Piše: Kristina S. Perić/Republikainfo.com
Čujem ovih dana da se u Bobanovu naselju u jednoj ulici ljudi uvečer boje zaspati, jer nikoga više nema. Samo u ponekoj kući uvečer svijetli, jer se roditelji preko modernih aplikacija razgovaraju sa svojom djecom u Njemačkoj. I stotine takvih ulica u Hercegovini.
Ako upitate Hrvata koji je kupio jednosmjernu kartu prema Irskoj, Njemačkoj i drugim zemljama zašto je otišao, on neće reći da ga je otjerao izborni zakon, nego će reći da je otišao jer nema posla, nema novca, nema budućnosti, nema pobogu što jesti.
Međutim, o ekonomskom hrvatskom pitanju u BiH se ne govori. Gori ovih dana na 40 i više stupnjeva miomirisno smilje. Gori s njime i izdiše nada da bi se makar na njivi moglo nešto zaraditi. Proklinje se smilje i sve što je vezano s njime. Međutim, i o tom, većinski hrvatskom pitanju se ne govori.
Jednog Mostarca, Širokobriježanina ili Čapljinca, Hrvata koji živi u sredini gdje hrvatsko pitanje nije temeljno pitanje, u Njemačku ne tjeraju ustavne promjene nego besperspektivnost, nepotizam i nepravda. Krvna zrnca se ne jedu, ne plaćaju račune.
Jednog Mostarca zasigurno najviše boli jer su mu od susjeda iz stranke i sin i kćer i nevjesta u državnom električnom poduzeću, a njegov jedinac i magistar na ‘birou’, a ubrzo u Njemačkoj. Međutim, i to pitanje nije hrvatsko pitanje.
U međuprostoru između politike koja ne čini ništa i naroda koji odlazi, pokušava djelovati Crkva. Udaraju na savjest stada pozivajući na ostanak unatoč svemu. Ostati će crkve prazne. Međutim, pravo na bijeg je neotuđivo i ne smije ga se dirati. Na koncu, tko poziva na ostanak mora biti spreman i ponuditi nešto onima koji ostaju. A ponude nema.
Privilegij dvojnog državljanstva Hrvate u BiH skupo će koštati, jer su upravo oni ti koji svake sekunde mogu uzeti putovnicu pod ruku i pobjeći u EU. I to i čine, brže i efikasnije od ostalih bh. naroda, a ionako su najmalobrojniji. U ljeto gospodnje 2017. valjalo bi barem staviti ruku na srce i reći da je to najvruće hrvatsko pitanje, koje će se, budući da smo ga odgađali, na koncu o nama zabaviti.