Nevladina organizacija ‘Međunarodna krizna skupina’, (ICG), sa sjedištem u Bruxellesu, objavila je 7. srpnja izvješće pod naslovom ‘Upravljanje rizicima nestabilnosti na Zapadnom Balkanu’ u kojem se analiziraju krize i problemi kao i uzroci iste te pokušava iznaći rješenje za političke probleme u i među zemljama zapadnog Balkana.
“Dvadeset i više godina nakon ratova koji su uslijedili nakon jugoslavenskog kolapsa, napori Zapada u izgradnji države i izgledi za članstvo u EU nisu uspjeli provesti željene reforme u državama zapadnog Balkana ili riješiti dugotrajne sporove u regiji. Ruski rat u Ukrajini potaknuo je zagovornike da pristupanje ovih zemalja u EU, ali proširenje EU ipak ostaje dugoročan projekt. Zašto je to važno? Secesionistički pokret prijeti slomiti Bosnu i Hercegovina, dok Kosovo i Srbija ostaju u zavadi oko svojih statusa. Sve dok se ti sporovi ne riješe, prijetiti će regionalnoj stabilnosti. Iako mogućnost članstva u EU ostaje važan motiv, za regionalne aktere, on sam ne može riješiti te probleme. Što treba učiniti? Uz potporu Washingtona, Bruxelles bi trebao nastaviti na više kolosijeka, stavljajući ublažavanje krize na prvo mjesto. EU i SAD trebaju raditi na ublažavanju bh krize i poboljšanju odnosa Srbije i Kosova. EU bi trebala razmotriti načine za daljnje poticanje većih europskih integracija prije punopravnog članstva”, stoji u sažetku izvješća ICG-a.
U istom se posebno navodi kako je BiH najhitnija potreba stabiliziranja situacije.
“Slow motion raspad BiH”
“Balkan je također mjeto zamršenih sporova koje EU možda ne želi ‘uvoziti’. Bosna i Hercegovina se usporeno raspada. Njen entitet sa srpskom većinom, Republika Srpska, postupno se odvaja od središnje vlasti. Cilj bi mogao biti neovisnost, ili daleko veća autonomija, ali u svakom slučaju
manevriranje je izvor nestabilnosti. Čelnici etničkih Srba objavili su korake koje namjeravaju poduzeti, izuzev formalnog odcjepljenja, uključujući odvajanje od zajedničkih oružanih snaga, granične policije, pravosuđa i sustava unutarnjih prihoda, iako su neke, pod pritiskom Zapada, vratili. Oni su pauzirali ove napore dok se odvija sukob u Ukrajin, ali malo je toga što ukazuje da su njihovi ciljevi promijenjeni. U međuvremenu, bošnjačka većina je iznutra podijeljena i zavađena a trećom, glavnom etničkom skupinom u zemlji, Hrvatima, oko izborne reforme. Bez dogovora, Hrvati prijete blokadom državnih funkcija nakon održanim listopadskih državnih izbora, što bi produbilo krizu…Tu bi SAD i EU trebale ubrzano raditi na zbližavanju Bošnjaka i Hrvata kako bi se održali izbori u listopadu i nastaviti podršku naporima za razvoj održive i zajedničke vizije budućnosti zemlje”, navodi se u analizi stanja, konkretno kada je riječ o BiH.
Pod naslovom ‘Bosna, Srbija i Kosovo – nedovršen posao’, Srbiji kao najutjecajinoj državi te BiH koja će, prema autorima izvješća, odigrati vrlo značajnu ulogu u rješavanju nedovršenih poslova u regiji, i Kosovu gdje su vođeni ratovi 90-tih, ističe se kako su upravo to države Zapadnog Balkana u kojima će politika EU u budućnosti biti najkritičnija.
Kada je riječ o BiH, u izvješću se navodi:
“Daytonski mirovni sporazum koji BiH održao na okupu od rat 1991-1995 se raspetljava. Više od 25 godina sporazumom su sačinjena dva samovladajuća entiteta – jednim dominiraju etnički Srbi, a drugim Bošnjaci (Bosanski muslimani) – u jedinstvenoj državi.
Ali sada srpski lider Milorad Dodik prijeti povući se iz državnih institucija koje dijele tri glavne etničke skupine zemlje, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, u nastojanju postizanja veće autonomije što je ponekad izgledalo kao da bi moglo poslužiti za dugotrajni proces odcjepljenja.
Njegov izazov za bh državu je najozbiljniji od kako je Dayton okončao rat gdje je stradalo 100 000 ljudi a zemlja ostala u ruševinama. Dolazi u trenutku intenzivne polarizacije odnosa. Povjerenje među suparničkim političkim frakcijama gotovo je u potpunosti narušeno, a dugogodišnji spor između bošnjačkih i hrvatskih čelnika oko izbora u zemlji, zapravo je prouzročio taktički savez između Hrvata i Srba, koji već dijele
nesklonost središnjoj vlasti u Sarajevu”.
O visokom predstavniku i njegovim ovlastima
Zanimljiv je dio izvješća u kojem se govori o ovlastima visokog predstavnika u BiH.
“…davanje tolike moći neizabranom, Visoki predstavnik je s vremenom postajao sve kontroverzniji, i to ne samo u BiH. Godine 2005. Venecijanska komisija Vijeća Europe izdala je osuđujuće izvješće rekavši da su ovlasti visokog predstavnika “u osnovi nekompatibilne s demokratskim karakterom države i suverenitetom BiH”, upozoravajući na “veliki rizik od izopačenih učinaka: lokalni političari nemaju poticaja
prihvaćati bolne, ali nužne političke kompromise jer znaju da, ukoliko ne postignu dogovor, na kraju visoki predstavnik može nametnuti zakon”. Odluke visokih predstavnika izazvale su sve veće protivljenje. Dvije odluke u 2011. izazvale su krizu u kojoj je RS zaprijetila održavanjem nezakonitog referenduma osporavajući zakone nametnute od strane visokog predstavnika. Diplomacija na visokoj razini koju je vodila tadašnja visoka predstavnica EU za vanjsku politiku, Catherine Ashton, izbjegla je katastrofu stvaranjem “strukturiranog dijaloga” o reformi pravosuđa. Ovaj forum omogućio je srpskim čelnicima podnošenje pritužbi na zakone koje je nametnuo visoki predstavnik državnom pravosuđu (što je potaknulo prijetnje referendumom) kako bi se riješio spor. Taj potez spašavanja obraza, zajedno s prijetnjama visokog predstavnika daljnjim djelovanjem uvjerila je Banja Luku u otkazivanje referendum.
Ipak, dužnosnici RS-a pokazali su kako su spremni ići do ruba kako bi pružili otpor zakonima koje su nametnuli visoki predstavnici. U tom je razdoblju BiH počivala u nelagodnoj ravnoteži između većinski bošnjačkih sarajevskih stranaka koje žele ojačati vlast protiv hrvatskih i srpskih stranaka koje traže autonomiju, ako ne i potpunu neovisnost”.
U Izvješću se također navodi da su “Srbi i Hrvati su s različitim pritužbama i ciljevima”, ali kako “podržavaju jedni druge u većini slučajeva”. Međutim kao jedan od rijetkih primjera suradnje navodi se primjer dogovora Hrvata i Bošnjaka oko izbora u Mostaru.
“Suočeni s pat-pozicijom, postoji napredak u zajedničkom radu. Jedan od rijetkih iznimki je i rješenje desetljetnog stanja što je omogućilo lokalne izbore u Mostaru, a uz posredovanje EU, između Hrvata i Bošnjaka, a što su žestoko su zamjerile mnoge sarajevske stranke”, navodi se.
“Pripremanje terena” za “nelegalnog” Schmidta
Potovm se u izvješću osvrće i na odlazak dotadašnjeg visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka i dolazak Christiana Schmidta na tu dužnost kao i podršku Rusije RS-u.
“1. kolovoza 2021. bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a, Moskva i Peking, podupirući Republiku Srpsku, odbili su podržati imenovanje, pripremajući teren na karakterističan način – Schmidta kao nelegitimnog što stavlja dovodi njegove izvršne ovlasti na klimave noge. Ako bi Schmidt iskoristio svoje ovlasti da poništi zakone RS ili smijeni dužnosnike s dužnosti, Banja Luka bi mogla računati na potporu Kine i Rusije u odbijanju njegovih odluka. U praksi su pokazali spremnost jednostavno ignorirati visokog predstavnika: kada je Schmidt iskoristio svoje ovlasti i suspendirao zakon RS kojim se preuzima vlasništvo nad državnom imovinom, Dodik je 12. travnja 2022. odgovorio da imovina ostaje u rukama RS-a, a da Schmidt ‘treba kupiti kartu u jednom smjeru za Njemačku'”.
“Hrvati žele više”, a Komšić biran bošnjačkim glasovima
U dijelu naslovljenom kao ‘Hrvati žele više’, analiziraju se problem oko izbora članova Predsjedništva u FBiH i to prvenstveno hrvatskog člana Predsjedništva.
“Dok su Srbi pokretali nešto što se moglo smatrati usporenim pokušajem bijega, eskalirao je dugo tinjajući spor između Bošnjaka i Hrvata oko
izbornog zakona.
Postoje dva isprepletena pitanja čije rješavanje zahtijeva mijenjanje ustava. Prvo pitanje odnosi se na ustavnu odredbu koja zahtijeva da samo Bošnjaci, Hrvati i Srbi mogu biti birani u državno Predsjedništvo i Dom naroda (jedan od dva federalna zakonodavna doma). Niz slučajeva Europskog suda za ljudska prava koji datira iz 2009. utvrdio je da te odredbe krše Europsku konvenciju o ljudskim pravima, jer manjine izvan ove tri skupine nemaju pravo na te visoke dužnosti. Unatoč tome, odredbe ostaju.
Čelnici bosanskih Hrvata inzistiraju da se ove sudske presude rješavaju u paketu s drugim pitanjem: zahtjevu hrvatske manjine za “legitimnim predstavljanjem”. Ovaj izraz se odnosi na ideju da se bosanskim Hrvatima treba dopustiti da biraju svoje predstavnike u ovom državnom tijelu. Za razliku od Bošnjaka i Srba, Hrvati ne čine većinu u bilo kojem entitetu i stoga nemaju zaštitu utemeljenu na entitetu; zato je Dom naroda i Predsjedništvo BiH od vitalnog značaja.
U tri navrata Željko Komšić, etnički Hrvat čija podrška dolazi većinom iz bošnjačke većine, pobijedio je na izborima za tročlano predsjedništvo – koje će nominalno predstavljati Hrvate – ali uz minimalnu potporu hrvatskih birača. Izborni spor truje odnose na nacionalnoj razini, kao i Federaciji BiH, ali još neposrednije, potkopava svaku nadu da bi Hrvati i Bošnjaci mogli predstavljati jedinstvenu frontu protiv srpskog separatizma. Doista, to je imalo upravo obrnuti učinak, okupljajući hrvatske vođe i Dodika u međusobnom suprotstavljanju Sarajevu. Štoviše, Hrvatska – koja ima značajnu težinu kod bosanskih Srba – malo je vjerojatno da će iskoristiti svoju moć kako bi suzbila prividno secesionističko skretanje Banja Luke, dok Srbi i bh Hrvati jedni druge podržavaju.
Naprotiv, Hrvatska (uz Slovenija i Mađarska) su jasno dale do znanja da će blokirati sankcije EU-a protiv Dodika. Kompromisni prijedlog o izbornom sporu dobio je odobrenje krajem ožujka iz vodeće hrvatske stranke i dvije od tri stranke s bošnjačkom većinom sudjelovale su u pregovorima, ali jedna bošnjačka stranka (Stranka demokratske akcije- SDA) to nije podržala.
Suparništvo među strankama koje se natječu za bošnjačke glasove moglo bi biti razlog tog neuspjeha, i neki čelnici i dalje zaziru od kompromisa kako se nazire izborna kampanja. Dok se ovaj spor odvija, čelnici bosanskih Hrvata vade svoje frustracije opstruiraju vlast u Federaciji kada god mogu. Stranka Hrvatska demokratske zajednice (HDZ) i stranke s bošnjačkom većinom nisu uspjele dogovoriti suradnju i koalicijska vlada nakon izbora u listopadu 2018. a zastoj je blokirao imenovanja entitetskog Ustavnog suda, koji je smanjen na pet (od ukupno devet) sudaca i stoga ne može ispuniti svoj mandat. Postoji rizik da će HDZ i njegovi saveznici iskoristiti svoja osvojena mjesta na listopadskim izborima kako bi nastavili s opstrukcijom ili njenu eskalaciju”.
Izvješće u cijelosti možete pročitati: OVDJE
/Republika/