Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum, parafiran je na današnji dan prije 26 godina. Pravni akt, sporazumnog karaktera, kojim je službeno okončan gotovo četverogodišnji rat u Bosni i Hercegovini (1992-1995.), parafiran je u vojnoj zračnoj bazi Wright-Patterson kod grada Daytona, u američkoj saveznoj državi Ohio.
Mirovni pregovori odvijali su se od 1. do 21. studenog 1995. godine pod imperativom zaustavljanja rata, a Daytonskim mirovnim sporazumom Bosna i Hercegovina je ustrojena kao država tri naroda i ostalih, te dva entiteta – FBiH i RS, uz dogovor da se arbitraža u svezi s brčanskim koridorom realizira naknadno.
Glavni akteri mirovne konferencije – prvi predsjednik Predsjedništva tadašnje Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik bivše Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević, bili su u konačnici i potpisnici Daytonskog mirovnog sporazuma 14. prosinca 1995. godine u Elizejskoj palati u Parizu.
Sve tri države nastale su disolucijom bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), a njihovi čelnici, odnosno potpisnici Sporazuma su se obvezali da međusobne odnose reguliraju u skladu s Poveljom UN-a, Završnim helsinškim aktom i drugim dokumentima OSCE-a, kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavnje nesporazuma na miroljubiv način.
Daytonski mirovni sporazum potpisan je u prisustvu tadašnjeg državnog tajnika Sjedinjenih Američkih Država Warrena Christophera, a glavni američki posrednici bili su Richard Holbrooke, bivši zamjenik državne tajnice Madeleine Albright, i američki general Wesley Clark.
Potpisivanju Daytonskog mirovnog sporazuma u Parizu svjedočili su tadašnji američki predsjednik Bill Clinton, generalni tajnik UN-a Boutros Boutros-Ghali, bivši francuski predsjednik Jacques Chirac, tadašnji britanski premijer John Major, generalni tajnik NATO-a Javier Solana, njemački kancelar Helmut Kohl, ruski premijer Viktor Černomirdin, kao i švedski premijer Carl Bildt, koji je, također, bio kopredsjedavajući mirovne konferencije u ime Europske unije.
Daytonski sporazum je bio kulminacija tzv. ‘šatl (Shuttle) diplomacije’, koju je vodio Richard Holbrooke sa svojim timom pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Američkih Država.
Sporazum se sastoji od 11 aneksa, među kojima je i Aneks 4 – Ustav Bosne i Hercegovine.
Njime je potvrđen suverenitet, teritorijalni integritet i neovisnost države Bosne i Hercegovine, te propisane nadležnosti BiH i entiteta, odnosi između institucija, kao i način izmjene Ustava BiH.
Daytonsko ustavno uređenje BiH, u međuvremenu, je postalo ‘kamen spoticanja’ i predmet sporenja, a prema preovlađujućem mišljenju, i temeljna zapreka funkcioniranju moderne BiH, kao i procesu njene europske, odnosno euroatlantske integracije.
O tome da je Sporazum postao zapreka normalnom funkcioniranju države, nažalost, zorno svjedoči i aktualno stanje u Bosni i Hercegovini, opterećeno stalnim političkim opstrukcijama i blokadama, bez konsenzusa o strateškim ciljevima i pravcu izgradnje bolje budućnosti za sve bh. narode i građane.