Luda je pomisao da se Bosnu i Hercegovinu može podijeliti

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Da bi se pohvalio i javnosti prenio svoje najnovije ”diplomatske” uspjehe, Gordan Grlić Radman, jedan od najnesposobnijih Plenkovićevih ministara, na stranicama svoga ministarstva objavio je prije nekoliko dana, točnije 14. svibnja 2021., da je zajedno s ministricom kulture i medija Ninom Obuljen Koržinek te posebnim savjetnikom predsjednika Vlade RH za vanjsku politiku, također dugovremeno nesposobnim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem, posjetio – a koga li drugoga negoli – zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.

Piše: Ivan Markešić/Autograf

Tom prilikom su u Bozanićevu uredu ”mudroslovili” o brojnim temama, napose o brizi Republike Hrvatske ”o položaju hrvatskog naroda i čuvanju njegove vjerske i kulturne baštine u susjednim zemljama, osobito u Bosni i Hercegovini”, (…) te pohvalili inicijativu RH ”unutar Europske unije za poštivanje položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini te očuvanje njihovog ustavno-pravnog položaja”.

Onaj tko ne zna koju je čudnu ulogu u procesu pripreme i potpisivanja najprije Washingtonskog sporazuma kojim je stvorena Federacija BiH, a potom i Daytonskoga sporazuma kojim je ustrojena Bosna i Hercegovina u današnjem obliku, imao tadašnji ministar vanjskih poslova RH Mate Granić i koju još čudniju ulogu u postdaytonskoj Bosni i Hercegovini ima trenutni ministar vanjskih i europskih poslova, inače rodom iz Bosne (otac iz Bugojna, a majka iz Prisoja, naselja između Duvna i Livna), mogao bi pomisliti i reći HVALA SVEVIŠNJEMU, bit će neke fajde kad o položaju Hrvata u BiH brinu spomenuti vrli i tako učeni politički uglednici u Republici Hrvatskoj.

Čim se te i takve ”velike glave” (o)kupe i krenu kardinalu u pohode, tada bosanskohercegovačkim Hrvatima – koje oni, da ne bude zabune, smatraju nekom nižom i posebnom balkansko-dinarskom pasminom – trebale bi cvjetati ruže.

Čim se te i takve ”velike glave” (o)kupe i krenu kardinalu u pohode, tada bosanskohercegovačkim Hrvatima – koje oni, da ne bude zabune, smatraju nekom nižom i posebnom balkansko-dinarskom pasminom – trebale bi cvjetati ruže

Naime, ti njihovi tobožnji, a posebno bosanski sunarodnjaci kojih se u susretima s Europljanima oni stide, ništa i ne znaju niti su sposobni bilo što samostalno raditi, njima je kao Raosovim prosjacima i sinovima potrebno neprestano davati neku sitnu novčanu pomoć u vidu očuvanja ognjištarske tradicije, držati ih na HDZ-ovom političkom lancu da se ne bi izmakli kontroli i hraniti u njima i osjećaj ovisnosti o svetoj Majci Hrvatskoj kao istinskoj i pravoj domovini, i osjećaj prijezira prema vlastitoj zemlji Bosni i Hercegovini, a posebno prema Bosni, ali isto tako gajiti osjećaj zahvalnosti svetoj Majci Crkvi zbog njezine uloge u čuvanju HDZ-ove vlasti u obje države – Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Međutim, situacija na terenu, posebno u Bosni, sasvim je drukčija od one kakvom je zamišljaju gore spomenuta brižna hrvatska čeljad.

Čović i HDZ BiH, uz suglasnost dvojice hrvatskih predsjednika – Plenkovića i Milanovića – jako dobro surađuje s Miloradom Dodikom, s likom koji ne dozvoljava povratak Hrvata u Republiku Srpsku, jer je to – čitajući između redaka takvo ponašanje najviših hrvatskih dužnosnika – od velikog interesa i hrvatske službene državne i hrvatske službene crkvene politike.

Stoga ta činjenica sprječavanja povratka prognanih Hrvata u njihov krajiški i posavski zavičaj ne smeta nikome u HDZ-u i u Crkvi u Hrvatskoj.

Tu i takvu politiku koju na terenu provodi hercegovački gubernator Čović podržavaju gotovo svi popi i fratri – i bosanski i oni hercegovački, osim, naravno neumornog biskupa Komarice koji se svojim govorom o stanju u njegovoj Banjolučkoj biskupiji popeo svima na glavu.

Gotovo da mu javno ne kažu, daj, bolan, sjaši već jednom, dosadio si (dopizdio si) više s tom svojom kuknjavom zbog toga kako si imao, pa sada više nemaš župljana. Eto, natjerali smo te da primiš i orden Republike Srpske, pa što više hoćeš? Miruj!

Kako vidimo, službeno ni Republika Hrvatska, ali ni Katolička Crkva u Hrvatskoj ništa ne čine ni na domaćoj ni na međunarodnoj razini da se krajiški i posavski katolici, posebno oni koji se nalaze na područjima posebne državne skrbi, vrate u Republiku Srpsku, na svoja ognjišta.

Razlog tomu je sljedeći i o njemu sam više puta pisao: ako bi se oni vratili svojim kućama, ostala bi pusta mjesta posebne državne skrbi.

Svojim domovima tada bi se počeli vraćati prognani i iseljeni Srbi. A to ne bi bilo dobro ni poželjno i to zbog nacionalno-religijske ”krvne slike” toga područja. Ne bi valjalo ponovno je mijenjati.

Srbi povratnici u Hrvatsku, kao i Hrvati povratnici u Republiku Srpsku, počeli su smetati svima i izazivati nelagodu već i svojim dolascima u prigodama lokalnih ili, pak, parlamentarnih izbora, a kamoli ne bi smetali svojim povratkom za stalno.

Stoga im je najbolje zapjevati onu staru, ali sada nešto nadopunjenu pjesmu velikoga bosanskohercegovačkog pjesnika srpskih korijena Alekse Šantića:

Ostajte ovdje! … Sunce tuđeg (hrvatskog, srpskog) neba,
Neće vas grijat kô što ovo NOVO (nacionalno i vjersko) grije.
Grki su tamo (u domovini bivšoj) zalogaji hljeba,
Gdje svoga nema i gdje brata nije (jer su protjerani i ovdje su s nama).

No da su stvari stubokom okrenute naglavačke i da je u Bosanskoj krajini i Bosanskoj Posavini stanje katastrofalno dovoljno je znati samo ovu malu, sićušnu, ali tako bitnu činjenicu, koju 3. svibnja 2021. na svojim stranicama prenosi mjesečno glasilo Franjevačke provincije Bosne Srebrene Svjetlo riječi.

Riječ je o vijesti Tiskovnog ureda Banjolučke biskupije (TABB) da je banjolučki biskup Franjo Komarica 29. travnja 2021. posjetio, odnosno ”na nekoliko sati navratio u svoje opustošene župe Sokoline i Vrbanjci na području kotorvaroške općine”.

Čović i HDZ BiH, uz suglasnost dvojice hrvatskih predsjednika – Plenkovića i Milanovića – jako dobro surađuje s Miloradom Dodikom, s likom koji ne dozvoljava povratak Hrvata u Republiku Srpsku, jer je to – čitajući između redaka takvo ponašanje najviših hrvatskih dužnosnika – od velikog interesa i hrvatske službene državne i hrvatske službene crkvene politike

Slika koju je biskup Komarica zatekao u župama Sokoline i Vrbanjci izaziva jezu kod svakoga tko iole poznaje prilike u Bosni, posebno u Republici Srpskoj: ”Tek nekoliko novih krovova, ali nikoga živoga od ljudi nema. … Ona (župa Sokoline) je 1991. godine imala oko 1.500 župljana i vlastitog župnika. Još uvijek je jedina župa u Banjolučkoj biskupiji u koju se još nitko nije vratio!”

Na istome mjestu nalazi se obavijest da je susjedna župa Vrbanjci prije rata imala 3.200 župljana, a danas ih je tek 30-ak, da župa ima i ”lijepo uređeno groblje u selu Donja Rujevica, u kojem se vidi veći broj kuća u ruševinama, ali i pokoja obnovljena kuća”, da je u groblju ”sahranjeno 15 ubijenih mještana” te da se u groblju nalazi i ”jedna od masovnih grobnica”.

Biskupu i njegovim domaćinima nije preostalo ništa drugo nego se na lijepo uređenome groblju pomoliti ”za sve pokojne sahranjene u tom i drugim grobljima te nekoć velike župe”.

Za župu Sokoline još se navodi da su obnovljene ”župna crkva i kuća, … a dvorište oko njih je ograđeno velikim trudom župnikā iz župe Kotor Varoš koji se administrativno brinu i za ovu župu”.

Što znači, sve je pripremljeno za povratak: vjerski objekti su obnovljeni, groblja su uređena, ali vjernika povratnika nema, nema onih koji bi tu trebali živjeti, raditi, Boga moliti i umrijeti.

A zašto njih nema, eh to nije nimalo lijepa priča, jer kad se ona počne pričati tada se besmislenim pokazuje Radmanov posjet kardinalu Bozaniću.

To obesmišljavanje toga i takvih sličnih posjeta, posebno s ministricom kulture, sadržano je u sljedeće dvije informacije koje prenosi Svjetlo riječi:

  • ”Izostala je nažalost i u ovoj župi potrebna politička i materijalna pomoć onima koji su se uporno željeli vratiti u rodni kraj”.
  • ”Domaćini su se (…) potužili biskupu da su uslijed izostanka odlučnije potrebne pomoći, povratnici sami – uz velike poteškoće – trudili oko obnavljanja svojih porušenih domova. Kao ilustraciju, naveli su da je Vlada RH odobrila 2008. godine sredstva za obnovu 25 povratničkih kuća, a da je tek nedavno od te odobrene pomoći došla pomoć samo za dvije kuće”.

Ovim podacima da je Vlada RH još prije 13 godina odobrila novčanu pomoć za obnovu 25 povratničkih kuća, a da su tek nedavno stigla sredstva za obnovu samo dvije kuće, ne treba nikakvo dodatno objašnjenje, nego samo odgovor na pitanje: gdje su ti odobreni novci završili?

Zasigurno u općinama na čijem čelu se nalaze HDZ-ovi načelnici i u župama čiji su župnici miljenici HDZ-ove vlasti.

***

Tri dana prije Radmanovog posjeta kardinalu Bozaniću, 11. svibnja 2021., biskup Komarica će sav shrvan u traganju za svojim raspršenim vjernicima u čijem je spašavanju preko Save i sam sudjelovao – gostujući u emisiji ”Mreža” Federalne televizije – dati jednu nimalo ohrabrujuću izjavu: ”Hrvate u Republici Srpskoj nije napustio Bog, ali jest međunarodna zajednica” čiji dio je, nadodajem ja, i Republika Hrvatska.

”Pred očima suvremene evropske civilizacije, kulture i svih mogućih tzv. povelja o ljudskim pravima, opet nestaje jedan narod. Hrvatski narod. Na području pola Bosne nema naroda. A to je projekt međunarodne zajednice. Neće biti sretna Evropa bez sretne BiH u jedinstvenosti, sa razumljivom različitošću. BiH je Evropa u malom. To evropski političari dobro znaju. Puno puta sam ih upozorio da se poigravaju s nama. Mi smo plod nejedinstva evropskih glavnih aktera”.

Ako je to tako, čemu onda služi inicijativa koju je u Europskoj uniji pokrenula Hrvatska? Možda za zavaravanje Hrvata u BiH kako bi i dalje išli davati svoj glas HDZ-ovim kandidatima i u BiH i ovih dana za lokalne izbore u Hrvatskoj.

”Nedjeljiva BiH u Europskoj uniji je i za Europsku uniju i za narode u BiH najoptimalnije rješenje. Sve drugo praktički ne dolazi u obzir. Luda je pomisao da se Bosnu i Hercegovinu može podijeliti. Nema šanse da netko to ozbiljno počne provoditi”

Tako će i tu inicijativu trebati ”svezati mačku o rep” jer su – kako u ovom intervjuu reče biskup Komarica – ”Naši političari pijuni u rukama velikih sila!”

A da bi to moglo biti upravo tako, kazuje sam biskup Komarica, temeljem svojih iskustava kada bi dolazio u Zagreb tražiti pomoć i za obnovu porušenih domova i za povratak svojih vjernika: ”U Zagrebu su mi rekli, ne smijemo mi tamo zbog međunarodne zajednice, mi želimo u EU”.

Tada im je on sam postavljao pitanja: ”Kome mi onda pripadamo? Banjoj Luci ne pripadamo. Nije Bog stvorio Posavinu, najplodniji dio BiH, za lisice i gavranove. Pa nismo toliko glupi koliko nam se ovdje prosipa gluposti koju mi trebamo prihvatiti kao istinu. Evropa mora željeti BiH jer ona bez BiH ne samo da nije vjerodostojna, nego je dobrano ugrožena. Nesređena BiH je rak rana na tijelu Evrope. Meni su predstavnici međunarodne zajednice rekli da ne žele pravnu državu ovdje, nego što gore to bolje. To je bolno, sramotno, nedopustivo”.

Da bismo odgovorili na ovaj vapaj, ponovimo stoga opet ono što reče biskup Komarica: ”Naši političari su pijuni u rukama velikih sila!”

Zaključimo ovaj tekst iskazom biskupa Komarice koji, suprotno Čovićevim i Dodikovim težnjama za novim i legitimnim ”preuređenjem” Bosne i Hercegovine, a u čemu imaju podršku u Banskim i Predsjedničkim dvorima, kaže sljedeće:

”Nedjeljiva BiH u Europskoj uniji je i za Europsku uniju i za narode u BiH najoptimalnije rješenje. Sve drugo praktički ne dolazi u obzir. Luda je pomisao da se Bosnu i Hercegovinu može podijeliti. Nema šanse da netko to ozbiljno počne provoditi”.

 

Share.

Comments are closed.