U današnjoj zajedničkoj hutbi (propovijed), pročitanoj u svim mostarskim džamijama, mostarski muftija mr. Salem-ef. Dedović se detaljno osvrnuo na problematiku administrativno-pravnih radnji i građevinskih pothvata na prostoru nekadašnjeg Lakišića harema i dva desetljeća borbe Islamske zajednice (IZ) za ovaj lokalitet, izvjestila je agencija MINA.
Povod hutbi, koju je muftija održao u Karađoz-begovoj džamiji bile su, kako navodi MINA, različite interpretacije cijelog ovog kompleksnog slučaja u domaćoj i međunarodnoj javnosti.
„Islamska zajednica nije i neće odustati od borbe za Lakišića harem. Nikakav sporazum s gradskim vlastima nije napravljen o tome da se mi odričemo prava na Lakišića harem“, istaknuo je muftija, dodavši kako su demokratskim prosvjedima džematlije (napr. član islamske vjerske općine) i građani Mostara ukazali na diskriminaciju IZ od strane gradskih vlasti, nakon čega su dobili obećanje da će gradske strukture početi rješavati paket od 17 neriješenih predmeta koji duži niz godina stoje u ladicama Gradske uprave”, rekao je mostarski muftija.
On je podsjetio na činjenicu kako IZ nema mehanizama provjeravati validnost odluka Grada Mostara izdanim pod nejasnim okolnostima za gradnju Kazališta i, kako je kazao, otimanja Lakišića harema.
„To može uraditi Sud pred kojim je Gradski pravobranitelj pokrenuo postupak da se ispitaju mutne radnje oko izdavanja dozvola za tu zgradu. Ako bude i mrve zemaljske pravde i sudskog poštenja, utvrdit će se nepravilnosti i osporiti ono što se nelegalno zida i uzdiže. A uzdiže se novi ‘Berlinski zid’, s prefiksom velikohrvatske i katoličke nadmoći posred Mostara. Protiv toga jedino se istinski, u ime Bošnjaka, borila i bori Islamska zajednica“, ustvrdio je muftija.
“Islamska zajednica je”, dodao je, “ostavljena sâma da se bori, sa svojim ograničenim mogućnostima i kapacitetima”.
„Odluke donosi vlast na čelu s gradonačelnikom, koji lijepo priča, a ne ispunjava obećano. Vlast na razini Grada Mostara čine i Bošnjaci koji participiraju u Gradskom vijeću. Oni su prava adresa koja treba odgovoriti na upite džematlija dokle se stiglo s nerješavanjem predmeta Islamske zajednice i ima li izgleda da će se početi rješavati kao što je obećano“, rekao je muftija.
U obrazloženju je napomenuo da je Bošnjacima u Gradskom vijeću narod povjerio mandat da zastupaju i brane interese i Islamske zajednice koja u punom kapacitetu daje doprinos, ne samo izgradnji vjerskog i kulturnog identiteta, već je jedina adresa koja u ovom gradu i hercegovačkoj regiji dosljedno stoji na trasi borbe za dostojanstvo bošnjačkog naroda.
„I nećemo posustati u tome, jer se ničijeg prijekora na tom časnom putu ne bojimo“, poručio je muftija Dedović. U tom smislu je naglasio da “IZ neće prestati ukazivati na nepravdu koja se čini bošnjačkom narodu, samo zato što smo muslimani”.
„Ukazivat ćemo na nepravdu, jer na to imamo i civilizacijsko i moralno pravo, jer su Bošnjaci svojom otvorenošću i tolerancijom sačuvali multietničku posebnost Mostara, i zato s punim pravom kažemo da ne pristajemo da Mostar bude podijeljen grad tako što će se na nekadašnjoj liniji razdvajanja izdignuti zgrade i vjerska zdanja koja na silu žele poslati poruku da je ovo grad samo jednog naroda i jedne vjere“, rekao je muftija.
Naglasio bih da bi sva patriotski orijentirana politika, akademska zajednica, nevladine grupe i pojedinci trebali zdušno podržati takvo opredjeljenje i borbu za jednakopravnost.
„Jer, ovo je pitanje budućnosti, ovo nije pitanje dnevne interesne politike. Naše istrajavanje u zahtjevu za uvođenjem u posjed na Lakišića vakufu i izgradnjom zgrade koja će biti bošnjačka protuteža hrvatskom kazalištu, mora se sagledavati kao nacionalno bošnjačko pitanje u borbi za ostvarenje jednakopravnosti Bošnjaka u ovome gradu, čija se pozicija u proteklom periodu nastoji marginalizirati i dovesti nas u podređenu ulogu. U isto vrijeme, to je građansko i civilizacijsko istrajavanje u borbi za jedinstveni multietnički Mostar i razbijanje politike koja dijeli Mostar na dva podijeljena nacionalna prostora“, kazao je muftija.
Pri tom je upitao “jesu li politički predvodnici bošnjačkog naroda i donositelji odlukā svjesni svoje povijesne i onosvjetske odgovornosti”.
U hutbi je spomenuo da će Islamska zajednica uskoro objaviti knjigu „Lakišića harem – trajanje i otimanje“, u kojoj je ilustrirano svjedočanstvo na koji način je IZ, na čelu s dvojicom muftija, u protekla dva desetljeća ukazivala na nepravdu, diskriminaciju i bezočno otimanje Lakišića harema.
Govoreći o njenom sadržaju naglasio je da je “politika hegemonije kojoj su izloženi Bošnjaci na ovim trusnim hercegovačkim prostorima konstantna”, te da “nema nimalo sumnje da će tako i u budućnosti biti”.
„Neka nikada Bošnjaci ne budu zavarani da će se stvari lako mijenjati i da će politika dominacije splasnuti. Uvijek su na ovim prostorima bile i bit će važne nacionalne, vjerske i kulturne odrednice, a Mostar i Mostarci su skupo platili odrođavanje od sebe u socijalističkoj fazi izgradnje tzv. bratstva i jedinstva. Svoj identitet treba čuvati i izgrađivati, a tuđi poštovati“, komentirao je neke dijelove sadržaja najavljene knjige.
Na kraju hutbe novim generacijama muslimana Bošnjaka kojima je sudbina predodredila da se rode, rastu i stasavaju u Mostaru, preporučio je da “budu dosljedni u borbi za svoja politička, jezička, vjerska i kulturna prava i se ne odriču nijednog djelića onoga što im pripada”, prenijela je MINA.
Dugogodišnji prijepor
Krajem lipnja Izvršni odbor Medžlisa Islamske zajednice u Mostaru, a koji na spomenutoj lokaziji želi sagraditi impozantni Islamski centar, bio inicijator prosvjeda gdje se tražila obustava gradnje HNK. Sada se, čini se, retorika značajno zaoštrila.
“Mi nismo protiv HNK kao takvog, ni protiv hrvatske kulture, ni protiv posebnih obilježja hrvatskog naroda u ovome gradu, ali jesmo za to da se uvažava i nas. Ovaj objekt gradi se nelegalno, mimo propisa, mimo dozvola. Kako mogu jedni, a ne mogu drugi”, rekao je mostarski muftija Salem ef. Dedović na prosvjedima u lipnju, a koji su bili održani i ispred Gradske vijećnice.
On je ponovio kako prosvjednici inzistiraju na pravu, ne pristaju na diskriminaciju i “politiku dvostrukih aršina u kojima zakoni vrijede samo za jedne, dok se drugima ta prava uskraćuju i ignorantici desetljećima ne odgovara na zahtjeve”.
“Prosvjed je borba za jedinstveni i multietnički Mostar, razbijanje politike koja Mostar dijeli na dva podijeljena nacionalna prostora”, poručio je mostarski muftija.
U Mostaru vjerski objekti niču kao gljive poslije kiše
Izgradnja HNK u Mostaru na lokaciji nekadašnjeg Lakišića harema (groblja), dugogodišnji je, neriješeni prijepor bošnjačke i hrvatske strane u Mostaru, a koji dodatno eskalira tijekom političkih napetosti, te su mnogi mišljenja kako i ovaj ima duboko ukorijenjenu političku pozadinu. Posebno kada se u ovom gradu na Neretvi vode višemjesečni pregovori oko uspostave vlasti i to kada se SDA i SDP grčevito bore za “bošnjačku kvotu”.
Fradonačelnik Mostara Marijo Kordić (HDZ), grada gdje i sada vlast dijele njegova stranka i SDA (SDA-ovac Salem Marić je predsjednik Gradskog vijeća) ove prosvjede je tada nazvao politički motiviranim te istaknuo kako HNK ima sve potrebne dozvole za izgradnju te da nije dobro da se “preko leđa HNK treba voditi takva utakmica” te da ga “žalosti što je ove prosvjede organizirala Islamska zajednica”, a osudio je i “huškačku retoriku”.
‘I ranije upitnom stavljala dozvola za gradnju HNK Mostar, ona je u više navrata, od svih relevantnih institucija, preispitana. Čak je bila i predmet tužiteljstva koje je vrlo jasno dalo svoj sud. Papiri i građevinska dozvola za izgradnju su apsolutno čisti i volio bih da su svi drugi projekti koji su rađeni u Mostaru rađeni, rađeni po tom principu, onda ne bi imali urbicid i problem s ilegalnom gradnjom. Još jedan dokaz da je sve čisto i transparentno, pokazuje činjenica da je projekt izgradnje HNK Mostar prošao u federalni proračun gdje važe vrlo strogi kriteriji prilikom apliciranja za sredstva”, komentirao je svojedobno ovaj problem prvi čovjek Mostara.
Tijekom povijesti u Mostaru su se rušili vjerski objekti. Primjerice, od 1947. do 1955. godine komunističa vlast u Mostaru srušila čak 11 džamija, a tijekom 2. svjetskog rata i poslije, Hercegovačka franjevačka provincija bila je skoro uništena, provincijal zajedno sa svojim čelništvom ubijeni, značajan dio knjižnica i arhiva spaljen. To su strašne rane koje nose ove vjerske zajednice iz bivšeg sustava. Tijekom povijesti se u Mostaru gradilo i na haremima i na grobljima.
Danas na području Mostara ima oko 40 džamija, a što je svojedobno za medije potvrdio dok Krešo Puljić, tada župnik župe Sv. Ivana Apostola i Evanđelista. Naime, u blizini današnjeg HNK i danas stoje temelji crkve Kristova Uskrsnuća, čija je izgradnja krenula nakon rata, a stala 1999. godine nakon odluke visokog predstavnika kojom je središte grada izuzeto iz nadležnosti općina.
“Kada smo mi počeli graditi konkatedralnu crkvu, muslimani su tvrdili da gradimo crkvu na tursko-muslimanskom Lakišića haremu, koji je bio barem 400 metara dalje od crkve i koji je, poslije, premješten još dalje. Kad smo dokazali da to nije Lakišića harem, nego prostor bivše željeznice, onda su, kasnije, počeli pričati o izgradnji Islamskog centra za kojim nema nikakve potrebe jer u Mostaru ima oko 40 džamija na 40 tisuća muslimana, a samo dvije crkve na 60 tisuća katolika. Graditi Islamski centar u ovom dijelu grada je kao graditi crkvu u Musali. Izgradnja Islamskog centra nema nikave svrhe nego je riječ o inatu i islamizaciji koja je je na djelu u cijeloj BiH”, zaključio je svojedobno Puljić u izjavi za Jutarnji list.
“Bildanja” izgradnjom vjerskih objekata
Međutim, nakon posljednjih ratnih zbivanja u Mostaru ne prestaju “bildanja” izgradnjom vjerskih objekata, i crkvi i džamija, i u prigradskim i u gradskim područjima, niču kao gljive poslije kiše. Bošnjaci će znaju pohvaliti impozantnim novim džamijama, a i Hrvati su, primjerice, ponosno isticali kako su u ratu srušenoj, a poslije rata obnovljenoj Franjevačkoj crkvi sagradili najviši zvonik u BiH.
A Srbi? Srbi godinama nastoje završiti obnovu Saborne ckve – što je dobro poznato diljem BiH svima onima koji su u svojim sredinama u manjini. No, jedno je jasno – Mostar nikada u povijesti nije imao više vjerskih objekata, ali i nikada više suptilnije manipulacije vjerskim osjećajima, iznova hraneći mržnju i netrpeljivost.
(Republika/V.S.H.)