Ni 24 godine nakon događanja u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu nema suglasnosti o karakteru napada na vojnike JNA, koji su 3. svibnja 1992. godine napuštali vojarnu na Bistriku. Iako je Međunarodni sud u Haagu iznio mišljenje kazavši da su vojnici JNA bili legitimni vojni cilj, predstavnici srpskih boračkih udruženja inzistiraju na tvrdnji da je u Dobrovoljačkoj počinjen ratni zločin.
Kratka retrospektiva glasi da su 2. i 3. svibanj 1992. godine bili jedni od ključnih trenutaka u obrani Sarajeva. Prvo su vojnici JNA 2. svibnja uz pomoć određenih paravojnih formacija pokušali zauzeti ključne točke u gradu, a to su Predsjedništvo BiH i Skupština grada. Tada su se građani Sarajeva sami organizirali s improviziranim i oskudnim naoružanjem stali u obranu grada i države.
Paralelno s tim, na sarajevskom aerodromu i u Lukavici odvijala se prava drama. Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović je zarobljen po povratku s propalih pregovora u Lisabonu. Vojnici JNA odveli su aerodroma u vojarnu u Lukavici Izetbegovića, njegovu kćer, Zlatka Lagumdžiju, koji je bio dio izaslanstva i osobnu pratnju Izetbegovića Nurudina Imamovića.
Uslijedili su pregovori i rasprave predstavnika bh. vlasti sa generalom JNA Milutinom Kukanjcem o statusu Izetbegovića i njegovom oslobađanju. Dogovoreno je da 3. svibnja predsjednik Predsjedništva bude razmijenjen u Dobrovoljačkoj ulici, a da se vojnici JNA istovremeno povuku iz vojarne na Bistriku.
Operacija povlačenja vojnika je započeta, ali nije ispoštovan dogovor da vojnici ne smiju biti naoružani, što je izazvalo revolt kod pripadnika Teritorijalne obrane, nakon čega je došlo do upotrebe vatrenog oružja. Iako su postojale razne manipulacije o broju stradalih vojnika u Dobrovoljačkoj ulici, ustanovljeno je, a to je svojevremeno potvrdio i general Kukanjac, da je poginulo šest vojnika.
“U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo i poginuo je jedan vojnik, Zdravko Tomović iz Han Pijeska. Tri pukovnika i to Miro Sokić, dr. Budimir Radulović i Boško Mihailović. Jedan potpukovnik, Boško Jovanović i jedna žena, muslimanka Nurmela Šuko. Znači, šest osoba je stradalo od 261.”, tvrdio je Kukanjac. Na pitanje, ako je tako, čemu i dalje manipulacije i laži, general Kukanjac je kazao: “Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što nismo više stradali, pa su prosipane te laži o Dobrovoljačkoj, što je nešto najsramnije što se moglo čuti”.
Danas, izuzev izaslanstva iz Republike Srpske, koja svake godine položi cvijeće na mjestu stradanja vojnika, počast braniteljima grada Sarajeva odaje i Udruženje “Zelene beretke”.
Za slučaj u Dobrovoljačkoj ulici Tužiteljstvo je vodilo istragu protiv Ejupa Ganića, generala Jovana Divjaka i još nekih osoba, ali je ustanovljeno da nisu sadržana obilježja krivičnog djela u njihovom postupanju. Na takvu odluku Tužiteljstva uslijedile su brojne osude iz Republike Srpske.
I tako iz godine u godinu. Oko događanja u Dobrovoljačkoj nema suglasnosti, dok pozadinu događanja svatko tumači na svoj način. Dok se svi pozivaju na istinu, u oči istini rijetko tko pogleda.
(Izvor: Klix.ba)


