Piše: Emil Karamatić/Neznase.ba
Neki dan, u tim hranidbenim prostranstvima opet zbog neodlučnosti i traženja odgovora – što je dobro a što ne, potrošim sat vremena. Potrošio bi i više da me nije zaskočio prodavač koji mi reče da mu je čudno zašto se toliko mislim kada u prodavaonici đubriva mogu birati tek između vještačkog i prirodnog đubriva.
Gledao sam ga bez riječi.
Misli su mi odlutale na neki raniji tekst o izborima, čak sam pomislio da sam ispred biračkih kutija. Zatvoren u mali omeđeni prostor. Češkam se po glavi s pogledom uperenim prema plafonu, kao trebao bih donijeti važu odluku.
Što izabrati?
Ali me je opet prekinuo prodavač. Možda mi je jasno, ali ne baš u potpunosti, kad mi je rekao da malo imaju samoniklog mirisnog bilja te da, i ako se pojavi, brzo uvene.