Obožavatelj umjetnosti uspješno se oporavlja u jednoj firentinskoj bolnici, a direktor Uffizija Eike Schmidt kaže kako nije prvi put da nekome pozli dok se divi ljepoti “Rođenja Venere” ili Caravaggiovoj “Meduzi”.
Ispripovijedao je da je jedan posjetitelj gledajući Botticellijevu “Primaveru” 2016. godine doživio epileptički napadaj, a jedan drugi se početkom ove godine onesvijestio ispred Caravaggiove “Meduze”.
Premda mnogi smatraju da je riječ najčešće o iscrpljenim turistima koji, kada dođu u neki grad prepun umjetnosti, nastoje u što manje vremena vidjeti što više, medicina ovakvu reakciju naziva Stendhalovim ili Firentinskim sindromom. Fenomen je naziv dobio po francuskome piscu Marie-Henri Beyleu, koji je u 19, stoljeću pisao pod pseudonimom Stendhal.
Riječ je o sindromu koji se javlja kod nekih osoba u trenutku kada vide neko umjetničko djelo koje im se posebno svidi. Pritom mogu doživjeti neuobičajene psihičke i fizičke simptome poput nesvjestice, ubrzanog rada srca, vrtoglavice pa čak i halucinacija.
Stendhal je ugledavši ljepotu firentinske bazilike Santa Croce osjećaj opisao ovako: “Srce mi je lupalo, život je izašao iz mene, hodao sam i strahovao da ću se srušiti.”
U razdoblju između 1977. i 1986., kaže talijanska psihijatrica Graziella Magherini iz firentinske bolnice Santa Maria Nuova, bilo je 106 sličnih slučajeva. Mnoge pacijente iznosili su iz muzeja ili galerija pošto su se onesvijestili, imali vrtoglavice, hiperventilirali, osjećali snažno lupanje srca i iscrpljenost, a neki su navodno patili od gubitka identiteta.
Objasnila je da sindrom češće pogađa osobe koje su sklone tomu da ih se nešto jako dojmi, a uz stres od putovanja i posjet gradu poput Firence “to je dobitna kombinacija”, kazala je dr. Magherini.
(Izvor: HINA)