Ukoliko se nekada bude pisala neka Antologija izjava različitih međunarodnih zvaničnika u BiH, onda će izjava Šefa Delegacije EU u BiH i specijalnog predstavnika EU, Johanna Sattlera data u srijedu u Mostaru sigurno biti jedan od bizarnijih primjera.
Piše: Faruk Kajtaz/StarMo.ba
„Predsjednika Čovića poznajem odavno, veoma se dobro sjećam da je on uručio aplikaciju za članstvo u EU i on je jedan od šampiona evropskih integracija, na čemu mu se zahvaljujem”, izjavio je Sattler.
Mada smo se tokom svih ovih postratnih godina od „stranaca“ naslušali svega i svečaga, Settlerova izjava kako je lider HDZ BiH „jedan od šampiona evropskih integracija“ zazvučala je potpuno nadnaravno. Kao relikt nekih davnih vremena.
Vjerovatno ne znajući, Sattler se ovom izjavom nespretno referirao na dobro poznate hvalospjeve nekadašnih političara i javnih radnika u bivšoj državi koji su tadašnjeg neprikosnovenog lidera Josipa Broza – Tita, znali u napadima nekritičkog hvaljenja, zarad vlastitog dobra naravno, prozvati i „Šampionom nesvrstavanja“.
Ova paralela nije čak ni lišena sadržajnog smisla zna li se da je Dragan Čović neprikosnoveni lider, ama baš svega u hrvatskom političkom korpusu u BiH. Dobro, stolica u Predsjedništvu BiH mu je u zadnjem mandatu izmakla, ali sve ostalo je pod punom kontrolom. Da je to tako, Čović nas uredno, svako malo, podsjeti kada sazove HNS BiH ili pak postroji pred kamerama laptopa premijere, gradonačelnike i načelnike „iz reda HDZ BiH“.
Prava je štata što ambasador Sattler nije detaljnije pojasnio sintagmu „šampiona evropskih integracija“, te kako se ta laskava „titula“ zapravo stječe? Koji su parametri, da li to neko možda propisao i kako se mjeri „šampionski status“?
Spadaju li u potrebne kvalifikacije za tu titulu i aktivna učestovanja u dugotrajnim političkim krizama bez kraja i konca ili pak praktično onemogućavanje izbora u Mostaru, kroz uvezivanje ovog grada u neki „paket“.
Da li je za „šampionski status“ potrebno i suspendirati demokratiju u Mostaru na period od 12 godina, bez ikakvih naznaka kada mi se takvo neprirodno stanje moglo izmjeniti? Poznaje li EU takve šampionske metode?
Ali, šalu na stranu i zapitajmo se onako pošteno: Zar bi se bilo ko od političara u BiH sa svim dobro poznatim problemima mogao nakon svega povezati sa bilo čime što bi se okarakterisalo kao „šampionsko“? S jedne strane diplomate i drugi međunaridni zvaničnici stalno kritikuju domaće vlasti i političare, dok s druge strane Sattler očito ima drugačiji pristup.
Da nije u pitanju „doktrina šoka“!? Gdje je onda problem, ukoliko se ovdašnji političari ponašaju „šampionski“?
Kako je Sattler naglasio da je Čović „jedan od šampiona“, znači li to da ih u BiH ima još i ko su sve to „šampioni“ pored već dokazanog Čovića, kome je Sattler javno pred medijima uručio to laskavo priznanje i još mu se prigodno zahvalio. Čekaju li možda u redu za to Sattlerovo priznanje i lideri ostalih vladajućih stranaka u BiH?
Izađimo na balkone – pozdravimo šampione!
Ko zna, možda Sattler ustvari zna nešto što mi ne znamo – neki skriveni „deal“ ili inicijativu, koja tek treba da uslijedi? Neku šampionsku diplomatsku akciju širokih rezmjera, koju tek treba provesti?
Ali budimo realni. Sattlerova izjava, ipak je najvjerovatnije samo nespratna diplomatska akrobacija za dnevnu upotrebu. Zašto je nešto tako ambasador izrekao u Mostaru u prisustvu Čovića, ostaje njegova „mala tajna“.
Ono što, međutim svi mi, koji živimo u BiH sasvim sigurno jako dobro znamo da u ovoj zemlji, samo beskrajne političke krize imaju šampionski status.
Sve ostalo je nažalost „niža liga“.