požurili su objaviti što više popularnih imena koja bi navodno trebala raditi na TV Uni, pa su među njima spomenuli i regionalnu pjevačku zvijezdu Severinu Kojić.
No ona je ubrzo javno ponudila svoju verziju interakcije s nositeljima tog projekta. Početkom listopada potvrdila je da je pregovarala o angažmanu, ali je pojasnila i kako je odustala: “S TV Unom sam dugo pregovarala. Imali smo vrlo ugodne radne sastanke i zaista smo dogovorili da ćemo raditi, čak smo krenuli i s okupljanjem ekipe. Međutim, odustala sam kada sam saznala da je riječ o Dodikovoj televiziji. Ne želim sudjelovati u projektu koji ima veze s Dodikom, osobom koja vrijeđa žene na najgori način i ne priznaje da je u Srebrenici počinjen genocid.”
Reakcija na taj stav Severine Kojić samo je produbila kontroverzu i dodatno ugrozila vjerodostojnost projekta: notorni beogradski tabloid Informer, poznat po spremnosti da pokrene hajku protiv svakoga tko nije po volji Aleksandru Vučiću, prostački je izvrijeđao Severinu Kojić te “pozvao nadležne državne organe da u najkraćem roku Severini Kojić zabrane ulazak u Srbiju”, jer ona, prema tvrdnji tog sramotnog medija, “bolesno mrzi Srbe”. Istoga dana napao ju je i sam Milorad Dodik. Ustvrdivši u intervjuu Pink TV-u, još jednom Vučićevom mediju u Srbiji, da “nema ništa” s TV Unom – što je, pokazat će se, neistina – Dodik je rekao kako “nikada ne bi dopustio, da je netko njega pitao, da Severina dobije bilo kakav angažman”. Potom ju je optužio da “ima negativan odnos prema našem patrijarhu”, pa dodao ovako: “Pa mene sad kad bi prislonili ovdje uza zid da me strijeljate i dali pet minuta da se sjetim neke njezine pjesme, ja se ne bih sjetio.”
O fondu koji formalno stoji iza projekta dostupne su sve informacije osim najvažnijih: tko točno, zašto i čiji novac ulaže u regionalnu televiziju koja pokriva područje bivše Jugoslavije
Na TV Uni, doznali smo, odlučili su prešutjeti neugodnu epizodu sa Severinom Vučković i suvlasništvom Igora Dodika u svom projektu. “Neka se govori, pa makar i loše: i negativan publicitet bolji je ni od kakvog publiciteta”, prevladao je stav među menadžerima nove televizije, doznao je neslužbeno Nacional. Istodobno, neslužbeni izvori s TV Une Severinino demonstrativno odbijanje suradnje tumače željom pjevačice da skrene pozornost s neugodnih činjenica koje je o njoj u posljednja tri tjedna objavio Nacional. Tvrde da je Severina svoju medijsku bombu odaslala nakon što je Nacional objavio neugodne e-mailove koje je slala ravnateljici škole koju pohađa njezin sin, kako bi tako skrenula pozornost javnosti s tih, za nju, neugodnih podataka.
No nije trebalo dugo čekati pa da se ipak potvrdi kako Igor Dodik, sin vladara Republike Srpske, ipak jest povezan s TV Unom. Bosanskohercegovački portal Capital.ba proteklog je tjedna objavio analizu službene evidencije Registra poslovnih subjekata Okružnog privrednog suda u Banjaluci, u kojemu su u posljednja tri mjeseca osnovane dvije tvrtke za proizvodnju televizijskog i filmskog programa. Prva, u srpnju osnovana Una World Network, „tvrtka za proizvodnju filmova, video-filmova i televizijskog programa”, upisana je kao tvrtka čiji su osnivači Infinity Media iz Banjaluke s udjelom od 20 posto i Foundcenter Investment GmbH Berlin s 80 posto vlasništva, a njezin je zastupnik i predsjednik Upravnog odbora spomenuti Dejan Jocić. Infinity media, pak, tvrtka koja ima dvadeset posto udjela u Uni World Networku, tvrtka kći je grupacije Infinity International Group, u čijem je sastavu i tvrtka Prointer ITSS.
Za tu je tvrtku Milorad Dodik prije dvije godine osobno potvrdio da je povezana s njegovim sinom Igorom, tvrdi Capital.ba: Dodik je u Narodnoj skupštini Republike Srpske 2019. izjavio da njegov sin “nije vlasnik ni ovlaštena osoba, ali jest suradnik te firme, bavi se novim tehnologijama, surađuje s inozemnim firmama i ima od toga prihode“.
Infinity International Group posjeduje četrnaest firmi, a direktor joj je Bojan Vujić, nekadašnji direktor Prointera. Zanimljivo je, pritom, kako je Una World, prema informacijama portala Capital.ba, 24. rujna osnovala još jednu tvrtku, Time for Una, s registriranom djelatnošću “emitiranja televizijskog programa“. Obje tvrtke osnovane su na istoj adresi i imaju isti broj telefona, a Capital.ba je “provjerom utvrdio da je ustvari broj registriran na Vizija računovodstvo”. Vizija računovodstvo je računovodstveni servis koji ima urede i u Banjaluci i u Zagrebu, na Zavrtnici, a imaju i identičnu web-stranicu, prilagođenu korisnicima u BiH i u Hrvatskoj. Te podatke na TV Uni, neslužbeno doznajemo, potvrđuju, ali i tumače kao dokaz da Igor Dodik posjeduje “tek dvadeset posto od dvadeset posto” vlasništva u toj televiziji. Nagađa se tako da Igor Dodik svoj dio ostvaruje “kroz vlasništvo nad koncesijom na kojoj će se TV Una emitirati” – ili samo “kroz neke nekretnine u Banjaluci”. Pritom se zaboravlja da ako to i jest točno, i dalje nema odgovora na ključno pitanje: tko je dao novac za onih 80 posto vlasništva koliko u TV Uni posjeduje Jocićev investicijski fond Foundcenter?
Kako god bilo, nije nepoznato da je Milorad Dodik jedan od najvećih političkih profitera na Balkanu i da je zbrinuo cijelu užu i širu obitelj. Još 2013., kada je u Hrvatskoj izbila afera Remorker, a bivši predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević uhićen pod sumnjom za enormno protuzakonito bogaćenje, mediji u RS tvrdili su da je “Vidošević puki sirotan naspram bogatstva koje posjeduje njegov dobar prijatelj Milorad Dodik”.
“Dodik je političku karijeru prije dvadesetak godina počeo iz dvosobnog stančića u centru Laktaša, dok mu je cijela porodica imala još pedesetak dunuma zemlje u Lijevču i skromnu kućicu, a danas Dodik toliko toga ima da vjerojatno ni sam pojma nema o razmjerima bogatstva koje je stekao baveći se politikom”, objavila je tada Dodiku nenaklonjena televizija BN. Prije jedanaest godina, 2010., Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) BiH objavio je podatke iz Dodikove imovinske kartice, iz kojih je vidljivo da je njegov sin Igor već tada bio “milijunaš koji u prošloj godini nije zaradio ni marke”. “Prema izjavi o imovinskom stanju koju je Igor potpisao u srpnju ove godine, on nije imao prihoda, ali jest imovinu vrijednu 2.686.404 KM”, objavio je CIN. Igor Dodik, naime, posjedovao je toliko vrijednu tvrtku Fruit Eco, koja je 2008. godine dobila tri milijuna maraka kredita Investicijsko-razvojne banke Republike Srpske, koji je odobrio Kreditni odbor dioničara na čijem je čelu bio – Milorad Dodik.
Uglavnom, vlasništvo nad TV Unom nije transparentno, što nipošto ne znači da ključna novinarska imena koja će u Zagrebu kreirati informativni program – poput njegova direktora, iskusnog novinara Zorana Kusovca, prezentera Josipa Šarića ili novinara Matee Dominiković, Ivana Žade ili Petra Panjkote – nemaju profesionalne namjere. Kakve su, pak, strateške namjere njihovih netransparentnih investitora i kakvi su im motivi, tek bi se trebalo razotkriti, kao i hoće li oni doći u koliziju s profesionalnim angažmanom njihovih djelatnika, piše Nacional.
/Republikainfo.com/