I nakon incidenata u mjestu Baćevići kod Mostara, kada su nepoznate osobe lijepile naljepnice s fašističkim i ustaškim simbolima kod obližnjeg igrališta, a pri tom i napale jednog od maloljetnika, županijski ministar MUP-a HNŽ-a Marijo Marić ponovno apelira na dužnosnike i medije da se suzdrže od dodatnih izazivanja međunacionalnih tenzija i medijskog senzacionalizma.
Ali, njegove pozive malo tko sluša – čini se da je važnije dodatnom potpirivanju nacionalističkih tenzija dobiti još pokoji bod u “svom toru”, a međunacionalni incidenti postaju najbolja predizborna kampanja u kojoj su žrtve ne samo napadnuti, nego i sami počinitelji koji su redom maloljetnici, piše Dnevni list.
Otvorena pitanja za roditelje, institucije, političare
Naime, kako doznajemo, napadači koji su svojim provokacijama i problematičnim postupcima uznemirili djecu i mještane ovog mostarskog naselja sa srpskim povratnicima, su i sami maloljetnici hrvatske nacionalnosti. Oni su, kako se doznaje, ispitani od strane djelatnika policije u nazočnosti svojih roditelja.
Kakve će sankcije snositi maloljetnici koji su dodatno pridonijeli novim međunacionalnim tenzijama u Mostaru, jesu li svjesni svojih postupaka, znaju li uopće što znači “svastika”, koji je bio povod za ovakvo huligansko ponašanje? Koja je tu uloga roditelja? Kakva je uloga obrazovnih institucija? Hoće li i oni, roditelji, snositi suodgovornost za postupke svoje djece s obzirom da se radi o maloljetnim osobama – pitanje je koje je i dalje otvoreno. Kao što je otvoreno i pitanje (ne)odgovornog ponašanja dobrog dijela političkih dužnosnika koji redom, namjerno ili nenamjerno, “padaju” na ovim “ispitima”.
Pitanje je i kakav će biti epilog najnovijeg incidenta koji se dogodio u blizini restorana ‘Laks’ u Malom polju kada je, prema policijskom izvješću, nekoliko nepoznatih osoba napalo maloljetnika te mu skinuli majicu ‘Red Army’ i udaljili se u pravcu SRC Bunica.
“Utopijski primjeri” isprike za sramotno i necivilizacijsko ponašanje
No, podsjetimo na izniman slučaj koji je naišao na odobravanje sveopće javnosti, a koji je svojvrstan primjer roditeljske odgovornosti i prema vlastitom djetetu, ali i prema zajednici u kojoj živi.
Naime, prije izvjesnog vremena na društvenim mrežama maloljetni mladić Sandro Biokšić uslikao se na mezarju (groblju) u Raštanima te napisao “gazi balije”. Unuk pokojnice koja je sahranjena u tom grobu, Aner Gosto, zamolio je javnost za pomoć u pronalasku počinitelja ovog neljudskog čina.
Uskoro se oglasio otac mladića Romeo Biokšić na društvenoj mreži, javno se ispričavši i tražeći oprost od obitelji zbog neljudskog postupka svoga vlastitog sina. Ispriku je obitelj odmah prihvatila.
-Poštovana braćo, prijatelji, sugrađani grada Mostara i svi dilje BiH Bošnjaci, Hrvati, Srbi i svi ostali danas zajedno sa svojim malodobnim sinom koji je bio učesnik neljudskog, necivilizacijskog, sramotnog, poražavajućeg i osuđujućeg čina prema obitelji Hurije Dumpor i svim Bošnjacima BiH, zajedno sa članovima obitelji rehmetli unaprijed navedene, posjetili smo mezar gdje smo na civilizirani ljudski izvršili i moralni čin pomolili se nakloni položili cvijeće i još jednom uputili ispriku i žaljenje, suosjećanje prema navedenoj obitelji i svim Bošnjacima u BiH. Mir, suživot tolerancija poštivanje prema svim narodima i kulturama u BiH je naša zajednička poruka sa ovoga mjesta. Hvala svima na ljudskom razumijevanju, oprostu i podršci, napisao je Bioksić na Facebooku.
Ova isprika je odmah prihvaćena, ali je istaknuta i šokantnost ovakvim, neuobičajenim potezom jednog roditelja čije je dijete pogriješilo uvrijedivši druge.
-Odmah nakon objave i saznanja o osobi počinioca, javio mi se izravno otac imenovanog počinitelj, Romeo Biokšić, te uputio ujedno i javnu ispriku, ne samo mojoj obitelji, nego i cijelom bošnjačkom narodu, uz duboko žaljenje zbog postupaka svoga sina. Ta isprika, sa svojim sadržajem, načinom i brzinom svoje pojave u javnosti, putem svih društvenih medija, prouzročila je dodatni šok i traumu u mojoj obitelji jer se takvo nešto prvi puta događa u Mostaru, poslije brojnih nemilih i strašnih događaja, počev od završetka ratnih sukoba do danas, izjavio je tada Gosto.
-Imajući u vidu opće stanje našega društva i ukupna događanja u svijetu, ne tako dalekom od nas kao i događajima koji su iza nas, u najboljim interesima naše djece i našega grada, ovim putem obavještavam javnost da moja oštećena obitelj prihvaća ispriku kao ljudski, normalan i moralan čin i kao jedino što obitelj Biokšić danas i može učiniti sa svoje strane, poručio je.
Ovo je bio nesvakidašnji, vrlo rijedak te tako i “pozitivno šokantan” slučaj kakav se skoro nikada ne događa u BiH, prožetoj brojnim provokacijama i napadima počinitelja svih nacionalnosti, a većinom maloljetnika i mlađih osoba.
Ali, vrijedi podsjetiti i na događaj iz 2014. godine iz Prijedora kada je nakon finalne utakmice na Svjetskom prvenstvu u košarci između Srbije i SAD, oštećena Čaršijska džamija. Policija je privela tada 19-godišnjeg Vladimira Mikanovića iz Prijedora. Imam Omer ef. Redžić tada je kazao kako je otac Mikanovića došao pred džamiju ispričati se za nedjelo njegovog sina, kazavši kako je on osobno prijavio sina policiji.
Umjesto isprike – dodavanje ulja na vatru
Ovo su, svojevrsni, primjeri koji su toliko nevjerojatni i nesvakidašnji da graniče s utopijom. Realnost je prečesto potpuno suprotna.
Međutim, a što je ustaljena praksa u BiH kada je riječ o međunacionalnim incidentima, političari iz istih po svaku cijenu žele profitirati. Obilaze mjesta događanja, šalju ishitrene, zapaljive, nacionalističke izjave, što ne pridonosi smirivanju situacije i naporima mirnog suživota.
Ovi incidenti uvijek su ‘slamka spasa’ za novo iskorištavanje u predizborne ciljeve.
-Nažalost, nakon što smo, ne tako davno, apelirali na javnost, na medije, a posebno na pojedine visoke dužnosnike koji imaju mandat utjecati na vrlo značajne procese u regiji, da dok su u tijeku istražne radnje koje provodi MUP zadrže hladnu glavu, racionalnost i oprez prije nego istupe u javnost, događa nam se isto kao kod scenarija koje smo gledali kod oduzimanja navijačkih transparenata ili eskapade u vezi oštećenja stadiona dronom koji je prosipao kiselinu, rekao je za mostarski portal Bljesak.info Marijo Marić, ministar MUP-a HNŽ-a komentirajući događaje u srpskom povratničkom naselju Baćevići, ponovno apeliravši na odgovornost i suzdržavanje od teške retorike.
Brojne osude napada
Nakon ovog, još jednog u nizu, incidenta-provokacije, a sada i napada, mnogi srpski politički predstavnici osudili su uznemiravanje srpskih povratnika u Mostaru – članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, državni ministar sigurnosti Nenad Nešić, predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović, predsjednik Vlade RS-a Radovan Višković, izaslanik iz reda Srba u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Goran Broćeta, izaslanik u NSRS-a iz Hercegovine Ilija Tamindžija, šef Kluba izaslanika srpskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Sredoje Nović, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević itd., kao i ministar za izbjegla i raseljena lica u Vijeću ministara Sevlid Hurtić.
Predsjednik Koordinacije Srba u Mostaru, Dušan Golo, za medije je istaknuo kako provokacije i mlatretiranja srpskih povratnika traju danima te da su počinitelji jednom prilikom iz oružja pucali u zrak, no da to mještani nisu prijavljivali.
Ali, predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović imao je vrlo oštar komentar, kazavši kako je posljednji napad na Srbe u Mostaru “kontiunitet u kojem podjednako sudjeluju Bošnjaci i Hrvati”.
“Potomci muslimana i Hrvata u Mostaru su bili u ustašama i dalje su zaljubljeni u Pavelića i kukasti križ”
-Nije važno je li lijeva ili desna strana, jesu Hrvati ili muslimani, i jedni i drugi teroriziraju Srbe u Mostaru. Posljednji napad u povratničkom naselju Baćevići osmi je napad ove godine na Srbe u Mostaru, rekao je Radanović, istaknuvši i uništavanje osvjetljenja i ozvučenja na Sabornoj crkvi.
No, on je išao i dalje te vrlo neprimjereno ustvrdio kako su “Mostarci muslimani i Hrvati bili u ustašama u Drugom svjetskom ratu” te da je “rijetko tko bio na strani antifašizma”.
-Njihovi današnji potomci su i dalje zaljubljeni u Antu Pavelića i kukasti križ i oni jednostavno tako razmišljaju, rekao je Radanović, koji se, kada je već govorio o Drugom svjetskom ratum nije osvrnuo i na postojanje četničkog pokreta, kao ni jugo-srpsku agresiju u Mostaru početkom posljednjeg rata.
Ovakva Radanovićeva izjava svakako ne pridonosi naporima pomirenja i suživota kako bi se svaki stanovnik, ne samo Mostara, već i cjelokupne BiH, osjećao sigurno i svoj na svome.
Međutim, zamijetno je kako ovom incidentu opreznije pristupa većina visokih dužnosnika, a poučena vjerojatno slučajem iz Veležova stadiona Vrapčići kada se tvrdilo kako je dronom bacana kiselina te da je tako oštećen nogometni teren, a neizravne i izravne optužbe slane su na račun navijača HŠK Zrinjski. Istraga je pokazala kako travnjak nije uništen kiselinom ili bilo kakvom otopinom. No, bilo je prekasno jer su međunacionalne tenzije u Mostaru ponovno dovedene do usijanja.
Na koncu, pitanja koja zasigurno lokalne zajednice, ali i država u cijelosti mora promišljati je kolika je roditeljska kao i odgovornost obrazovnih institucija za odgoj djece i mladih?
Kolika je odgovornost pojedinih političara koji svojim izjavama na ove napade i incidente ne pridonose pomirenju i suživotu te kakvu zajednicu ostavljaju u zalog budućim generacijama, a sve zbog beskurpulozne želje ostanka na vlasti, bez obzira na dugoročnu štetu koju nanose.
(Izvor: Dnevni list)