„Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.“ (Iv 20, 21)
Bog u svojoj dobroti omogućuje nam i ove Godine spasenja svečano, svjesno i plodno proslavljati godišnju najveću kršćansku svetkovinu Uskrs.
Temelj naše vjere je uskrsnuće od mrtvih utjelovljenog Sina Božjega Isusa Krista. Njegovim uskrsnućem je započeo Bog ostvarivanje nove stvarnosti s nama, svojim stvorenjima. Započeo je ostvarivati svoju spasenjsku nakanu definitivnog izmirenja Neba i Zemlje, Stvoritelja i stvorenja.
Uskrsli Sin Božji, Isus Krist je taj sudbonosni Mirotvorac, Začetnik nove, za nas sretne stvarnosti. Mi nismo više primorani biti ortaci u zlu i smrti, nego subaštinici dobra i sretne vječnosti. Uskrsli Krist je nas ljude istrgnuo iz definitivne vječne smrti i želi nas imati trajno u svome društvu.
Sveti evanđelisti pišu kako se Isus Krist na dan svoga slavnog uskrsnuća živ ukazao svojim – od straha pred Židovima uplašenim – učenicima, koji su bili na okupu u kući, najvjerojatnije onoj istoj, gdje su s Isusom blagovali prije tri dana „posljednju večeru“. Došao im je kroz zatvorena vrata, stao pred njih i rekao: „“Mir vama! kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas“ (usp. Iv 20,19–21).
I tamo gdje se ljudi zaključaju, sakriju, Bog nađe načina kako će doći do njih. Za Njega i prema Njemu vrata su uvijek otvorena!
Ako smo u Njegovu društvu, onda smo u stanju razabrati i razotkriti ono što nam svima ugrožava život. Biti ćemo u stanju i uspješno se suprotstaviti svemu onome što uništava naš život i život oko nas!
Veliki, moralni autoritet svjetski mirotvorac, sveti papa Ivan Pavao II. (koji je pohodio i naš grad) još prije 28 godina je u jednom od svojih službenih dokumenata – „O pozivu i poslanju laika u Crkvi i u svijetu“ – napisao i ovo:
„Možda kao nikada u svojoj povijesti čovječanstvo je svakodnevno i duboko pogođeno i uzdrmano konfliktnošću. To je mnogooblična pojava, različita od legitimnog pluralizma, shvaćanja i inicijativa, koja se pokazuje u zlokobnom suprotstavljanju osoba, skupina, kategorija, naroda i blokova naroda. To suprotstavljanje zadobiva oblike nasilja, terorizma, rata. Još jednom, ali u daleko većim razmjerima, razni dijelovi današnjeg čovječanstva, u želji da pokažu svoju „svemoć“, ponovno prolaze kroz suludo iskustvo gradeći „Babilonsku kulu“ (usp. 11, 1-9), što rađa zbrku, sukobe, podjele i tlačenja. Tako je ljudska obitelj unutar sebe potreseno poremećena i rastrgana.
Na drugoj strani, u pojedinaca i naroda javlja se neugasiva težnja za neprocjenjivim dobrom mira u pravdi. Evanđeosko blaženstvo: „Blaženi mirotvorci“ (Mt 5, 9) u ljudi našeg vremena nalazi nov i vrlo izrazit odjek za došašće mira i pravde danas žive, trpe i rade čitavi narodi. Sudjelovanje tolikih osoba i skupina u društvenom životu, staza je kojom se danas sve više polazi, kako bi mir od želje postao stvarnost“ (Christifideles laici – Vjernici laici br. 6).
Sadašnji papa Franjo je prije tri godine, obraćajući se prvi put na Uskrs „urbi et orbi“ tj. i katolicima i svim ljudima dobre volje rekao značajne riječi, koje ovom prigodom želim još malo više protumačiti. Papa je ustvrdio, da ako prihvatimo milost Uskrsa, „otvaramo kanale kroz koje će Bog moći natopiti ovu zemlju, čuvati svekoliki stvoreni svijet i dati da procvjetaju pravda i mir…“ Ondje gdje nema mira, ondje je osobito potreban „Uskrsli Isus koji preobražava smrt u život“, koji je kadar „promijeniti mržnju u ljubav, osvetu u opraštanje, rat u mir“ – veli papa Franjo.
Ako mi kršćani, koji radosno i utemeljeno slavimo Uskrs kao najsudbonosniji „Dan mira“ za cijeli ljudski rod, kažemo da je Uskrsli Raspeti Isus Krist jedini naš istinski mir, onda ujedno priznajemo: odvojeni od njega sami po sebi možemo biti samo nemirni, ustrašeni, prisiljeni da tražimo mir i sigurnost izvan Boga. A to nas nužno vodi u nove nesigurnosti, međusobna nepovjerenja, neprijateljstva, srdžbu, sukobe i nastavak međusobnog uništavanja!
Svjedoci smo da se godinama govori o miru – ne samo u našoj zemlji i gradu, nego na sve strane. No, to ne znači da svi pod riječju „mir“ isto mislimo i želimo. Često su među nama ljudima, narodima i blokovima čitavi svjetovi udaljenosti i različitosti.
Tim je važnije da mi kršćani, Kristovi sljedbenici i suradnici, sebi i drugima oko nas jasno, nedvosmisleno dadnemo do znanja što zapravo mislimo kad govorimo o miru, koji je prijeko potreban i nama i našoj životnoj sredini i cijelome svijetu. Mjerilo našeg poimanja mira jest i mora biti Kristova Radosna vijest, kako je sadržana u knjigama Novog Zavjeta. To vrijedi osobito za nas – u ovoj zemlji – koji smo – posebno zadnjih desetljeća uvučeni – često bez naše volje – u povijesna zbivanja nasilja i ratna sukobljavanja, ali i s čežnjom za mirom i slobodom i s pokušajima praštanja i pomirenja.
Solidarnost Isusova s ljudima svih naroda, svih vremena, svih rasa i klasa, trajni je izazov – osobito za nas kršćane – da poštujemo bogoliko dostojanstvo i prava svakog čovjeka i da se za njih zalažemo. Naša nam vjera jasno kaže, da mi imamo samo jednog Gospodara. Božja vladavina isključuje vladavinu, a pogotovo teror, ljudi nad drugim ljudima!
Opredijelimo se – kao kršćani – svjesno i odlučno i u slavljenju ovogodišnjeg Uskrsa – bilo da ga slavimo po novom ili starom kalendaru – za Mir Uskrslog Krista, za življenje Njegova Evanđelja, za izgrađivanje Njegova Kraljevstva istine, pravde, milosrđa, ljubavi i mira! Uskrsli Krist, jedini Gospodar Neba i Zemlje – će nam pri tome sigurno pomoći! Dati će nam sigurno svjetla i snage da živimo kako On to od nas i očekuje!
Svima vama, braćo i sestre, koji Uskrs slavite sada, po novom Gregorijanskom kalendaru kličem: MIR VAMA! DOISTA USKRSNU ISUS! ALELUJA!
A vama koji ga – ove godine nešto kasnije – slavite po starom, julijanskom kalendaru već ga sada čestitam: HRISTOS VASKRSE! UISTINU VASKRSE!