Hooper, međutim, naglašava da SAD danas nisu one Sjedinjene Države koje su bile krajem ’90-tih godina.
On dodaje da, ukoliko Kosovo ne dobije stolicu u UN-u na osnovu konačnog briselskog sporazuma, male su šanse za sporazum. Također, naglašava da kosovski predsjednik Hashim Thaci treba dobro utvrditi može li Srbija spriječiti destruktivnu ulogu Rusije na Balkanu.
Razgovarala: Arbana Vidishiqi/Radio Slobodna Europa
RSE: Predsjednici Kosova i Srbije Hashim Thaci i Aleksandar Vučić su, i unatoč sumnji imaju li za to mandat ili ne, govorili o ideji o promjeni granice. Njihov naziv za to se razlikuje, za jednog to je “korekcija granice”, za drugog “razgraničenje”, ali u principu obojica govore o promjeni granica. Koliko su danas takve ideje opasne?
Hooper: Želio bih upozoriti da narod Kosova treba gledati na ovo iz perspektive tako da ove razgovore procijene “hladne glave”, jakim ali kontroliranim živcima i bez emocija. Mislim da je jako važno sačekati rezultate ovih razgovora. Evo zašto.
Dok je ovo projektirano kao rasprava o granicama, bilo da se radi o delimitaciji, korekciji ili podjeli, ono što zaista jest, to je rasprava o sporazumu koji bi trebao promeniti odnos Kosova sa SAD-om i Europom, i to u pozitivnom smislu, da poboljša odnose. Ne radi se samo o odnosima Kosova i Srbije. Prema tome, zaista želim poslati poruku da narod Kosova treba oprezno razmisliti o tome, jer se radi o budućim odnosima sa SAD-om i Europom.
RSE: Mnogi kažu da se granica između Kosova i Srbije ne može promijeniti, a bez utjecaja na BiH i Makedoniju. Kakav rizik, zapravo, postoji od toga?
Hooper: Mislim da postoji širok rizik da će promjena granice između Kosova i Srbije utjecati na BiH i Makedoniju, i zato je tako važno da se na ovo pitanje gleda iz jedne šire perspektive. Međunarodna zajednica treba biti uključena. Vrlo je važno da međunarodna zajednica pokaže posvećenost rezultatu, tome o čemu će se iznaći dogovor. Možda dogovora i neće biti, ili dogovor će biti nešto manje od onoga oko čega ljudi brinu. Ali, za stabilnost regije vrlo je važno da međunarodna zajednica na ovo pitanje gleda iz šire perspektive. Europska unija i Sjedinjene Američke Države trebaju gledati na ove razgovore kao na restabilizaciju Balkana. Situacija u Bosni nije stabilna u više aspekata, i uvijek postoji zabrinutost oko Makedonije. Međunarodna zajednica treba biti dio stabilizacije regije i ka tome, djelimično, idu ovi razgovori, na neizravan način. To također treba predstavljati zabrinutost kosovskom rukovodstvu, tijekom ovih razgovora i pregovora.
RSE: London i Berlin su jasno naglasili da su protiv bilo kakvog pomijeranja granice, Washington je pak imao nešto mekšu poziciju, pozivajući obje strane na fleksibilnost i kreativnost. Kako gledate na to?
Hooper: Mislim da Washington sigurno ima drukčiji pogled na ovo pitanje od Berlina i Londona. Zato narod Kosova treba dobro shvatiti da Sjedinjene Države danas nisu Sjedinjene Države iz 1998. – 1999. ili 2000. Situacija se promijenila. Koliko vidim, to ukazuje na poteškoće i mogućost da Kosovo bude mala država u nestabilnoj regiji. Ovih dana je vrlo rizično za Kosovo kretati se ka budućnosti sa susjedom kao što je neprijateljska Srbija. Ublažavanje tog neprijateljstva Srbije je važno za Kosovo.
Zapamtite da je put kojim je krenulo Kosovo u regiji ispunjen rupama. Prema tome, Kosovu je uvijek potreban dobar vozač. A sada se postavlja pitanje hoće li narod Kosova vjerovati svom rukovodstvu. Kada je u pitanju Thaci, znam da je bilo kritika na lokalnoj razini, ali mislim da je on narodu Kosova pružio dobro rukovodstvo u međunarodnim pitanjima, prema tome narod Kosova treba to imati na umu.
RSE: Iskreno, ideja o razmjeni teritorija, razgraničenju, ili čak o korekciji granice nije nešto novo i o tome već neko vrijeme govore zakonodavci, strani i domaći, različiti analitičari. Ono što je novo je da o tome govore najviši dužnosnici obje države. Zašto sada?
Hooper: Jedan od razloga zašto su ljudi zabrinuti je zato što je regija postupno kliznula u nestabilnost. Drugi razlog zabrinutosti, od onoga što sam čuo, je da gospođa Mogherini završava mandat sljedeće godine, i neki su rekli da ona želi postići sporazum, koji može smatrati svojim trofejom. Ambicije ljudi u međunarodnoj zajednici mogu utjecati na pojedince koji se bave ovim pitanjem, i mogu utjecati na pravac kojim razgovori idu. Prema tome, narod Kosova, a posebno gospodin Thaci trebaju biti posebno oprezni u tom aspektu, zato što tu možda i postoji istina da Mogherini želi da se ona pamti kao uspješna visoka predstavnica.
Ono što je za mene rizično je da osoba koja postiže uspjeh dok odlazi, odnosno postizanje sporazuma s nekim tko odlazi je teško, zato što je potrebno da u ovom slučaju Mogherini osigura provođeje novih odnosa onako kako su dogovoreni. Ukoliko se to postigne prije njenog odlaska, onda kakvog će utjecaja ona imati u budućnosti? Predsjednik Thaci se treba uvjeriti da, ukoliko bude bilo potpisivanja sporazuma u kojem je uključena i Mogherini, isto se treba podrazumijevati da će sporazum podržati njemačka kancelarka ili ostali koje će biti tu duže od Mogherini. To treba biti tako kako bi se Thaci imao kome obratiti u slučaju da se jedan eventualni sporazum ne provede.
RSE: Zašto bi Vučić i Thaci toliko riskirali? Oba predsjednika djeluju da su “usamljeni”, unutar i izvan zemlje, u ovom njihovom zajedničkom pothvatu?
Hooper: Oni vide da Balkan ne može biti miran, situacija je dinamična. Oni su shvatili da se ne mogu nadati mirnoj situaciji. Želim kazati da se ne može očuvati ‘status quo’ tako što se ništa ne čini. Ovo je dinamična situacija i jedini način za stabilnost u regiji je ići naprijed.
To se može postići odnosima između Kosova i Srbije i analizirajući neki novi proces koji bi unaprijedio stvari. Oni će analizirati što će biti sa Zajednicom općina sa srpskom većinom, koji se dio njihove povijesne teritorije treba predati i kako će to sve utjecati. Svaka strana želi postići maksimalne ambicije, a da ne dadne ništa. To je recept za nestabilnost i povratak nasilja na ovom području u budućnosti. Jedna strana to treba premostiti. Odnos Kosova i Srbije je najvažniji u regiji. Ne znam kakav će biti konačan rezultat, čak ne mislim da to znaju ni sami Thaci i Vučić koji žele testirati posvećenost SAD-a i Europe. Ali, mislim da je važno da se na to ne gleda kao na smetnju. Ono što bih ja stavio u prvi plan, prije Bosne i Makedonije, je pitanje hoće li se Kosovo učlaniti u Ujedinjene nacije. Ukoliko Kosovo, po osnovu sporazuma, ne bude dio ovog tijela, onda mislim da su male šanse za neki sporazum.
RSE: Ono što se krije u pozadini je Rusija, koja će vjerojatno svaku podjelu na Balkanu iskoristiti kao potvrdu svojih tvrdnji u Ukrajini (Krim), Moldaviji (Transnistria) i u vezi raspada gruzijskog regije Abhazije, Južne Osetije. Drugim riječima, hoće li primjer Kosova i Srbije, u slučaju razmijene teritorije, služiti kao presedan Moskvi za teritorijalni apetit?
Hooper: Dobro pitanje, i imam sumnje da je to ono što Moskva želi dobiti iz ovog procesa. Oni će pokušati dobiti nešto od SAD-a u ovim razgovorima, i nadam se da će SAD odbiti s time se složiti. To je ono što Thaci treba vidjeti i utvrditi tijekom ovih razgovora. On treba utvrditi može li Srbija spriječiti Rusiju i njenu destruktivnu i remetilačku ulogu, kao dio sporazuma Kosova i Srbije. Ukoliko Srbija to ne može ili ne želi uraditi, a što zapravo treba biti ključna točka u dijalogu između Thacija i Vučića, onda možemo izgubiti šansu za postizanje sporazuma sa Srbijom. Srbija treba pokazati da je sposobna ograničiti kapacitete Rusije koji teže za destabilizacijom Balkana i situacije između Srbije i Kosova.