Piše: Vera Soldo/Republikainfo.com
Rješenje pitanja institucionalne jednakopravnosti Hrvata u BiH bila je središnja tema i ovogodišnjeg VII. zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora. Između ostalog, i ove godine je princip federalizma u BiH (cijeloj BiH, na čemu je prvi inzistirao SDP-ov europarlamentarac Tonino Picula, a nakon njega i HDZ-ovi europarlamentarci) naglašen u Rezoluciji Europskog parlamenta o BiH. “Pitanje institucionalne pozicije Hrvata riješit će se u 2017. godini i tu nema odlaganja”, kazao je i doslovno obećao predsjednik HNS-a BiH, predsjednik HDZ-a BiH i član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, dr. Dragan Čović.
Institucionalna pozicija Hrvata u BiH, kako to izgleda, trebala bi se riješiti simetričnom preobrazbom Federacije BiH i podrazumijevat će uspostavu novog entiteta, trećeg entiteta, s većinski hrvatskim stanovništvom. Barem tako je određeno u Deklaraciji HNS-a.
Ovako dalje ne ide. Je li ovo pravo rješenje?
Ovakav, većinski hrvatski, treći entitet podrazumijevao bi 24 općine (iz Federacije BiH) s većinski hrvatskim stanovništvom. Dakako, u Republiku Srpsku ne bi se smjelo “dirati”, a to je posebno i naglasio aktualni predsjednik tog entiteta Milorad Dodik koji je kazao kako podržava namjere Hrvata za trećim entitetom ali bez zadiranja u ‘granice’ RS-a.
Treći entitet tako bi činile općine Ravno, Neum, Stolac, Mostar, Čapljina, Čitluk, Prozor Rama, Ljubuški, Široki Brijeg, Grude, Posušje, Livno, Tomislavgrad, Kupres, Kreševo, Kiseljak, Vitez, Busovača, Dobretići, Žepče, Usora, Odžak, Orašje i Domaljevac.
Nije trebalo dugo čekati reakcije nakon završetka HNS-a. Najoštrije su pristigle iz bošnjačke oporbe – stranaka ljevice, ali i iz hrvatskih kulturno-političkih institucija koje djeluju izvan zamišljene granice planiranog teritorijalno-administrativnog određenja.
Međutim, činjenica je da ovakvo stanje stvara snažnu frustraciju među hrvatskim političkim korpusom, a da traženje načina za njegovo rješenje, s manjim ili većim intezitetom, traje skoro dva desetljeća.
Milijun pitanja
Popis općina koje bi dobile ekskluzivitet sastavnice trećeg entiteta bio je povod i novim polemikama ne samo na bošnjačko-hrvatskoj relaciji, nego i unutar samih Hrvata. Brojna su pitanja na koja će se trebati dati odgovor.
Najvažnije od njih je: Postoje li i tko su partneri za pregovore u ovoj, vjerojatno i najznačajnijoj ‘političkoj avanturi’ u poslijeratnoj BiH? Tko su pregovarači jedne, a tko druge strane i zašto je iz ovih pregovora potpuno isključena treća strana – Srbi u Republici Srpskoj?
Kako se za sada čini, nema bošnjačkog partnera u pregovorima jer za sada nisu iskazali spremnost razgovora oko bilo kakvih promjena, čak što više, dok hrvatska strana u ovom nema izbora – ona jednostavno mora pregovarati s bošnjačkim partnerima jer s njima dijele Federaciju BiH.
Kakav je stav međunarodne zajednice po ovom pitanju? Hoće li, i sama uzdrmana, EU podržati ovaj pothvat i opasnost krize kojom bi mogla rezultirati? Kakav stav po ovom pitanju ima nova administracija najjače svjetske sile, SAD-a? Također, tko će preuzeti odgovornost za oko 120 tisuća Hrvata izvan “granica” većinski hrvatske jedinice te inzistira li se zbog toga na hrvatskom zajedništvu, kako bi se odgovornost ipak podijelila i na ostale ‘supočinitelje’?
Hoće li obećanje predsjednika Čovića da će se u ovoj godini riješiti pitanje institucionalne pozicije Hrvata biti još jedno u nizu – obećanja? Baš kao i što su bili tv kanal na hrvatskom jeziku, izjednačavanje branitelja prava branitelja HVO-a i HV-a, zaustavljanje progona branitelja, zaustavljanje iseljavanja mladih, …treći entitet?
Zašto se ne spominju Grahovo i Glamoč i što je ‘kompenzacija’ za Hrvate iz ovih općina? Kako se s bošnjačkim partnerima misli dogovoriti Busovača i Vitez, pa i Mostar? Što je s Jajcem i je li Vareš izgubljen iako tu Hrvati imaju svoga načelnika općine (HDZ-ovca s, doduše, bošnjačkim glasovima)?
Cilj je zacrtan, no je li on realan i izvodiv ili nemoguć i preskup za najmalobrojniji, konstitutivan narod u BiH? Je li to sustavno, nacionalno rješenje za pitanje Hrvata u BiH ili najbolje rješenje samo za jednu političku stranku?
Ukoliko 31. prosinca 2017. dočekamo bez riješenog hrvatskog pitanja to će značiti da je ponuđen još jedan SPIN za potpirivanje masa, a kojih je, ruku na srce, bilo i previše u posljednjih 20 godina. U tom slučaju, pozivanje na odgovornost bit će neizbježna.
Prijatelji i neprijatelji ‘trećeg’: Što će povijest pokazati? Na kojoj su strani izdajnici?
Predsjednik Čović tijekom svog izlaganja na zasjedanju Sabora HNS-a doslovno je naglasio kako “prijateljski poziva na zbijanje redova i jedinstvo u rješavanju prioriteta”, dok su pojedini govornici i decidirano odredili potencijalne ‘neprijatelje’.
Najoštriji od njih je govor Ivana Musa, predsjednika HKDU-a BiH i zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta F BiH s liste HDZ-a BiH. On je iznio oštre kritike prema OHR-u kojeg je optužio za ‘planiranje nestanka Hrvata’, bivšem predsjedniku Republike Hrvatske Stjepanu Mesiću kao i bivšem članu Predsjedništva BiH Željku Komišiću.
No, za podsjetiti je da je Musa iznio i oštre kritike prema Mati Graniću, aktualnom savjetniku hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović navodeći kako se “Hrvati u BiH moraju suprotstaviti zelenoj transverzali koju podržavaju bošnjačke stranke ali i Mate Granić”.
“Moramo se suprotstaviti zelenoj transverzali koju je Haris Silajdžić provodio preko Mate Granića, sadašnjeg savjetnika Kolinde Grabar Kitarović, predsjednice Hrvatske. Granić je to gurao i 2008., a zdušno ga i danas podržavaju bošnjačke stranke, bez iznimke”, kazao je Musa.
On je kritizirao i pojedine hrvatske generale koji negoduju prema aktualnom hrvatskom vodstvu zbog podizanja optužnica za ratne zločine protiv branitelja HVO-a, kazavši za njih kako se usuđuju kada su i sami otišli, ali i istaknuo neskriveno nezadovoljstvo prijedlogom ustrojstva Biskupske konferencije BiH u četiri regije.
A što su predložili biskupi?
Već 2005. godine Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, nakon 35. redovnog zasjedanja, uputila je svoj prijedlog za društveno-pravno uređenje BiH pod naslovom ‘Bosna i Hercegovina – izvor nestabilnosti i prijetnja miru, ili buduća članica EU-a’. Na ovaj vizionarski model i danas se poziva kardinal Vinko Puljić.
Podsjetimo, biskupi su u istom istaknuli nužnost provedbe političke i ustavne reforme te da bi se BiH trebala preustrojiti po regionalnom principu i to uspostavom četiri funkcionalne županije/kantona umjesto sadašnjih entiteta i to Sarajevski, Banjalučki, Mostarski i Tuzlanski.
Njihove granice formirale bi se po kriterijima ekonomske, prometno-komunikacijske, prirodne, povijesne, geografske i višenacionalne naravi, a po stajalištu biskupa, bilo bi vrlo važno odrediti da u svakoj od regija (ili federalnih jedinica), svaki konstitutivni narod mora imati najmanje 30 posto udjela u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, kako nikada pripadnici jednoga naroda ne bi mogli nadglasati pripadnike druga dva naroda.
Ovaj prijedlog i danas je živ, a biskupi su ga istaknuli po modelu regija kako ih je, za potrebe svoga djelovanja već formirala misija OSSE-a u BiH.
No, za nadati je se da, kako god (i ukoliko) se ipak riješi ova politička top-tema, da se i dalje neće nastavljati s iseljavanjem iz vlastite domovine, kako je to sada najčešći slučaj u županijama koje većinski nastanjuju – Hrvati.