Piše: Hrvoje Marković/Liberal.hr
Ipak, prema podacima Europske komisije, Hrvatska je na trećem mjestu u Europskoj uniji prema broju poginulih na cestama na milijun stanovnika i to bitno iznad prosjeka, tako da možemo zaključiti da su hrvatske ceste relativno opasne te bi trebalo potražiti put za napredak.
Daleko najčešći uzrok prometnih nesreća je ljudsko ponašanje, tako da primarno treba gledati kulturu vožnje. Prethodni video sastavljen je od snimaka napravljenih tijekom svega par sati kroz nekoliko dana tijekom kojih je zabilježeno 40-ak prolazaka kroz crveno, dok su za video izdvojeni oni najstrahovitiji. Međutim, kao i za mnoge stvari u Hrvatskoj, u prometu postoji nedostatak odgovornosti koja bi poticala promjenu ljudskog ponašanja.
Prometni stručnjaci tvrde da se ni policiju ne može amnestirati odgovornosti za tragediju u Istri. Prema podacima Ureda za drogu i kriminal Ujedinjenih naroda, Hrvatska je na trećem mjestu u Europskoj uniji po još jednom pokazatelju, broju policijskih službenika po stanovniku, također bitno iznad prosjeka. Određeni načelnici policijskih uprava tvrde da im nedostaje policajaca, pa je moguće da su neefikasno raspoređeni – bilo geografski ili po dužnostima.
Što se pravnih sankcija tiče, prometni stručnjak Željko Marušić predlaže uvođenja suodgovornosti ugostitelja “po američkom receptu” ukoliko utvrdi da se alkoholizirani počinitelj nesreće alkoholizirao u određenom ugostiteljskom lokalu na način da se kazni vlasnika objekta. Umjesto daljnjeg uskraćivanja odgovornosti počinitelju, prije bi “po američkom receptu” trebalo uvesti stvarnu odgovornost opasnim vozačima. Zašto ne postoji obvezna zatvorska kazna ili prijava za obijesnu vožnju (iz kaznenog zakona) za ponavljanje prekršaja poput pijane vožnje, vožnje s preko 1,5 promila alkohola u krvi ili vožnje više od 120 km/h iznad propisanog ograničenja?
Osiguravajuća društva također bi trebala sudjelovati u podjeli odgovornosti opasnim vozačima. Rizično ponašanje vozača jedan je od najboljih načina predviđanja rizika od sudjelovanja u prometnoj nesreći, a kazne za određene prekršaje svakako signaliziraju takvo ponašanje, međutim još uvijek niti jedno osiguravajuće društvo ne određuje visinu premije vozačima s obzirom na njihovu povijest počinjenih prekršaja. Ako vas je policija kaznila jer ste pijani prošli kroz crveno vozeći se u zabranjeni smjer preko ograničenja brzina, i dalje plaćate jednaku premiju kao i netko iste dobi tko je registrirao isti automobil u istom gradu s istim bonusom/malusom.
Da “po američkom receptu” osiguravajuća društva počinju naplaćivati dvostruko veću premiju ukoliko ste kažnjeni za pijanu vožnju ili prolazak kroz crveno, vozači bi bili dodatno demotivirani od rizičnog ponašanja. Međutim, da bi ovakav sustav bio efikasan, važno je da postoji dovoljan rizik od dobivanja kazne za prekršaj kada se prekršaj čini, a ne da od preko stotinu prolazaka kroz crveno dnevno na jednom križanju nitko ne bude kažnjen.
Bolja prometna signalizacija, manje trošarine na automobile s boljom sigurnosnom opremom i slično svakako pridonose povećanju sigurnosti na cestama, ali da bi manje ljudi stradalo na prometnicama potrebno je prvenstveno promijeniti navike vozača koji se rizično ponašaju, a promjenu ponašanja je teško postići bez adekvatnog sustava odgovornosti.