Jasmila sretno, znaš kako treba ili kako se radovati uspjehu na drugi način. (Podsjećanje na jednu objavu, pametnu ili ne…. Nagrada me veseli ali i tjera na više od puke pučke veselice, koja bi trebala biti, ruku na srce samo Jasmilina. Svi ostali što su, kao, pomagali – neka kažu na koji način ili neka šute.)
Piše: Emil Karamatić
Godine 2018. 18. 02. umro je Nazif Mujić, dobitnik Srebrenog medvjeda u Berlinu 2013. godine. Svi su ga zaboravili. Danima nije imao marke da kupi kruha. Njegova žena i troje djece bili su gladni. Ono što bi jeli, bilo je iz kanti za smeće. Ni jedna priča na ovozemaljskom životu nije mi u tako malo riječi opisala besmisao umjetnosti i nagrada.
Imao je međeda kakvog najveći ili rijetki dobiju. Bio je bez diplome. Bez ikakva zanata, ali je imao međeda. Srebrenog međeda.
Nikad mu niko nije ponudio da bude čistač ulica. Da bude, recimo portir. Pa još jedan portir, i to sa Srebrnim međedom, niko ga ne bi primijetio. A djeca bi imala koru kruha. A tek da mu je neko ponudio da bude ministar, profesor na fakultetu ili ambasador.
Niko. On je Rom, Ostali. On, nema diplome i prljav je. Krezub. Imao je samo Srebrnog međeda. On nije znao ništa od onog što se traži. On nije znao ništa osim biti veliki siromašni Rom.
On je jedino znao biti čovjek.
Ali to je jako malo u državi gdje ljudskost na niskoj cijeni.
Nesretnik, samo da je jedan dan popio kavu sa novopečenom Njezinom ekselencijom ambasadoricom u Pragu. Samo da mu je rekla “De ovako, ne budi lud Nazife”. Ova priča bi bila bajka. Ovako je najveća tragedija koju je umjetnost rodila.
(Ne vjerujem u umjetnost po postavljenim pravilima. Ako nije u ravni s ljudskim životom. Ako je dio cirkuskih američkih ili europskih festivala onda je pogrebno društvo za siromaha.)
Što je Oskar za one van engleskog govornog područja? Nagrada za umjetnost? Možda. Ali gledajući sa one zlolude Nazifove točke života. Nije…
Traženje je to oprosta, kojeg bi zdrave pameti, onako diplomatski, dao i gorima od onih koji ga dodjeljuju. Takav je red. A nastavak života, da ne kompliciramo, ne podnosi ništa drugo osim oprosta.
