“Dopustite mi da ovaj prvi trenutak nakon primanja ove nagrade budem i osobno pomalo emotivna, jer naviru tolike uspomene iz ovog dragog i prekrasnog grada. A najljepše od njih su iz mojih studentskih dana, kada sam dolazila ovamo vrlo često s prijateljicom u posjet mnogobrojnim prijateljima. Bezbrojni koraci koje sam učinila od Marijinog dvora do Baščaršije, bezbrojni susreti s ljudima na Čeki, to je ono pravo Sarajevo. I to Sarajevo, i ta Bosna i Hercegovina svakako je dala obol i mojoj mladosti i formiranju i moje ličnosti, kako osobne tako i političke”, obratila se prisutnima predsjednica Hrvatske nakon uručenja priznanja.
Komitet za dodjelu ovog priznanja ove godine su sačinjavali brojni akademski građani BiH, a istim je predsjedavao ugledni akademik Vjekoslav Gerc. Ovogodišnje priznanje, djelo akademskog kipara Adisa Fejzića, pripalo je hrvatskoj predsjednici, a u konkurenciji za ovogodišnje priznanje bili su još jordanska kraljica Noor i Bill Clinton, bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.
Prenosimo obraćanje hrvatske predsjednice:
“Prije svega još jednom izražavam čast i zadovoljstvo što sam vaša gošća večeras, u za mene doista posebnoj prigodi – u povodu dodjele Međunarodne nagrade Isa beg Ishaković, koju s dubokim poštovanjem primam kao izraz priznanja meni, ali na simboličan način i Republici Hrvatskoj, čije su veze s Bosnom i Hercegovinom povijesno duge, plodne i obostrano iznimno važne. U nju je utkana višestoljetna povijest plemenitih nastojanja mnogih pojedinaca i ustanova iz Hrvatske koji su, nadilazeći naše razlike i naše granice, gradili zajedništvo između ljudi i naroda obiju država.
Drago mi je što ste me prepoznali kao jednu među njima, na čemu zahvaljujem uvaženim članovima Komiteta za dodjelu nagrade.
Nedavno sam na jednoj kulturnoj manifestaciji nacionalnih manjina u Hrvatskoj imala prigodu izraziti misao kako je priznati svakome pravo na njegov dio u cjelini ljudskih kulturnih i civilizacijskih dostignuća najbolji put za izgradnju zajedništva između ljudi i naroda. Riječ zajedništvo doživljavam posebno važnom. Ona nadilazi okvire tolerancije, suradnje, pa i suživota. Ona upućuje na skladnu posvećenost ciljevima koji imaju značenje općeg dobra za sve ljude i sve narode.
Uvjerena sam da ta misao izražava temeljni sadržaj i ove nagrade koju primam večeras, a koja nosi ime osnivača Sarajeva Ise bega Ishakovića. Utemeljeno na prostoru stare župe Vrhbosne, Sarajevo je stvarno i simbolički odredilo buduću povijest i srž Bosne i Hercegovine: biti prostorom susreta i zajedničkog života ljudi različitih vjera i naroda.
Ova nagrada posebno mi je draga i kao pripadnici hrvatskoga naroda, naroda čija je povijest na teritoriju Bosne i Hercegovine dio cjeline njegove nacionalne povijesti, kao što je istovremeno bitan dio povijesti Bosne i Hercegovine.
Možemo li zamisliti hrvatsku povijest, kulturu i književnost bez, primjerice, Mladena Šubića, Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Matije Divkovića, Grge Martića, Antuna Branka Šimića, Nikole Šopa ili Maka Dizdara?
Možemo li bez njih zamisliti bosanskohercegovačku povijest, kulturu i književnost? Tisuće imena i tisuće primjera govore o toj interaktivnoj prožetosti Hrvata i Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Ona samim tim uključuje raznovrsne veze Hrvatske i Hrvata s Bošnjacima i Srbima u Bosni i Hercegovini, kao s njezinim konstitutivnim narodima, ali i s pripadnicima svih manjinskih zajednica koje čine bogatstvo Bosne i Hercegovine.
Hrvati u Bosni i Hercegovini žive kao u svojoj matičnoj državi. Tu činjenicu hrvatska politika uvijek ističe, ne zato da bi Hrvate u Bosni i Hercegovini udaljila od Zagreba i Hrvatske, nego upravo zbog njihove povijesne i suvremene prisutnosti i konstitutivnosti u Bosni i Hercegovini. To hrvatskom narodu daje sva prava, a ujedno i obvezu odgovornog dioništva u izgradnji budućnosti Bosne i Hercegovine.
Vjerujem da je to budućnost koja će se ostvarivati u okrilju zajedništva država i naroda Europske unije i NATO-a. Republika Hrvatska, koja je prije dva desetljeća imala afirmativnu ulogu u postizanju mira u Bosni i Hercegovini, ima mnoge razloge biti joj na tom putu od najveće moguće pomoći.
Željela bih naglasiti da je proces pridruživanja isto tako i u interesu Europske unije. Bosna i Hercegovina i cijeli prostor jugoistočne Europe previše je europski da bi bio ostavljen izvan granica Europske unije. Povijest ovih prostora nije ništa manje europska nego povijest prostora koji je sada obuhvaćen granicama Europske unije.
Štoviše, ovi su prostori upravo dio okrilja u kojemu je najranije bujala europska kultura i u kojemu su se stvarali duhovni i kulturni preduvjeti za Europu kakvu danas poznajemo. Važno je stoga i prije formalne političke integracije u Europsku uniju poduzimati korake koji će državama kandidatkinjama za članstvo omogućiti i ubrzati projekte njihove međusobne prometne, energetske i kulturne povezanosti, kao i povezanosti s Unijom.
Često se može čuti da je Europska unija umorna od proširenja. Vjerujem da tome nije tako, no ukoliko bi to bilo točno, to bi prije svega bilo loše za Europsku uniju.
Umor od proširenja značio bi nevjeru u vlastite mogućnosti, značio bi umor od vlastite budućnosti. Bosna i Hercegovina ima što dati Europi, prije svega iznimnu riznicu baštine svojih raznolikosti. Europa treba tu raznolikost jer je ona bitan dio njezina identiteta. Kako to često ističem na svojima susretima s državnicima diljem svijeta, Bosna i Hercegovina jest bogatstvo Europe, koje treba prepoznati i isticati.
Bosna i Hercegovina nije problem Europe, već prigoda potvrditi ideju europske suradnje, jedinstva u različitosti, povijesnog mirotvornog projekta.
Bosna i Hercegovina u procesu pristupanja Europskoj uniji ima svoje obveze, ali ima i pravo očekivati da neće biti suočena s neaktivnošću europskih struktura ili možda odugovlačenjem. Ističem to imajući na umu da su se mnoge tragedije kao što je bila ona u Srebrenici, ili tragedije koje su proživljavali ljudi u ovome predivnom gradu Sarajevu, mogle spriječiti – da je bilo više hrabrosti, odlučnosti i, prije svega, europskog zajedništva.
Upravo u ovome vidim i svoju zadaću: predano se zalagati za osnaživanje usredotočenosti čelnika Europske unije na nužnost zaokruživanja područja Unije državama jugoistočnog susjedstva Hrvatske koje su svojevrsnom unutarnjom prazninom Unije. Ovdje se stoga ne može govoriti o proširenju, već kao što naglašavam, zaokruživanju područja Europske unije. To se odnosi na sve države: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju i Srbiju. Svakoj od ovih država spremni smo prenijeti svoje vlastito iskustvo kako bi vaš put ispunjavanja svih uvjeta za članstvo i mnogobrojnih mjerila koja se postavljaju, bio što učinkovitiji.
Novi izazovi čine zadaću proširenja i daljeg oblikovanja jedinstvenog europskog političkog prostora još žurnijom. Mislim prije svega na izbjegličku dramu, ona se u svojim uzrocima i posljedicama s obzirom na Europu može promatrati pod više vidika. Istaknula bih večeras ovdje, ovom prigodom samo dva: odgovornost i solidarnost.
Masovan dolazak izbjeglica u Europu, a ne u neka druga područja u svijetu pokazuje, možda paradoksalno, privlačnost Europe koju mnogi u samoj Europi uzimaju kao datost. Kao nešto zdravo za gotovo. Ljudi ovamo dolaze jer traže mir, sigurnost i perspektivu i vjeruju da će ih naći. To znači da ti ljudi vjeruju u naše vrijednosti: poštivanje života i dostojanstva svake osobe, solidarnost, socijalnu pravdu i demokraciju. Mi smo na težak način spoznali cijenu tih vrijednosti, čuvajmo ih.
Poštovani sudionici ove svečanosti, željela sam s ovih nekoliko misli izraziti neke sadržaje koji proizlaze iz ove nagrade onako kako je ja shvaćam i doživljavam, kao i iz činjenice što ste ju večeras dodijelili upravo meni. Ona je, osim priznanja, i izraz povjerenja da ću i u svom budućem djelovanju zastupati načela kojima sam stekla naklonost nagraditelja.
Budite uvjereni kako ću se i dalje zalagati za istinsku jednakopravnost svih konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine, jednakopravnost njezinih manjinskih zajednica, europski put ove države, te bolju budućnost svih njezinih građana u europskom zajedništvu, zajedništvu kojemu svojim naslijeđem neupitno odavno i pripadate.
Današnji dan sve nas može potaknuti da ne posustanemo u zajedničkom nastojanju izgradnje svijeta u kojemu će riječ zajedništvo značiti stvaran životni izražaj humanosti, povjerenja, otvorenosti, solidarnosti, plemenitosti i svakog dobra, svega što čovjeka čini čovjekom, a ljudsko društvo doista ljudskim. To su vrednote koje nadilaze etničke, ideološke, vjerske i druge razlike, razlike koje nam nisu zapreka nego putokaz učvršćenju našeg zajedničkog osjećaja čovječanske univerzalnosti u težnji ka miru i dobru.
Bosni i Hercegovini, dragoj i prijateljskoj državi, želim skladan život i razvoj svih njezinih krajeva, zajedništvo njezinih ljudi i naroda, mir i napredak. Ova lijepa zemlja, obgrljena Makovim stihovima, „prkosna od Sna“, zaslužuje i imat će bolju budućnost. Republika Hrvatska na tom će putu uvijek biti vaš iskren prijatelj, a ja osobno neumoran zagovornik”, kazala je u svom govoru predsjednica Grabar Kitarović.
Svečanost dodjele priznanja hrvatskoj predsjednici uveličao je i nastup Sarajevske filharmonije, prvaka drame Izudina Bajrovića kao i solisti Sarajevske opere.
Svečanosti u Narodnom pozorištu nazočili su brojni uzvanici iz društveno-političkog života BiH. Između ostalih uglednu gošću iz Hrvatske došli su pozdraviti Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH, Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH, parlamentarac i predsjednik HDZ 1990 Martin Raguž, Hanka Paldum, predsjednik HKD Napredak Franjo Topić i mnogi drugi.
Udruženje “Klepsidra” osnovano je 2005. godine s ciljem promocije multikulturnog i multietničkog naslijeđa. Nagrada “Isa-beg Ishaković” dobila je naziv po čovjeku koji se smatra jednim od osnivača Sarajeva kao urbanog centra u 15. stoljeću.
Članovi društva Klepsida su i akademici Ljubomir Berberović, Slobodan Loga, Abdulah Šarčević, kao i David Kamhi, Enver Imamović, Franjo Topić, Borislav Petrović, Ćazim Hažimejlić, Enes Pelidija, Mehmed Gribajčević, Valerija Galić, Kemal Dizdarević, Salih Fočo, Slavenka Vobornik, Mustafa Hiroš, Meliha Povlakić, Fahrudin Kulenović, Nedim Ademović, Dubravko Horvat, Petar Jeleč, Savo Vlaški, Fadila Memišević i drugi, a član ovog Društva bio je i pokojni fra Luka Markešić.
Inače, ova nagrada je dodijeljena i predsjedniku Slovenije Borutu Pahoru, predsjedniku Austrije, dr. Heinzu Fischeru, turskom premijeru Recepu Tayyipu Erdoganu, predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, posthumno prvom predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću itd.
/Republikainfo.com/