Ovih dana u Međugorju veliku pozornost, ali i popularnost privlače, ljudi odjeveni u crvene plašteve sa likom Krista Kralja na leđima, s natpisima svetaca čije relikvije nose, slikom Gospe iz Częstochowe i drvenim pločama sa 10 Božjih zapovijedi. Oni naime pripadaju sekti, tzv. Redu vitezova Krista Kralja, koji je osnovao bivši poljski svećenik Piotr Natanek, piše Medjugorje-info.com.
Piotr Natanek je 2011. godine zbog svog ponašanja, neposlušnosti hijerarhiji Crkve i zbog širenja lažnog nauka koji dolazi iz privatnih objava ekskomuniciran (scomunicato a divinis) iz Katoličke crkve.
Dekret o njegovoj suspenziji i oduzimanju svih svećeničkih prava objasnio je sam kardinal Krakova (Poljska), mons. Stanislaw Dziwisz:
„Kao biskup krakovske Crkve imam osjećaj odgovornosti za njezino jedinstvo, dakle za istinu i vjerodostojnost Evanđelja Isusa Krista. Bio sam prisiljen donijeti ključne odluke protiv svećenika nadbiskupije, Piotra Nataneka i kazniti ga sa ekskomunikacijom. To znači da Natanek ne može obnašati nikakvu svećeničku dužnost niti obnašati moć upravljanja. Temelj ove odluke proizvela je neposlušnost Petra Nataneka i njegova učenja koja su u suprotnosti s naukom Crkve o pogledima na kraljevstvo Isusa Krista. Za ta se učenja oslanja na privatne objave i inozemna nadahnuta učenja crkvenih doktrina eshatoloških sekti. Peter Natanek tako iskrivljuje ne samo ustaljeni nauk o djelotvornosti spasenja u Crkvi, nego i pobožnost prema Majci Božjoj, anđelima i svecima pomiješanu s magičnim predodžbama vjere, što dovodi do ismijavanja religije Crkve.“
Kardinal stoga želi obavijestiti vjernike da učenje koje je usvojio Natatek nema nikakvu vrijednost, kao ni njegovi obredi i ispovijedi.
Kardinal Kasnije dodaje i upozorenje svima koji mu pomažu u njegovu poslu svetogrdnog naučavanja: “Ljudi koji surađuju sa suspendiranim Piotrom Natanekom doprinose podijeljenosti zajednice vjernika. Zajedničkim djelovanjem na uništavanju jedinstva Crkve čine grijeh, koji su dužni ispovjediti u sakramentu pokore. Umjesto toga, uvjet za primanje odrješenja je odricanje od prihvaćanja podjele u Crkvi i volja da se popravi učinjeno zlo”, piše međugorski vjerski portal.
Brojna zaostavština izopćenih svećenika
Inače, mons. Henryik Hoser, bivši apostolski vizitator za Međugorje koji je preminuo od posljedica korona virusa prošle godine, svojedobno je u medijskim istupima čak ustvrdio kako bi prva ukazanja Gospe u Međugorju, koja su se dogodila u proljeće 1981. godine, mogla biti priznata. No otvoreno je pitanje kako će se Vatikan postaviti prema ostalim, skoro 50.000 ukazanja za koja vidoci tvrde da su se dogodila?
No, podsjetimo da se u knjizi bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama’, između ostaloga, donose se i neke od malo poznatih činjenica, između ostaloga i o “zaostavštini” nekadašnjeg međugorskog kapelana i duhovnog vođe međugorskih vidioca, fra Tomislava Vlašića, koji je izopćen iz Katoličke crkve dekretom Kongregacije za nauk vjere.
U veljači 2012. Vlašić je objavio da su on i njegova suradnica Stefania Caterina u Središnjoj Jezgri, grupi od 49 bića koja je Bog izabrao po svemu Svemiru, da, u 7 skupina po 7, urede Svemir u skladu s Božjim planom. U tom sklopu Vlašić je, po svojim riječima, određen evangelizirati druge planete. On danas sa Stefaniom Caterinom vodi sektu ‘Crkvu Isusa Krista svega Svemira’, a jedno od sjedišta je i u Međugorju.
Fra Tomislav Vlašić dovodi se u kontekst promjene u blagdanu rođenja Blažene Djevice Marije, a prema Gospinim porukama koje su prenijeli vidioci. Prema ovome Gospa više ne bi imala svoj blagdan 8. rujna, nego 5. kolovoza, što se kosi sa naukom Katoličke crkve. Međutim, danas se na taj način održava ‘Mladi fest’ u Međugorju što je svojevrsna zaostavština ovog bivšeg franjevca, a o čemu se piše i na službenoj stranici njegove crkve koju je osnovao.
„Zar ćemo otkrivati ružne stvari?“
U knjizi se spominje i događaj iz 1989. godine, da je biskupu Žaniću turistička voditeljica Marina B. dovela svećenika Rodriguez Teofilo, parroco de Nuestra Senora de Lourdes i novinarka Carmen Cecilia Capriles, Gerente General agencije Iata.
“Svećenik me je upitao za razloge zašto ne vjerujem u “ukazanja”. Rekao sam da ima barem 20 razloga od kojih je i samo jedan dovoljan da svatko trijezan i poučen u vjeri zaključi da ukazanja nisu vrhunaravna. Molio me da mu kažem barem jedan razlog. Ispričao sam mu ukratko slučaj exfratra Ivice Vege. Zbog neposluha on je 1982. po naređenju Svetog Oca od svoje Vrhovne uprave izbačen iz Reda Manje braće (OFM), razriješen zavjeta i suspendiran “a divinis”.
Nije se pokorio, i dalje je misio i dijelio sakramente i zabavljao se s ljubavnicom. Ovo je neugodno pisati, ali se mora, da se vidi o kome Gospa “govori”. O njemu je, prema Vickinu Dnevniku i prema izjavama svih “vidjelaca”, Gospa 13 puta “rekla” da je on nevin, a biskup da je “kriv”. Kad mu je ljubavnica, sestra Leopolda – redovnica, ostala trudna, napustili su oboje Međugorje i duhovni stalež i nastanili se u blizini Međugorja gdje im se rodilo dijete, sada već i drugo. Njegov se molitvenik u Međugorju i dalje prodaje u stotinama tisuća primjeraka. Zamolio sam vodiča Marinu da ovo prevede na engleski. Marina nije kriva što je upala u sredinu koja skriva istinu. Ona je spontano, iskreno reagirala prema međugorskoj praksi: “Joj, zar ćemo im otkrivati te ružne stvari”. Rekao sam: da vi te ružne stvari niste skrivali, oni bi u Panami doznali za ovo i ne bi uzalud putovali u Međugorje. Nepošteno je i grijeh je skrivati ovakvu istinu, makar bila i neugodna; treba je reći”, piše u knjizi bivši mostarski biskup.
Vidioci i ostalih 47 vidioca
U knjici biskup Perić piše i o kritičnom osvrtu biskupa Žanića na ‘znak’ o kojem su međugorski vidioci govorili da će Gospa ostaviti kao podsjetnik svoje prisutnosti.
“Na “znak” se kritički osvrnuo biskup Žanić, a prošlo je, evo, gotovo 40 godina, a “znaka” nema ni u brdu ni u dolu, ni vjernicima ni nevjernicima, ni “vidiocima” ni nevidiocima. Samo to da se šestero “vidjelaca” poprilično snašlo u životu i bez toga “znaka”, i bez visokih škola, da neki mogu godinama primati i po desetine “međugorskih hodočasnika” u svoje apartmane, to jest “znak” nečeg…”, komentira biskup Perić u svom osvrtu na ovo pitanje.
“Cerno je selo nedaleko od Međugorja. Osmoga dana od početka ukazanja bilo je ukazanje blizu Cerna. Ono što se “dogodilo” vidioci su navečer pričali župniku fra Jozi Zovki. Kazali su da je Gospa 4 – 5 puta rekla da će se ukazivati još tri dana, i to 1. 2. i 3. srpnja, odnosno još u srijedu, četvrtak i petak. To je snimljeno na kasetu, publicirano od fra Ive Sivrića, kaseta je umnažana. Par godina kasnije fra Janko Bubalo je tiskao knjigu Tisuću susreta s Gospom. To su razgovori s Vickom. Ona to ne spominje, pa ju je upitao fra Janko, da li je Gospa rekla “još tri dana”. Ona je odgovorila da se ne sjeća”, piše u novoj knjizi.
Kako se navodi u ovoj knjizi, mostarski biskup do sada je prikupio 47 imena “vidjelaca” izvan Međugorja, nastanjenih u ostalim župama biskupije.
“Svi se hvale da imaju slična “viđenja”, ali jer ih njihovi župnici ne podržavaju, mnogi više nemaju takvih “ukazanja”. I oni su govorili i govore o “deset tajni”, o “velikom znaku” itd. Jedna od “vidjelica” rekla je biskupu na magnetofon: “Ja sam silno želila da vidim Gospu. Jednoga dana, u sobi mi se najprije pokazala svjetlost, onda Gospa. U neke dane ja sam je vidjela po cijeli dan pred sobom, kud god sam išla, u kući, u polju, u autobusu, u crkvi…” To su znakovi tipičnih halucinacija. Knjiga “Vraies et fausses apparitions dans l’Eglise”, 92 navodi 230 mjesta od veće važnosti i čudesnih događaja tijekom posljednjih 50 godina. Ali crkveno su odobrena samo Banneux, Beauraing u Belgiji i Siracusana Siciliji. Od ostalih 227 mjesta moglo bi se pitati: kako je to počelo i zašto je to počelo? Zašto netko vidi, a drugi ne vidi? Jedno je sigurno: nije Gospa!”, zaključuje se.
Tko će otkriti tajne?
U svom osvrtu biskup Perić piše i o tajnama čiju objavu godinama međugorski vidioci najavljuju. On kao primjer navodi i riječi vidjelice Mirjane koja je 1985. godine najavila da je izabrala fra Petra Ljubičića za objavu deset tajni, a što je, prema njenim tadašnjim navodima, odobrila i Gospa. Međutim, a kako se podsjeća u ovoj knjizi, prve naznake u kojima se počinje čitati Mirjanin pokušaj da zaniječe da će fra Petar biti taj otkrivatelj tajni bile su u ožujku 2015.
“To je obavila međugorska aktivistkinja Ania Goledzinowska, Poljakinja, na talijanskom katoličkom on line glasilu La Croce: “Tko slijedi ‘ukazanja’ u Međugorju zna da postoji deset tzv. tajni koje će, tri dana prije nego se ostvare, otkriti jedan svećenik kojega je izabrala vidjelica Mirjana. Nekada se činilo da je ova zadaća bila povjerena fra Petru Ljubičiću, franjevcu, kojega je izabrala vidjelica. To je izjavila i sama Mirjana ‘on će trebati otkriti tajne’, ali u posljednje vrijeme Mirjana kaže da će ‘Gospa njoj označiti svećenika koji će trebati otkriti ove tajne’… 2018., 26. listopada, Mirjana donosi najnoviju verziju, promjenu, “hodočasnicima”: “Moram izabrati svećenika kojemu ću reći tajne. U tolikim sam knjigama čitala (to su mi rekli i hodočasnici) da sam ja izabrala fra Petra. Ni ovo nije istina! Fra Petar je svećenik kojega jako volim jer ga poznam otkako su počela ukazanja. Odmah mi se svidio jer je uvijek radio za siromahe. To nas je povezalo i ostali smo uvijek zajedno. I, ako se mene pita, to će biti fra Petar. Ako se bude pitalo mene. Ne mogu ja reći da će to biti fra Petar”, podsjeća se u knjizi.
No, već i ovaj, vrlo kratak pregled nove knjige bivšeg mostarskog biskupa, u kojoj se naveode i neispunjena obećanja o ozdravljenjima brojnih vjernika, kao i mnoge druge pojedinosti, daje naslutiti i nove reakcije na istu, a razrješenje ‘ ‘Hercegovačkog slučaja’ i ‘Međugorskog fenomena’ i dalje nije ni na vidiku.
Razočaranje u mariologa Leurentina
Biskup Perić u knjizi navodi riječi biskupa Žanića o sastanku sa svjetskim poznatim mariologom i teologom, Renéom Laurentinom.
“K meni je došao o Božiću 1983. Ponudio sam mu večeru. Upitao me zašto ja ne vjerujem u ova ukazanja. Rekao sam mu da navodna Gospa prema Vickinu Dnevniku i riječima ostalih vidjelaca govori protiv biskupa. On je brzo upao: “Nemojte to publicirati, jer tamo ima mnogo hodočasnika i obraćenika”. Sablaznio sam se nad stanovištem toga poznatog mariologa. To je do danas ostao temeljni stav Laurentina: istinu skrivati, neistinu braniti. Napisao je desetak većih i manjih knjiga o Međugorju, a na nišanu je gotovo uvijek biskup Žanić i istina. On dobro zna što godi ljudskim ušima, pa je lako našao one koji mu vjeruju. “Vidioci” i branitelji Međugorja na čelu s Laurentinom od početka su vidjeli da suvremeni vjernik u komunističkoj državi vrlo brzo vjeruje u sve “čudnovato”, u čudesno, u navodna čudesna ozdravljenja, u navodne Gospine poruke. Pnogo knjiga, članaka, brošura, izrađeno mnogo filmova, suvenira… na sceni su turističke agencije, hodočašća, molitvenici koje su napisala dva franjevca izbačena iz Reda OFM, I. Vego i I. Prusina, u nakladi od 600.000 primjeraka na svim svjetskim jezicima, molitvene grupe izfanatizirane navodnim Gospinim porukama i veliki pokretač svega – novac. Nitko niti ne spominje ono što baca sumnju na ukazanja. Biskup opominje, ali mašinerija sve ruši…”
/Republika/