“Do danas je preminuo 331 talijanski vojnik, a njih još 3.764 imaju karcinom kao posljedicu izlaganja osiromašenom uranu”, rekao je Domenico Leggiero, bivši talijanski pilot koji je sada predsjednik Udruge Osservatorio Militare, koja predstavlja žrtve i njihove obitelji.
Mediji u Italiji o obolijevanju vojnika počeli su pisati već nakon njihovog povratka u domovinu, međutim prve analize su pokazivale da “nema razloga za zabrinutost”. Međutim, broj oboljelih u povratku s misija se povećavao. Bio je tu i znatan broj onih koji su bili u misijama u Bosni i Hercegovini. Podčasnik Crvenog križa preminuo je u Rimu od leukemije upravo po povratku iz Bosne. I ne samo on.
Uz osiromašeni uran, spominje se i trovanje toksičnim tvarima koje se upotrebljavaju za održavanje helikoptera, posebno kada su u pitanju vojnici koji su bili u misijama u Bosni i Hercegovini, a po povratku kući umirali i bolovali od leukemije, karcinoma, oslabljenog imuniteta…
Daniel Pisani, koji je bio zapovjednik jedinice za radioaktivna ispitivanja izjavio je da na Kosovu nije bilo opasnosti za vojnike. Barem su tako pokazivala istraživanja.
“Odmah po dolasku na Kosovo 3. srpnja 1999. započela su radioaktivna ispitivanja najprije na mjestima gdje će zatim vojnici biti smješteni, a zatim vode, površine, zraka i td., sve s najosjetljivijom instrumentima kao što je “Rotem”, koji je tisuću puta osjetljiviji od “Geigera””, ustvrdio je Pisani.
Izjavio je da su sva ispitivanja pokazala da nema opasnosti od radioaktivnog zračenja.
Međutim, Amerikanci su iznijeli podatke o tome na kojim su prostorima koristili osiromašeni uran u projektilima. List “Repubblica” svojevremeno je u tekstu “Kosovo, uran koji ubija”, objavio da su ratni zrakoplovi NATO-a tijekom napada na srpske tenkove na Kosovu upotrebljavali projektile sa osiromašenim uranom i navodno bacili 10 tona tijekom 112 misija. Čak 40 misija američki zrakoplovi obavili su u trokutu Pej – Ðakovica – Prizren, odnosno gdje je od ljeta 1999. smješteno 5.000 talijanskih vojnika.
Na području Bosne i Hercegovine je također korišteno streljivo s osiromašenim uranom.
“Ispaljeno je oko četiri i pol tone streljiva s osiromašenim uranom, ali su i bojeve glave raketa također imale vrhove od osiromašenog urana. Institut za genetički inženjering iz Sarajeva je utvrdio da postoje poremećaji kromosoma. Dakle, bilo je rezultata istraživanja, kao i posljedica. Međutim, političari vam to neće priznati, jer su odštete za umrle vojnike koji su bili ovdje tijekom ratova na Balkanu ogromne. I kada to dođe do politike, onda to ona minimizira i stopira”, izjavila je prije nekoliko godina u razgovoru za Deutsche Welle Jelina Đurković.
Prema pisanju spomenutog medija pogubnom utjecaju osiromašenog urana izloženo je 15 lokacija u Bosni i Hercegovini, a Srbi iz Hadžića umiru od raka četiri puta češće nego drugi stanovnici drugih mjesta.
(K.S.P./Republikainfo.com)


