I prije nego što im se djeca rode, muškarci prolaze kroz ozbiljne hormonalne promjene koje mogu snažno utjecati na njihovo ponašanje – s posljedicama za dobrobit djeteta.
U mjesecima prije rođenja mog sina, partnerica i ja pohađali smo radionice za aktivni porod, dojenje i bolničke tečajeve, pročitali hrpu knjiga i pregledali bezbroj web stranica. Naši su se dnevnici brzo punili bilješkama o tome kako se žensko tijelo priprema za majčinstvo: hormoni rastu i padaju, organi se pomiču, a mozak se preoblikuje. Međutim, nitko mi nije rekao da se i moj mozak i tijelo pripremaju za očinstvo.
Moj sin je imao više od godinu dana kada sam prvi put naišao na tu ideju u knjizi Father Time primatologinje Sarah Blaffer Hrdy, u kojoj ona tvrdi da muškarci imaju sav potreban biološki “sustav” da budu “jednako zaštitnički nastrojeni i brižni kao i najpredanija majka”.
To je potaknulo moju znatiželju. Vjerujem u aktivno očinstvo, ali sam mislio da je to kulturološka odluka moje generacije. Knjiga Hrdy uveo me u cijelo akademsko polje koje kaže da je naš pristup ukorijenjen u biologiji, samo što je “uspavan” i čeka da bude aktiviran. Nakon istraživanja, došao sam do jednostavnog zaključka: očinstvo mijenja muškarce na načine koji odražavaju transformaciju žena. Što je otac više uključen u brigu o bebi, to je ta tranzicija dublja.
Pad testosterona
Prva istraživanja o tome kako bebe fizički mijenjaju očeve došla su iz promatranja životinja. Studije s kraja 20. stoljeća otkrile su da mužjaci sisavaca – uključujući primate – pokazuju jasne hormonalne pomake (promjene testosterona, vazopresina i prolaktina) kada se bave roditeljskom skrbi.
Američki antropolog Lee Gettler bio je pionir u istraživanju ovog fenomena kod ljudi. U velikoj studiji na Filipinima, njegov tim je pratio 624 muškarca kroz nekoliko godina. Rezultati su bili jasni: muškarci koji su postali očevi imali su značajno niže razine testosterona od onih bez djece. Štoviše, očevi koji su provodili više vremena brinući o djeci ili su dijelili krevet s dojenčadi imali su najveći pad tog hormona.
Niska razina testosterona čini muškarce manje agresivnima, a osjetljivijima na bebine potrebe i plač. Zanimljivo je da se taj pad događa čak i prije rođenja – već četiri mjeseca nakon začeća, razine testosterona i vazopresina kod budućih očeva počinju opadati.
Val “hormona ljubavi”
Oksitocin, poznat kao “hormon ljubavi”, također igra ključnu ulogu. Iako se obično povezuje s trudovima i dojenjem, studije pokazuju da razina oksitocina raste i kod očeva čim uzmu svoje novorođenče u naručje.
James Rilling, direktor Laboratorija za ljudsku socijalnu neuroznanost, objašnjava da oksitocin potiče očinski instinkt. Studije su pokazale da očevi s višom razinom oksitocina više sudjeluju u igri i interakciji, što stvara pozitivnu povratnu petru: više igre donosi više oksitocina, a više oksitocina potiče još više angažmana.
Čak i prolaktin, hormon ključan za laktaciju kod žena, raste kod očeva koji osjećaju snažnu povezanost sa svojim nerođenim djetetom.
Druga adolescencija
Darby Saxbe, autorica knjige Dad Brain (2026.), uspoređuje prijelaz u očinstvo s adolescencijom – to je kritičan prozor u kojem se mozak mora prilagoditi novim izazovima i podražajima. Skeniranja mozgova očeva prije i poslije rođenja djeteta otkrila su neuralne promjene u područjima odgovornima za empatiju i socijalnu kogniciju.
Fascinantna studija iz 2014. godine, koju je provela Ruth Feldman, pokazala je da se kod gay očeva koji su primarni skrbnici mozak reaktivira na isti način kao kod majki – njihova amigdala (centar za emocionalne reakcije) postaje izrazito aktivna, baš kao i kod žena koje su rodile. To dokazuje da ljudski mozak ima latentnu sposobnost za roditeljstvo koja se aktivira samim činom brige o djetetu.
Društvene promjene
Stručnjaci se slažu da bi ovi nalazi trebali utjecati na javne politike. “Hitni je društveni prioritet da očevima pružimo priliku za izgradnju tih veza”, kaže Saxbe, ističući važnost plaćenog očinskog dopusta.
Aktivni očevi donose dobrobit cijeloj obitelji: majke imaju bolje mentalno zdravlje, a djeca su zdravija. Velika studija iz 2026. čak je povezala pažljive očeve s boljim zdravljem srca kod njihove djece.
Kao što kaže Sarah Hrdy: “Majka priroda je štedljiva domaćica. Kada ima sastojak koji trenutno ne koristi, ona ga ne baca, već ga sprema u ormarić.” Čini se da je taj “sastojak” za brižno očinstvo oduvijek bio u muškarcima, čekajući samo pravi trenutak da se aktivira.
(izvor: BBC)