Ne treba biti veliki genijalac i shvatiti da nijedna vlast u BiH, od rata pa naovamo, bez obzira na to o kojem nivou, entitetu ili kantonu se radi, ovaj osnovni zadatak nije ispoštovala.
Piše: Dejan Šajinović/Nezavisne novine
Naravno, dio razloga za ovu činjenicu svakako leži i u tome što u BiH jednostavno ne postoji bilo kakav društveni ugovor. Drugim riječima, ono što je karakteristika bilo koje normalne zemlje – da grupa ljudi na njenoj teritoriji dijeli neka osnovna politička, kulturna, istorijska, ekonomska i socijalna načela koja onda otjelotvoruje i pretače u neki politički i institucionalni okvir – u BiH ne postoji.
Narodski rečeno, BiH ne zna je li pošla ili došla.
Ne zna ni koji je naš kulturni, politički ili istorijski okvir. Nismo se saglasili šta ujedinjuje Srbe, Hrvate, Bošnjake i ostale u ovoj zemlji. Kao rezultat toga, ne postoji društveni ugovor, a političari onda rade odokativno, po svom vlastitom nahođenju, a najčešće za vlastiti džep.
I onda nije nikakvo čudo da je BiH uvijek posljednja na svim mogućim svjetskim listama – i na listi o lakoći poslovanja, i u implementaciji energetskih politika, i u napretku evropskih integracija, i u svemu drugome.
U takvom pravnom haosu dešava se ono čemu smo svjedoci svakodnevno – da kriminalci nekažnjeno ubijaju policajce, barabe i tajkuni prebijaju novinare, a građani ne mogu dobiti ni gram pravde kad su u pitanju neriješena ubistva i misteriozne nesreće u kojima najčešće stradaju dvadesetogodišnja djeca.
Za sve ovo krivi su političari, kriva je i međunarodna zajednica, nije nevina ni EU, ni druge zemlje, ali ipak i na kraju i iznad svega – krivi smo mi.
Nije bezveze ona narodna izreka da narod zaslužuje vlast kakvu ima.