Piše: Gordan Duhaček/Tportal.hr
Kada se pogleda raspored posjeta pape Franje Sarajevu, koji je trajao od 9 ujutro do skoro 21 sat navečer, jasno se vidi koliko je vremena aktualni nasljednik Svetog Petra posvetio bosanskohercegovačkim političarima – pola sata. Papa je svoj dolazak u Sarajevu započeo s formalnim i kurtoaznim sastankom s članovima Predsjedništva BiH, dok je ostale sate proveo sa svećenstvom, desetinama tisuća katoličkih hodočasnika, običnim ljudima koji su ga pozdravljali na ulici, mladima te pripadnicima drugih religija, baveći se ekumenskim dijalogom.
Ali kako je politika na ovim prostorima iznimno prljav i beskrupulozan posao, to ne znači da se neki nisu svojski potrudili kako bi politički profitirali od Papina dolaska u Sarajevo. Na prvom mjestu je to nesumnjivo predsjednik HDZ BiH i član Predsjedništva BiH Dragan Čović, koji je uz papu Franju bio toliko prilijepljen da bi se u drugačijem kontekstu takvo ponašanje komotno moglo smatrati seksualnim zlostavljanjem. Nema sumnje kako će se snimke i fotografije Čovića dok se grčevito drži Papinih skuta, valjda u uzaludnoj nadi da se poštenje i integritet prenose dodirom, biti korištene u nekim budućim predizbornim kampanjama.
Na Papinom dolasku u Sarajevu su također pokušali politički profitirati zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je besramno obmanuo javnost pričajući da Franjo sljedeće godine dolazi u Zagreb, te tajnik HDZ-a Milijan Brkić, koji je nakon mise na Koševu iskoristio priliku da napadne aktualnu Vladu RH.
Takvima ni blizina poglavara Katoličke crkve ne pomaže u tome da budu pravi kršćani. Nema sumnje da će već danas krenuti i interpretacije o tome da Papa nije znao što govori u Sarajevu jer, eto, nije podržao ideju stvaranja trećeg, hrvatskog entiteta u BiH.
Hercegbosanskom retorikom, Papa se pokazao kao ‘daidža’, muslimanima prodana duša jer zagovara suživot, a ne podjele i razgraničenja. Bilo je i neugodno gledati Papinu političku publiku, među kojima su bila mnoga lica koja bi u nekoj pravednoj i pravnoj državi bila u zatvoru i odgovarala za raskošnu paletu zločina, od onih ratnih do raspojasane korupcije i pljačke.
To je onaj mučniji dio posjeta pape Franje Sarajevu, što, naravno, nije uspjelo pokvariti ovaj lijepi i povijesni događaj, s obzirom na to da je ovaj papa došao vidjeti male ljude (doslovce: raju) neovisno o njihovoj religiji ili izostanku iste, a oni su redom reagirali onako kako i treba reagirati kada dolazi gost s porukom mira i tolerancije.
U sigurnosnom je smislu Papin dolazak odrađen doista besprijekorno, s time da je Sarajevo bilo mnogo manje blokirano od, primjerice, Zagreba kada je u njega dolazio George W. Bush. Na ulicama glavnog grada BiH vladala je svečana atmosfera, a Papi su pljeskali i mahali građani od aerodroma Butmir pa sve do centra grada.
Ako neki i nisu bili oduševljeni dolaskom Franje u Sarajevo, odlučili su to zadržati u svoja četiri zida, ne kvareći ostalima taj lijepi događaj. Nema sumnje da je nekoliko tisuća policajaca i radnika ostalih sigurnosnih službi odradilo fantastičan posao, pritom ne stvarajući opresivnu atmosferu u gradu.