Iz Udruge dragovoljaca i organizatora otpora Hrvatskih oružanih snaga (UDOOHOS), reagirali su na upitno interpretiranje pojedinih, povijesnih činjenica u svezi vojne akvije ‘Čagalj’, poznatu i kao ‘Lipanjske zore’.
Reagiranje UDOOHOS prenosimo u cijelosti:
Trideseta je obljetnica uspješne vojne akcije HV – HVO – HOS kodnog naziva Čagalj, pod zapovjedanjem
zapovjednika južnog vojišta generala zbora Janka Bobetka. U akciji “Čagalj” kasnije očito političkom odlukom
kolokvijalno nazivanom “Lipanjske zore” oslobođeno je oko 1.800 kvadratnih kilometara uključujući gradove, Čapljinu, Mostar i u konačnici Stolac. Akcija “Čagalj” bila je prvi veliki poraz JNA u BiH i vjerojatno ključna akcija čijom je uspješnom izvedbom spašena južna Dalmacija i osigurani preduvjeti za deblokadu Dubrovnika.
Organizatori obilježavanja 30. obljetnice akcije “Čagalj” napravili su program koji traje od 04. do 27. lipnja, tako da će program obilježavanja obljetnice akcije trajati vremenski duže nego što je trajala akcija 1992. godine.
Uspješna vojna operacija kao što je to “Čagalj” zaslužuje dostojno obilježavanje obljetnice ali nekako se teško oteti dojmu da nije primjereno da trajanje proslave nadmašuje vrijeme trajanja same akcije. Teško je naći sličan primjer ako motiv nije bio, ako je već sve manje kruha neka igre traju….
Može razlog biti i drugi, naime svake godine saznajemo za neke “nove zaslužne zapovjednike” koji sa samom akcijom povijesne istine radi nisu imali nikakve direktne veze, ali je politički “opravdano” dati im “komad slave” jer su oni sada u kojekakvim braniteljskim “krovnim udrugama”. Stvarni branitelji i sudionici akcije već odavno su umorni od zbilje i svakodnevnog gledanja kako su časno se boreći za domovinu i svoj narod, u konačnici kao
rezultat dobili zemlju iz koje iz egzistencijalnih razloga najčešće trajno odlaze njihova djeca, dok povlaštena kasta bere plodove njihove braniteljske žrtve.
Sinoć (07. 06.) gosti u studiju jedne časne tv kuće bili su nazočni Ivica Markota i Nikola “Švabo” Jurković, tema je, podrazumijeva se bila Lipanjske zore. Emisija je korektno vođena ali su nazočni gosti iznijeli o akciji “Čagalj” toliko neistina da ih je teško i pobrojati. Pogodili su da je general Bobetko zapovijedao akcijom, većinu drugih stvarnih zapovjednika i postrojbi sudionika akcije nisu ni spomenuli ili su ih nazivali pogrešnim imenima. Iako je Bobetko objavio vjerodostojne činjenice i dokumente o akciji “Čagalj” u svojoj knjizi ‘Sve Moje Bitke’, gosti u studiju
nisu koristili to povijesno gradivo, u to slučaju ne bi se moglo manipulirati činjenicama i prisvajati tuđe zasluge.
Spomenuli su usput i neke visoke časnike koji u akciji nisu ni sudjelovali. Usput su besramno glorificirali svoju ulogu, iako su po relevantnim dokumentima iz tog vremena, raspolagali satnijom domobrana koja je časno sudjelovala u akciji, bez ikakve bitne uloge (ljudi su pravili rovove i čuvali svoje kuće). Nisu zaboravili spomenuti da je u akciji zarobljen prvi neprijateljski tenk. Ne služi im na čast što nisu rekli povijesnu istinu,da je tenk zarobio danas pokojni Janko Šutalo. U tom tenku ja nažalost u kasnijim borbama u podveležju poginuo istinski branitelj
iz Čapljine, Martin Bebek Čeprkalo. Slava mu, njemu i svim poginulim hrvatskim braniteljima, hvala svim stvarnim braniteljima koji su se nesebično i požrtvovno stavili na raspolaganje za vrijeme domovinskog rata.
Godinama je postala skoro pa praksa da se na bitne obljetnice ne pozivaju stvarni zapovjednici akcija (neki očito više nisu politički podobni), a drugi bitan razlog je da bi pored tih ratnih zapovjednika teško došli do izražaja danas već “profesionalni govornici i polagatelji vijenaca” a čiji ratni put nije podloga za držanje govora na obljetnicama, a vjerovatno bi se i sami neugodno osjećali držeći govore o akcijama, pred zapovjednicima koji su planirali i vodili
te akcije. Ti naši moderni Potemkini svojim bezočnim falsificiranjima činjenica i istine o domovinskom ratu ( pa i doslovno/osobno krivotvoreći zvanja i dužnosti na kojima u ratu nisu nikada bili) besramno vrijeđaju sjećanje na poginulo branitelje, ratne vojne invalide, i na sve one stvarne branitelje (naglašavamo stvarne, jer danas u statusu branitelja po službenim evidencijama ima duplo više “branitelja” u odnosu na službene podatke iz 1996 godine).
Hvala svim sudionicima akcije “Čagalj”, hvala momcima iz 4. bojne 4. gardijske, Tigrovima, Vukovima, 156 br., Hosovcima, Ludvigovcima, momcima iz 116 br., Čitlučanima, Ljubušacima, Gruđanima, Širokobriježanima, Mostarcima i svima onima koji su sudjelovali u oslobodilačkoj akciji “Čagalj”. Onima koji krivotvore časnu povijest Domovinskog rata, poruka: U istini je moć”.
/desk/