(foto1: Posuški načelnik se u rujnu 2008. popeo na Kilimandžaro)
Jedni su aktivni u lovu ili ribolovu, drugi slobodno vrijeme poklanjaju unucima, dok je recimo mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić oduvijek gajio posebnu ljubav prema sportu, piše Dnevni list.
„Nažalost, u posljednje vrijeme sam zbog zdravstvenih razloga ‘objesio kopačke o klin’ tako da nogomet ne igram, a kao bivši sportaš uistinu sam uživao i toj vrsti fizičke rekreacije gdje smo se družili, natjecali ali i iz sebe izbacili negativnu energiju koja se nakupi tijekom tjedna. Jedina vrsta rekreacije jeste stolni tenis i u večernjim satima odigram partiju s prijateljima“, kaže Bešlić. Uz partiju tenisa Bešlić nađe vremena i za pješačenje, te su mu večernja šetnja gradom i obilazak projekata koje grad radi često u rasporedu.
„Tu također imam i izravan kontakt s građanima. Zbog dužnosti svakako dio slobodnog vremena koristim i za informiranje putem različitih medija, ali uz sve nađe se vremena za ponekad otići i na kazališnu predstavu, pročitati knjigu, otići u posjet sestri..“, ispričao je Bešlić, dodavši da je slobodnog vremena ipak malo, budući da je gradonačelnička funkcija iznimno zahtjevna i ostavlja vrlo malo ostavlja slobodnog vremena, a uz nju obnaša i dužnost predsjednika Županijskog odbora HDZ-a BiH Hercegovačko-neretvanske županije.
Širokobriješki gradonačelnik Miro Kraljević ima manje imanje i zasađen vinograd, te mu često slobodno vrijeme protekne upravo u radu u vinogradu. Upitan ide li možda u lov odgovorio je: „Družim se s lovcima, ali nisam lovac!“.
Ivančević imao optičarsku radnju
Načelnik Rame Jozo Ivačević, poput Ljube Bešlića često pješači. U zadnje vrijeme, uglavnom zbog zdravstvenih potreba, skoro svakodnevno šeta po pet – šest kilometara. Njegovi bi komunalci nekada možda voljeli i da manje hoda, jer usput primijeti koje ceste su slabo održavane, gdje su šahtovi krivo postavljeni, pa im zna pribaviti neplaniranoga posla. Druženje sa ljudima, najčešće sa sugrađanima, naravno i sa obitelji, glavni mu je ispušni ventil od svakodnevnog posla. Kao lovac, zna zajedno sa drugim lovcima iz Lovačkog društva „Vepar“ zalutati u šumu, iako nam nije mogao potvrditi da je nekad nešto ulovio. Ali, vidimo da mu to nije ni bio cilj. Znamo i što ne radi. Naime, Ivančević je kao doktor medicine, specijalist oftalmolog, imao optičarsku radnju gdje je znao prodati po koje naočale, pregledati vid, dati savjet. Sad je taj posao, kojega je radio zajedno sa suprugom, zbog zauzetosti poslom načelnika morao potpuno zanemariti.
Načelnik Gruda Ljubo Grizelj također je čovjek iz naroda, a ističe da općinski načelnici, ako će do kraja raditi svoj posao, zapravo i ne mogu razdvojiti privatno i javno, osim kad spavaju, ako posao još i ne sanjaju. Ističe da slobodnog vremena gotovo i nema, ali ono što ima povećuje svojoj obitelji, te koristi kako bi se poigrao s unučićem. Rado bi, dodaje pisao i načelnikov dnevnik, no pravo pitanje je bi li takvo zasigurno zanimljivo štivo, oni koji do grado/načelnika stižu s brojnim traženjima, voljeli i čitati. Na takvu konstataciju Grizelj se lijepo nasmijao. I tu je negdje završio ugodan razgovor.
Načelnik pjeva u zboru
Imao bi zasigurno što o svakodnevnim aktivnostima napisati i stolački načelnik Stjepan Bošković, no on radije u slobodno vrijeme pjeva. Župljani Župe Aladinići najvjerovatnije su jedini u BiH, a vjerujemo i mnogo šire koji se mogu pohvaliti da im na nedjeljnoj misi, uz ostale pjevače, pjeva općinski načelnik. Osim što je od 1997. član zbora stolačke Župe Svih Svetih Aladinići – Dubrave, Bošković je i jedan od osnivača HKUD Dubrave i njegov aktivni član. Stolački načelnik i živi u blizini župne crkve na Aladinićima, a kao i ostali žitelji ovoga kraja, bavi se poljoprivredom. Mnogi ovdje od davnina uzgajaju breskve, trešnje, vinovu lozu, pa i sam Bošković ima dva vinograda. „U slobodno vrijeme se bavim njima i poslovima u podrumu na proizvodima od grožđa tj. vinom i rakijom“, kazao je on.
Poput Boškovića i ljubuški načelnik Nevenko Barbarić živi u svome rodnom kraju(Vitina), te nije otišao u srce općine kojoj je na čelu. Po struci je građevinar, ali i danas stanuje u kući koju je sagradio njegov otac. Međutim, brojnim prijateljima i susjedima upravo je on projektirao kuće, kažu nam u Vitini. Barbarićevo rodno mjesto također je poznato po poljoprivredi, pa kao i ostali, i načelnik ima plastenik. Međutim, i njega kao i ostale lidere općina i gradova krasi manjak vremena, te mu je, kako saznajemo, sve osim posla i obitelji u drugom planu.
Posuškom načelniku hobi planinarenje
Posebno zanimljive aktivnosti kada nije na poslu, ima posuški načelnik Branko Bago, vjerovatno i jedini načelnik u okruženju koji se može pohvaliti usponom na 5895 metara nadmorske visine. Bago je naime strastveni planinar, a upitan koji je najveći vrh koji je osvojio – odgovorio je da je to Kilimandžaro i to 2008. Otkako je načelnik nema mnogo vremena za planinarenje, a u zadnje 4 godine je predsjednik Paninarskog saveza HB, te aktivno radi na tvorbi planinarskog saveza na državnoj razini. Uz nadasve zanimljiv hobi Bago je među prvima u Posušju posadio smilje. Ima zasađene dvije manje parcele smilja, oko 12 tisuća komada, pa se on, supruga i djeca late i motike.
„Rekreiramo se i družimo, a ako se šta još i zaradi super“, ispričao je on.
Poput Ljube Bešlića i čitlučki načelnik Marin Radišić voli sport, i u slobodno vrijeme dosta prati sportska događanja.
„Volim zaigrati nogomet s društvom iako je toga manje u zadnje vrijeme“, ispričao je. I premda je u njegovom kraju obično da imaš barem 200 loza, Radišić je posadio masline, te mu je „posebno zadovoljstvo maslinik u kojem ima 50 maslina“.
Poput Grizelja i čapljinski načelnik Smiljan Vidić kaže da je posao načelnika cjelodnevan.
“Posao načelnika nije vezan samo za rad u zgradi Općine, radno vrijeme je doslovce 24 sata dnevno. Puno je različitih događanja van uobičajenog vremena na kojima načelnik sudjeluje aktivno ili pasivno. Uostalom, kada šetate gradom, sjedite u kafiću…, ljudi prilaze i pitaju njima zanimljive stvari i naravno ako je ikako moguće daje im se odgovor”, priča Vidić. Po njegovim riječima slobodnog vremena je jako malo. “Nekad prije sam se bavio poljoprivredom na očevom imanju, ali danas samo gledam poljoprivredne emisije. Ipak to iskustvo mi pomaže da shvatim probleme naših poljoprivrednika. Moj osnovni poziv nisam zanemario, a sadašnju funkciju doživljavam kao nešto prolazno. Radim u svojoj ordinaciji, družim se s kolegama iz SKB Mostar, povremeno odem na simpozij, kongres… Tjelesnu formu pokušavam održati igrajući tenis s mojim prijateljem Željkom Sokolom. Dobar je, ali imam bolji skor u međusobnim duelima(ne pušta mi, ha-ha). Volim se družiti s ljudima kojima je glavni sport, vesele teme i smijeh”, ispričao je Vidić Dnevnom listu.
I sudeći prema odgovorima naših grado/načelnika Milan je Bandić sa par raštika u vrtu na Savici – mala maca.
(Izvor: K.B./Dnevni list)