Zašto su Mate Rimac i njegov livanjski partner odustali od investicije vrijedne 30 milijuna eura – izgradnje turističkog kompleksa. Je li u pitanju samo bunt žitelja obližnjih sela Miši i Golinjevo, ili se tu upliću još neki interesi? Ovu temu istražio je Jutarnji list.
Milijuni vole prekrasne poglede s brda borove šume na kristalno jezero u kojemu se cakle nebesko plavetnilo i oblačci koji naiđu. Ne milijuni ljudi, nego milijuni eura, ili neka bude bosanskih konvertibilnih maraka, kada već pišemo o Buškom jezeru i obroncima Tušnice s koje ga gledamo, jer oni kao da se lijepe na ovako lijepe krajolike.
Zamišljamo oko nas mnoštvo alpskih kućica, restoran, mini-siranu, a pivnicu pogotovo, s iste točke na kojoj su ovaj turistički kompleks zagrebački tvorničar Mate Rimac i njegov livanjski poslovni partner Marin Mamuza – planirali. Oko 30.000 kvadrata su jeftino kupili od Grada, a onda su pokušali pod koncesiju uzeti još oko 465.000 kvadrata ove visoravni i okolnih brda, ali se protiv ideje digao narod sela Miši i Golinjevo.
Međutim, nije to baš tako jednostavno kako izgleda jer su na drugom kraju ove batine također moćnici, koji se ni u jednom trenutku, a sada pogotovo, nisu htjeli eksponirati – otkrili smo to očajnički tražeći sugovornike po ovim livanjskim selima – nego su se fino sakrili iza naroda, piše Jutarnji list.
Marka za kvadrat
Miši se nalaze na magistralnoj cesti Livno-Tomislavgrad, najpoznatiji su po izvoru Svekar voda. S toga su izvora pili vodu i napajali stoku, prali i sebe i rublje, a izvorište im je bilo i okupljalište. Poznati su, dakako, i po izvornom livanjskom siru, a spomenuti Tomislav Puđa najuspješniji je među njima. U Mišima ima proizvodnju livanjskog sira, u Čaporicama pokraj Trilja ima drugi pogon, a preuzeo je i posrnulu siranu Sabalić na Pagu, gdje proizvodi paški sir. Godišnje proda oko 800 tona sireva i uprihodi oko 10 milijuna eura.
Njegov protivnik i Rimčev prijatelj Marin Mamuza doselio se u Miše te živi u kući koju je izgradio iznad sela, na prostoru koji je dalje trebao biti investicija. Poznat je kao fotograf i snimatelj koji se proslavio lijepim slikama livanjskih divljih konja te poduzetnik koji organizira fotosafarije i druge izlete livanjskom prirodom. Uz svoju, izgradio je još pet kuća za odmor na istom brdu, a radovi na tri su u tijeku.
Njega i Rimca su prozivali da su svojim poduzećem kupili 30.000 kvadrata poljoprivrednog zemljišta za jednu marku po kvadratu, a onda ga prenamijenili u građevinsko zemljište te započeli gradnju. Zato su strahovali od onog što slijedi ako ovi dobiju one silne hektare u koncesiju.
– Pričalo se da bi napravili još 100 takvih kućica, ali tko zna što je na kraju istina… Ja mislim da su možda mogli dobiti priliku jer ne vidim kako bi nama u selu time naudili – komentira nam jedna mještanka ne želeći pred fotoaparat.
Kampanja protiv projekta se vodila preko društvenih mreža i na internetskim stranicama Selo Miši priopćenjima koja su potpisivana imenom udruge. Redovito su objavljivali podrške okolnih sela. U jednoj od objava tako kažu kako je pokretanje postupka dodjele koncesije nad zemljištem iznad sela Miša i Golinjeva unijelo nemir među stanovništvo, a “što je sve za posljedicu imao vršenje strahovitih pritisaka i svojevrsnih lažnih obećanja”.
Danajci i Incijanci
– Postavlja se pitanje zar nam je takva “okupacija” zemljišta iznad naših sela potrebna. Kome da to sve prepustimo, u čijem interesu, u koju svrhu i s kakvim namjerama? Je li doista tolika površina potrebna za izgradnju nekoliko kućica, mini-mljekare, punionice piva i teniskog igrališta, a što sve smatramo čistom demagogijom i obmanom mještana. Također smo svjedoci učestale preprodaje takvih koncesija, i to u pogodnom trenutku pojavom pretežito stranih investitora s ogromnim kapitalom, kojem mi obični smrtnici ne možemo konkurirati. S tim riskiramo dolazak različitih, nama ne svojstvenih kultura, običaja i ljudi upitnih moralnih vrijednosti, od kojih se distancira čak i toliko liberalna Europa – upozoravaju iz Udruge navodeći “sintagmu za nepovjerenje u izreci ‘ne vjeruj Danajcima ni kada darove nose‘”.
– Njihovi darovi u vidu lažne koristi nam nisu potrebni. Uporno se ističe da će realizacijom navedenih projekata povećati vrijednost naših nekretnina. Slažemo se s tim, ali se ujedno pitamo je li netko spreman rasprodati svoju djedovinu i očevinu, samo zato što se nekoj nekretnini neznatno uvećala vrijednost. Hoćemo li radi toga prodati kuću, dom i zauvijek se odseliti iz ovih prekrasnih krajeva? Naravno da nećemo, zato nam porast vrijednosti naših nekretnina i nije toliko bitan faktor, a što opet smatramo obmanjivanjem mještana, kako bi prihvatili spornu koncesiju. Nadalje nam spočitavaju da smo protiv investicija, protiv razvitka lokalne zajednice, što naravno osporavamo. Svi smo mi investitori, koji smo prioritetno investirali u svoje obitelji, svoju djecu, svoj dom, a potom u svoje velebne kuće, odlazeći trbuhom za kruhom u strane zemlje, kako bismo poštenim i predanim radom osigurali prosperitetniji i dostojanstveniji život, s namjerom što skorijeg povratka – odrješiti su u udruzi dodajući kako bi se njihova lijepa sela “dolaskom koncesionara pretvorila u moderne kapitalističke rezervate”, podsjećajući što se “dogodilo Indijancima koji su također tjerani u rezervate”.
Investitor Marin Mamuza uzvratio im je podužim pismom u kojemu kaže da su riječi da će zagaditi okoliš i životnu sredinu ovdašnjih ljudi kleveta pojedinaca jer se i sam doselio iznad sela Miši sa suprugom i sinom, a još mu je jedno dijete na putu. Govori da poduzeće zapošljava 12 djelatnika te da su do sada uložena oko četiri milijuna maraka.
– Predmet koncesije je površina od 466.000 kvadratnih metara, na čijem se prostoru planira izgradnja 20 kuća za odmor, restoran, proizvodnja piva i pivnica, mini-sirana, sušiona mesa, dječji ekovrtić za djecu naših zaposlenika, gostiju i drugih mještana. Sveukupno preko 70 radnih mjesta i investicija od preko 30 milijuna maraka. Jedna od obmana koje su došle u javnost je informacija da ćemo zauzeti cjelokupan prostor iznad sela – govori Mamuza naglašavajući da tridesetak parcela iznad sela dogovorno prepuštaju za kupnju mještanima.
Narod okupio Puđa
– Mještane je okupio Tomislav Puđa, na sastanku je bilo desetak svjedoka ovog dogovora, a među njima i gradonačelnik. Nakon toga imali smo sastanak u mljekari, s drugim mještanima koje je ponovo okupio Puđa, gdje sam im pokazao naš projekt i planove. Od početka smo bili transparentni, a naše su se informacije pogrešno prenosile i tumačile. Za sve mještane koji žele na ovom području raditi svoje vikendice, bit će mjesta, ne samo iznad seoske kućice već i na dvije također odlične lokacije iznad Miša i Golinjeva, koje su iznimno atraktivne i imaju možda i bolji položaj od naše lokacije. Mi se nažalost ne možemo preseliti na okolna brda jer smo ovdje već izgradili šest objekata, a još su nam tri u izgradnji, samim time neophodno nam je proširenje na ovom području – objašnjavao je Mamuza.
Govori da će lokalnoj zajednici ova investicija donijeti nova radna mjesta i zdravo poslovno okruženje, bolji životni standard, povećanje cijena zemljišta. Mamuza tvrdi da manjina manipulira većinom i puni javni prostor dezinformacijama, a očito nije stalo samo na riječima.
– Nažalost, protiv nas se vodi snažna kampanja dezinformacija i obmana, koja je rezultirala nedavnim odsijecanjem strujnog kabla, koje je bez struje kasno u noći ostavilo naš resort, ali i obiteljsku kuću s malom bebom i trudnom ženom, a mene prekinuo u snimanju filma. Tu situaciju ne želim poželjeti nikome, a te ljude nikome za susjede ili bližnje – priča Mamuza.
Nakon ovoga je u gradskoj vijećnici održana javna rasprava. Rekli su nam da je bila žustra i na granici fizičkog incidenta. Udruga Svekar voda započela je s peticijom protiv investitora, a onda je sve iznenadilo pismo odaslano medijima iz poduzeća koje je potpisao Marin Mamuza. U njemu kaže da je zahtjev za koncesijom povučen zbog podjele u javnosti koja je nastala zbog lažnog informiranja velikog dijela građana.
Više pročitajte OVDJE.
/Desk/