Atmosferski fizičar prof. dr. Branko Grisogono sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakuleta (PMF) u emisiji Novi dan na N1 Hrvatska t komentirao je toplinske rekorde ovog ljeta, ali i općenito klimatske promjene kojima svjedočimo.
Od kolovoza prošle godine do srpnja ove godine, globalna prosječna temperatura je 1,64 stupnja iznad predindustrijskog prosjeka. Dakle, svako ljeto je sve toplije i taj trend se ne zaustavlja.
“Da, to je dokazano i tako je već 13 mjeseci zaredom. Bit će tu fluktuacija, posebno jer završava El nino. Trend će biti zadržan, ali neće svaka godina biti toplija od prethodne”, kazao je Grisogono.
Tako nešto nije dobro za ljude, ali ni životinje i biljke. Pitanje je što se uopće može napraviti, no unatoč tisućama inicijativa, ne uspijeva se.
“Događat će se i dalje zatopljavanje, podizanje razine mora, smanjenje kisika, otapat će se ledenjaci… Priroda ne stiže pratiti žestoke trendove. Važno je da nije sam iznos zatopljenja najbitniji jer prije nekoliko desetak milijuna godina temperatura je bila i do 12 stupnjeva u prosjeku iznad ovih. Međutim, akceleracija, odnosno, promjena je bitna i tome se životinje i biljke ne mogu prilagoditi. Vidimo sve više invazivnih novih vrsta kukaca, kvaliteta drveta opada. Ovo će biti stoljeće pitke vode”, istaknuo je profesor pa nastavio:
“Nedovoljno se postiže zelenim akcijama. Ratuje se i dalje. Onečišćenja je sve više, ukorijenjeno je u oceane i mora… Cijeli je niz loših primjera.”
“Svakodnevno smo svjedoci bacanja otpada po ulicama”
Čudno je da uz toliko napora o smanjenju zagađenja, stvari ne idu na bolje. A sve se svodi na ekonomske i razvojne ciljeve.
“Političari imaju u podsvijesti da im je jedini cilj ostati na vlasti. Ima nedovoljno dobre volje da se zaustavi opće onečišćenje. Razmišljamo na stari način, a starim metodama ostajanja na vlasti ne mogu se riješiti opći i globalni problemi.”
Iako je činjenica da političari snose odgovornost za nedovoljno poteza koji bi se osjetili dugoročno, ni pojedinci ne čine dovoljno. U hrvatskom društvu je problematično odvajanje otpada.
“Ponašanje prema otpadu i općenito prema prirodi, jako sporo napreduje. Svakodnevno smo svjedoci bacanja otpada po ulicama i drugih loših primjera”, naglašava Grisogono.
Time štetimo sebi samima i polako to shvaćamo zbog toplinskih valova koji utječu na zdravlje i kvalitetu života.
“Nemamo dovoljno odmora i spavanja. Ne samo mi, ne mogu se odmoriti ni životinje, biljke… Tu se također gubi kvaliteta. Životinje koje su bile dnevne, postaju sve više noćne. Uz to, trošimo sve više energije za klimatizaciju, što dovodi do pojačanog isparavanja i suše, a Hrvatska zbog njih ima najviše problema.”
Kad govorimo o vremenskim ekstremima, što očekivati kad na toliko suhu zemlju stigne ogromna količina vlage? Idući tjedan, prema prognozama, stižu pljuskovi.
“Ekstremi su sve češći i duži. Nakon toplinskog vala obično, ne nužno, dolazi do nevremena. Obično tako završava, ide se iz jedne u drugu krajnost jer sustav traži ravnotežu.”
Poljoprivrednici se teško prilagođavaju…
“Ili će tuča ili suša učiniti svoje. Navodnjavanje postaje nužnost, ali u tome kaskamo. Postavljanje mreža također pomaže, no to je preskupo. Zato su berbe sve ranije i ranije.”
“Potrebno je usporiti taj bjesomučan trend zarade”
Srećom, Hrvatskoj ne nedostaje izvora pitke vode, ali globalno zatopljavanje moglo bi utjecati na to.
“Ako se nastave česte oluje i ako glavnina oborina pada nad vapnenačkim tlom, kao područje Like, Biokova, Velebita, Istre… ta voda lako može nestati. Kroz ponornice bi mogla otići na druga mjesta pa da ušća budu sve slanija i plića. To bi promijenilo i bioraznolikost.”
Kad se prije nekoliko desetljeća počelo govoriti o globalnom zatopljavanju, to se činilo kao neka daleka budućnost. Što je velika šteta jer ljudsko djelovanje u najvećoj mjeri utječu na ovu situaciju.
“Između 97 i 99 posto znanstvenika smatra da je ljudsko djelovanje odgovorno za situaciju. I stvari su se ubrzale u negativnom smjeru, što se prije 20, 30 i više godina nije moglo predvidjeti. Mi smo na granici između zabrinutosti i ako se ništa bitno ne promijeni, s krajem stoljeća ući ćemo u polupaničnu situaciju. Nažalost, ne vidim da išta ide u smjeru pozitivnih promjena”, smatra Grisogono i zaključuje:
“Potrebno je usporiti taj bjesomučan trend zarade. Potrebno je shvatiti da su tržišta i cijela zemaljska kugla ograničeni. Treba nekako smanjiti apetite. Jer, promjene su u tijeku, Mediteran je jedan od najugroženijih dijelova na Zemlji jer je zatvoreno more, kao veliko jezero. Sahara se širi prema svim smjerovima, afrička jezera nestaju i morat ćemo se prilagoditi. Trebat će jako paziti što saditi, gdje saditi, smanjiti betoniranje, asfaltiranje i bjesomučnu gradnju. Mediteran postaje sve teže mjesto za život, a riječ je o kolijevci kulture u Europi.”
/Desk/