Rudnici u Bosni i Hercegovini su na izdisaju, a pojedini to opravdavaju potrebom zelene tranzicije. No, ova interpretacija je netočna, upozoravaju znanstveni krugovi, jer ona ne podrazumijeva trenutačno gašenje svih rudnika, nego kompleksan i pravedan proces transformacije. Neke od europskih preporuka su uvođenje modernih, ekološki prihvatljivijih metoda iskopavanja koje smanjuju emisije $CO_2$ i štite okoliš u skladu s međunarodnim standardima. Ali, znanstvenu zajednicu, od onih koji upravljaju rudnicima, gotovo nitko ne uvažava, zbog čega stanje i ne može biti bolje, prenosi N1.
Kritičari bi rekli da je energetska politika podređena političkim interesima. Predstavnici akademske zajednice, međutim, konstatiraju da ona nije ni u čijim interesima, zbog čega svjedočimo katastrofalnom stanju u bh. rudnicima. Podsjećaju da termoelektrane prema proceduri EU-a moraju izaći iz pogona 2050. godine. Tu, dakle, nema prostora za izgradnju novih, modernih termoelektrana. Ali one koje još imamo, zarad energetske učinkovitosti, mogu se unaprijediti, i to uz ne tako mnogo sredstava.
“Što znači bolje – da su energetski učinkovitije, da manje opterećuju okoliš i da, jednostavno rečeno, zarađuju više. Postoje tu tehnologije koje su funkcionirale pa su isključene. Treba ih vratiti, ne znam zašto su isključene. Odlične tehnologije koje su za 22 godine rada, a nakon toga su isključene, uštedjele Elektroprivredi 76 i pol milijuna KM”, tvrdi Izet Smajević, strojarski inženjer i sveučilišni profesor.
Predstavnici znanstvene institucije koja okuplja značajan broj stručnjaka iz ovog područja imaju svoje prijedloge za unapređenje stanja u rudnicima. Nadležni, međutim, njihove publikacije ne čitaju, pa svaka znanstvena ideja koja bi spasila ono što se spasiti dade, ostaje bez povratne informacije.
“Postupak detonacijskog čišćenja je originalan. Mi imamo patente za to. Amerikanci to koriste, Rusi to koriste, to je naša tehnologija, 23 godine je funkcionirala. Jednostavno, netko je odlučio, bez ikakvog argumenta, to zatvoriti. Smeta to nekome jer mu je sada prilikom neke rekonstrukcije neka tvrtka koja je radila rekla ‘mi to ne znamo, ne možemo dati jamstvo za to’. Pa zašto niste zvali nas, da mi s tom tvrtkom razgovaramo? Kako je radilo 23 godine?”, pita Kemal Hanjalić, sveučilišni profesor i doktor tehničkih znanosti iz područja termodinamike.
Dugogodišnje zanemarivanje rudnika kroz izostanak pravodobnog investiranja u izvođenje rudarskih radova za rezultat ima njihovo gašenje. Posljednji u nizu u FBiH je Rudnik mrkog ugljena Zenica, koji je nakon više od 140 godina rada ušao u proces zatvaranja.
“Već 15 godina izvođenje rudarskih radova vrši se u već proglašenoj neperspektivnoj djelatnosti. Tako da se radilo s prevladanom opremom, prevladanim metodama otkopavanja. Moram reći da su rudari ulagali nadljudske napore i ovo što se ima danas u rudnicima ugljena u FBiH još uvijek se uspijeva, ako ništa, barem isporučiti minimum potrebnih količina ugljena termoelektranama u Tuzli i Kaknju za proizvodnju električne energije”, kaže Sinan Husić iz Sindikata radnika rudnika ugljena u FBiH.
Koliko je situacija dramatična pokazuje veliki pad u proizvodnji ugljena. Energetski sektor BiH suočava se s velikim preokretom, a dugogodišnji status BiH kao izvoznika električne energije je ugrožen, čemu svjedoči drastičan pad izvoza u korist rasta uvoza struje.
“S nekadašnjih sedam i pol milijuna tona, sada se to kreće na razini nekih četiri do pet milijuna tona. Jednostavno, možemo reći da je ova slika vrlo sumorna. Bojim se da će sami rudnici doći u situaciju, kao što se dogodilo u Zenici, da rudnici mole da budu zatvoreni i da se radnici zbrinu”, ističe Almir Bečarević, stručnjak za energetiku.
Ozbiljni izazovi u proizvodnji, nedostatak radne snage i potreba za restrukturiranjem slika su rudnika i u Republici Srpskoj. Šesto radnika ostaje bez posla u rudniku “Nova Ljubija” u Prijedoru nakon što je pokrenut postupak stečaja. Istodobno, poslije višemjesečnog zastoja, Rudnik i termoelektrana “Ugljevik” ponovno je u pogonu.
“Iza nas je veoma teško razdoblje od četiri mjeseca, gdje nismo imali uopće proizvodnje, uopće nismo uspjeli osigurati financijska sredstva. Ovo poduzeće živjelo je od razumijevanja i pozajmica matičnog poduzeća. Bez njihove pomoći i pomoći Vlade Republike Srpske, mi ovdje danas ne bismo stajali”, kaže Žarko Novaković, direktor “RiTe Ugljevik”.
“Naravno da je u idućem razdoblju potrebno osigurati dodatna financijska sredstva za investiranje, kako u rudarsku proizvodnju, tako i za kadrovsko jačanje u pogledu kvalificirane radne snage”, dodaje Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva RS.
Izazova s rudnicima u BiH ne manjka, a sve dok oni koji njima upravljaju nastave zaobilaziti stavove struke, koji čekaju da se njihov glas čuje dok nije prekasno, ne možemo očekivati da će situacija uskoro postati bolja.