U pojačani angažman Berlina u BiH se ne uklapa odluka kancelara Scholza da tijekom prvog posjeta zemljama Zapadnog Balkana ne posjeti Sarajevo. Odluka je pogrešna i šalje krivi signal, smatra novinarka i urednica DW-a Zorica Ilić u svom komentaru za Deutsche Welle.
Sporo se probija kroz masu okupljenih građana na Baščaršiji. Maše im, slika se s djecom, miluje ih po glavi. Nekoliko stotina građana, prema navodima lokalnih medija, pozdravilo ga je u srcu Sarajeva. Kolovoz je 2021. Nakon dvije godine ponovo je u posjetu BiH.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan rado dolazi u BiH. Od 2010. godine do danas u zemlji je boravio sedam puta – što u svojstvu premijera, što predsjednika. U BiH ga rado dočekuju, kako pokazuju snimke, pa makar bile i inscenirane. „BiH ima posebno mjesto u srcima naših ljudi”, poručuje Erdogan tijekom ovog posjeta.
No uz sve simpatije prema Erdoganu i njegovoj zemlji, u BiH ne sanjaju o odlasku u Tursku, već u Njemačku.
Dugogodišnja kancelarka te zemlje, Angela Merkel, je samo dva tjedna nakon Erdoganove šetnje Baščaršijom boravila u oproštajnom posjetu zemljama Zapadnog Balkana. Sarajevo je, međutim, zaobišla u širokom luku. Zato je bila u Beogradu.
Istina je, doduše, da je Merkel bila među najvećim zagovornicima Berlinskog procesa, istina je također da je upravo ona na mjesto visokog predstavnika u BiH poslala svog bivšeg ministra Christiana Schmidta, ali je istina i da je tijekom dugih 16 godina, provedenih na mjestu šefice njemačke vlade, u službenom posjetu Bosni i Hercegovini boravila samo jedanput.
Prijelomni trenutak za Zapadni Balkan – 24. veljače
Upravo je imenovanje Schmidta na mjesto visokog predstavnika bio znak pojačanog angažmana Njemačke u BiH, a shodno tome i očekivanja od njega velika. Još veći znak, a time i još veće nade, uslijedile su koncem prošle godine, nakon stupanja na dužnost nove njemačke vlade.
No po svemu sudeći to bi manje-više ostao spori, više deklarativni nego učinkoviti angažman, da nije bilo 24. veljače ove godine. Tek su ruske trupe u Ukrajini podsjetile Berlin i ostale prijestolnice u EU-u na jedan drugi krvavi rat koji je – kakva ironija – počeo prije čitavih 30 godina – rat u BiH – koji se istinski nikada nije završio, već se pretvorio u opasni, zamrznuti konflikt.
Odjednom su se i u Berlinu i u ostatku Unije sjetili, iako im BiH kao ni Zapadni Balkan nisu istinski važni, da su ipak toliko važni da ih ne bi tek tako prepustili ruskoj sferi utjecaja. Ministrica vanjskih poslova Njemačke Annalena Baerbock je dva tjedna nakon početka ruske invazije boravila u posjetu zemljama Zapadnog Balkana, njena prva, ujedno i najkompleksnija stanica bilo je Sarajevo.
Uslijedio je posjet ministrice obrane Christine Lambrecht, čiji je avion također najprije sletio na sarajevski aerodrom.
Nekako paralelno s tim je vladajuća “semafor-koalicija” (SPD, Liberali i Zeleni) u parlamentarnu proceduru u Bundestag uputila rezoluciju o BiH koja je izazvala brojne reakcije što u samoj BiH, što u, u ovom slučaju, dobro pozicioniranom zapadnom bh. susjedu – Hrvatskoj, a pokazala i neslaganja u redovima njemačkog SPD-a.
Tako su dva zastupnika u Bundestagu, Nijemci balkanskog porijekla i imena, u medijima predstavljeni kao simbol međusobno suprotstavljenih koncepata ustroja BiH. I dok se zastupnik SPD-a Adis Ahmetović, između ostalog, založio za ukidanje legitimnog predstavljanja u BiH, kao i da Milorad Dodik i Dragan Čović, lideri SNSD-a, odnosno HDZ-a BiH, u rezoluciji budu navedeni kao glavni krivci za opstrukciju zemlje, njegov stranački kolega Josip Juratović se založio da, uz spomenuti dvojac, u rezoluciji bude spomenut i Bakir Izetbegović, lider SDA.
Kako sada stvari stoje prevagnuo je prvobitni prijedlog: rezolucija je upućena u proceduru bez izmjena koje je Josipović tražio. Diplomatski izvori iz Berlina očekuju da će takva i biti usvojena, te je označavaju kao izuzetno značajan dokument o budućnosti BiH.
Bude li rezolucija usvojena, biti će to jasan signal iz Berlina, baš kao što je jasan signal i odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta o nametanju odluke o financiranju općih izbora u BiH.
Zaobilazak Sarajeva
U tom svjetlu se u pojačani angažman Berlina – u najmanju ruku na simboličnoj razini – ne uklapa odluka kancelara Olafa Scholza da u svojom prvom posjetu zemljama Zapadnog Balkana ne posjeti BiH. Ako je Scholzova kalkulacija da treba izbjeći posjet prije općih izbora, onda je ona suštinski pogrešna. Jer Bosna i Hercegovina za njemačkog kancelara neće nakon izbora u listopadu biti ništa manje minsko polje nego što je to sada.
Stoga bi, sedam godina nakon što je bivša šefica njemačke vlade Angela Merkel boravila u službenom posjetu BiH, bilo krajnje vrijeme da Sarajevo ugosti njemačkog kancelara, a on time pošalje i vrlo jasnu poruku u prilog opredijeljenosti istinskog rješavanja bh. problema. Ako ne zbog BiH, onda zbog stanja u vlastitoj kući. Plan posjeta bi u svakom slučaju – u svrhu prethodnog barem djelomičnog deminiranja terena – trebao biti ovaj: prvo Zagreb i Beograd, pa Sarajevo.
Inače nitko u Berlinu neće imati pravo negodovati kada na Baščaršiji ponovo budu mahali gostu koji rado dolazi – Erdoganu, u Banja Luci – što je za Berlin u ovom trenutku daleko opasnije – ruskim zastavama, a kancelar i u slučaju BiH bude slušao: “Führung, Herr Scholz!” (“Preuzmite vodstvo, gospodine Scholz!”). Samo da za vodstvo tada ne bude prekasno.
/desk/