Razgovarala: Sanja Bjelica Šagovnović/Dnevni list
Dr. Karsten Dümmel, direktor Fodacije Konrad Adenauer Stiftung u Bosni i Hercegovini u intrevjuu za Dnevni list govori o tome kako vidi situaciju u BiH gdje boravi već tri godine, ocjenjuje situaciju u regiji i odnos Europske unije prema BiH.
Kako ocjenjujete i komentirate situaciju u BiH i regiji. U posljednje vrijeme više uglednih svjetskih medija objavilo je da je situacija jako zabrinjavajuća i da su čak mogući sukobi, ali i prekrajanje granica. Kako gledate na sve to i jesu li to ”prenapuhane” analize?
– Trenutnu situaciju promatram sa zabrinutošću, ali tu nam ne pomaže niti dramatiziranje niti njeno banaliziranje ili čak postepeno verbalno uljepšavanje. Konflikti su uvijek mogući u krizama, ali oni ne nude nikakvo rješenje. Time se problemi samo prenose na neku drugu razinu ili se prolongiraju. Pri tome uvijek postoje alternative konfliktima, odnosno rješenja problema su uvijek moguća. Ipak, za takvo što mora postojati zajednička politička volja, a koju ja trenutno teško mogu vidjeti.
To što eksterni mediji situaciju ocjenjuju zabrinjavajućom, a po mjeri onoga što se po vama u BiH treba procijeniti, je također znak za to da treba doći do buđenja u zemlji i oduprijeti se mnogostranim blokadama i narušavanjima. Kritički pogled izvana je jednako važan kao i vlastiti samokritički pogled te za to vezana refleksija oba ova kuta gledišta. Da iz svega toga trebaju proizići konsekvence i korekcije, razumije se samo po sebi. Ali, ovo se trenutno skoro nikako ne događa.
Što je ili tko je po Vama najveći krivac za jako lošu političku, ekonomsku i svaku drugu situaciju u BiH?
– Pitanje krivnje i krivca nam neće pomoći i neće nas odvesti naprijed. Bosna i Hercegovina, ovakva kakva je trenutno, ne može se financirati. Državno uređenje i uprava je izuzetno skupa, a prije svega i nedovoljno funkcionalna. Da je ovo ujedno i rezultat Daytona, znaju svi koji sudjeluju u ovom procesu. Mogućnosti promjene Daytona nisu pri tome dovoljno korištene. Danas se često iznimke i rupe u tekstovima zakona koriste kao pravilo. Na taj način, u ovom sistemu, ali i samim sistemom se stvorio cijeli niz građana koji tako funkcioniraju. Oni priželjkuju da sve ostane kako jeste, pa iako i sami javno govore da su za promjene sustava.
Hoće li činjenica da iz EU-a čujemo nerealne izjave o stanju u BiH, kao što je to nedavno bila izjava visoke predstavnice EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini koja je kazala da je impresionirana napretkom u BiH, pomoći ili odnemoći BiH?
– Ovdje se postavlja pitanje perspektive iz koje promatramo. Pobrojati tehničke administrativne napretke u fazi realizacije Reformske agende i utvrditi da je dosta toga urađeno u za to predviđenom roku je jedna stvar. A raspoloženje u zemlji i u njoj nedostajuća politička volja, okončanje svakodnevnih blokada u parlamentima, pristupanje rješavanju problema, a ne njihovo prolongiranje ili uvećavanje je druga stvar.
Osjetne promjene za običnog građanina nisu ili su jedva prepoznatljive. I to nije greška u komunikaciji. Od studenog 2014. do veljače 2016. godine odlazak je bio osjetan. Građani su rezignirani ili su nestrpljivi. Oni već 22 godine čekaju na promjene i, na koncu konca, čekaju na blagostanje. Sada u najmanju ruku oni mlađi glasaju svojim nogama. Oni uče strane jezike i odlaze iz zemlje. Na taj način, u pravom smislu riječi, vladama bježi vrijeme.
Postoje li u EU različiti stavovi kada je u pitanju BiH?
– Ne mogu govoriti u ime EU, ali postoje različita stanovišta kada se govori o postignutom napretku. To je svatko mogao pratiti u medijima proteklih tjedana. Hoće iz toga razviti različiti stavovi prema BiH, ja ne mogu procijeniti. Pri tome posebnu ulogu imaju neposredni susjedi BiH. Oni poznaju povijest, mentalitet i politiku zemlje iz blizine.
Mislite da u BiH jača utjecaj Rusije ili Turske i može li to naštetiti eu putu BiH?
– Također i ovdje postoje razlike između mjerljivog utjecaja – na osnovu ekonomski relevantnih brojki i razmjene susreta vodećih političara – i onog utjecaja obje zemlje koji osjete sami građani. Pa i jedna anketa po ovom pitanju u tri različite etničke skupine mogla bi imati veoma različite rezultate. Potpuno je jasno da postoje snage koje put BiH u EU i u članstvo u NATO-u prije koče nego što ga podržavaju i koje na taj način doprinose da regija ostane nestabilna.
Što je po Vama ključno za stabilnost na Balkanu?
– Miran međusobni odnos i odnos zasnovan na međusobnom poštivanju. Više razumijevanja i spremnosti na kompromis – kao u jednoj velikoj obitelji.
Kao jedan od razloga za lošu situaciju u BiH i stalne krize političari često navode ustavno uređenje BiH, kako to komentirate i što mislite kakvo bi ustavno uređenje bilo dobro za BiH?
– Zajednička volja za izmjenama Ustava – pri mogućnostima da se to uradi na nesebičan način i s osjećajem za opće dobro, je skoro nikako korištena. U Europi postoji puno ustava koji bi mogli poslužiti kao model za BiH i koji bi se mogli na odgovarajući način modificirati i prilagoditi ovdašnjim prilikama – kod postojanja zajedničke volje.
Imate li podatke koliko se građana BiH u prošloj godini iselilo u Njemačku?
– Nemam točne. Za to bi se morao poslati upit Konzulatu njemačkog veleposlanstva. Tu i tamo objavljene brojke govore o ukupno 40.000 do 60.000 ljudi koji su napustili BiH. Ne isključivo u Njemačku – nego ukupno.
Koje su najvažnije aktivnosti koje će KAS u BiH imati ove godine?
– KAS neće popustiti da bude poveznica – most između stranaka bliskih Europskoj pučkoj stranci i da i dalje radi na očuvanju međusobnog dijaloga. Približavanje EU mi podržavamo putem seminara, edukacija i tečajeva. U protekloj godini smo putem 170 manifestacija različitog karaktera doprli do 12.000 učesnika u 40 gradova Bosne i Hercegovine. Ovaj posao će se nastaviti. Bilo u oblasti politike, ekonomije, EU integracija ili pomirenja.
I na kraju, imate li neki savjet za političare i građane BiH?
– Da iskoriste mogućnosti koje svakako postoje i da zajednički kreativno oblikuju ovu zemlju. Na svim razinama društva.