Rujan, mjesec kojim ljeto završava i počinje jesen, predstavlja i početak nove školske godine. Ali, umjesto da odzvanja dječijim glasovima, škola u Gornjoj Tramošnici, mjestašcu u bh. entitetu Republika Srpska, utonula je u tišinu, a klupe u maloj učionici su prazne. Ulazna vrata objekta u kojem su djeca povratnika Hrvata pohađala nastavu je zaključana jer je djeci uskraćeno pravo da izučavaju nacionalnu grupu predmeta, kažu roditelji.
S druge strane, direktorica Osnovne škole Vaso Pelagić, pod čiju nadležnost pripada područna škola u Gornjoj Tramošnici, kaže da se samo primjenjuje nastavni program dobiven od Ministarstva prosvjete RS-a.
Roditelj dječaka Ivana Petra, Ivo Kamenjašević govori da se u proteklih 17 godina u područnoj školi nastava izvodila na hrvatskom jeziku, ali da je početkom ove godine uvedeno novo pravilo kojim je učenicima uskraćena mogućnost školovanja na svom maternjem jeziku.
Kako kaže, djeca su bila šokirana kada su prvog rujna dobili novu učiteljicu “koja im se nije ni predstavila” i koja im je donijela knjige pisane ćirilicom, a “koju djeca ne znaju čitati”. Roditeljima, navodi Kamenjašević, nitko nije objasnio zašto je došlo do promjene u programu.
Nova pravila su posebno iznenađujuća jer, kaže, povratnici imaju odlične odnose s lokalnim vlastima i dosada nije bilo nikakvih problema.
“Zamislite da vam netko bez objašnjenja dovede novu učiteljicu, da vam donese knjige koje ne razumijete čitati, da vam govore stvari koje ne razumijete, da koriste riječi koje nikad niste čuli. Djeca su bila u šoku. Sada bi htjeli da se moj sin vrati iz petog razreda u prvi, kako bi učio ćirilicu i srpski jezik? To je nemoguće i to ne želimo”.
Kamenjašević navodi da ne želi da sada ispadne kako roditeljima smeta to što je nova učiteljica Srpkinja. “Nama je svejedno koje je nacionalnosti, sve dok zna hrvatski i predaje na tom jeziku”.
‘Ugnjetavanje i progon’
Sličnu priču kazuje i Mato Božanović, roditelj jednog od četvoro učenika koji se i dalje školuju u područnoj školi, “koje je u potpunosti zbunjeno svim ovim”.
“Ovo je neshvatljivo. Ne razumijem zašto se ovo događa. Ne vidim drugog razloga osim da se ovdje radi o ugnjetavanju povratnika Hrvata i pokušaju da se otjeraju odavde”.
U tome nitko, dodaje Božanović, neće uspjeti jer povratnike Hrvate i njihovu djecu nitko neće moći otjerati.
Roditelji iz Gornje Tramošnice ističu da njihova škola postoji od 1906. godine, da je preživjela četiri različite države, ali da se ovakve stvari nikad nisu događale.
Kamenjašević s ponosim ističe da je tu školu završio i njegov djed i njegov otac, te i on sam, a da je njegov sin četvrta generacija koja tu stječe znanje.
Zbog svega toga roditelji, kažu, žele da se djeca školuju na način kako se nastava odvijala od njihovog povratka.
Resorni ministar prosvjete i kulture RS-a Dane Malešević je nakon žalbi roditelja dolazio i obećao da će se nastava izvoditi po dosadašnjem sustavu. Sljedeći ponedjeljak, kada je novi-stari sustav obrazovanja trebao zaživjeti, djecu su, kažu roditelji, ponovno dočekali udžbenici na ćirilici i srpski nastavni program.
“To je nedopustivo. Meni i ostalim roditeljima je ministar Malešević u lice obećao da će od ponedjeljka nastava biti kao prethodnih godina. Međutim, umjesto nove učiteljice, došla je ista ona od početka godine, koja je donijela knjige na ćirilici, koju djeca jednostavno ne razumiju. Prekršeno je ministrovo obećanje”, kaže Kamenjašević.
On dodaje da ih je učiteljica pokušala izbaciti iz škole “koju su sami povratnici uz pomoć prijatelja obnovili”, što su roditelji odbili. Nakon toga je došla policija RS-a iz općine Pelagićevo, kojoj povratničko nasilje pripada, koja je “bila izrazito drska prema roditeljima”.
Kaznena prijava
Roditelji navode da su njihova djeca dolazila svakog dana u školu u kojem bi ih i dalje dočekivala ćirilica ili bi ulaz jednostavno bila zaključan. Zbog navedenog su, kažu, podnijeli kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba, “koja djecu uskraćuju njihova ljudska prava”.
Od osmoro učenika koje je pohađalo nastavu u područnoj školi, roditelji četvoro đaka su svoju djecu prebacili u druge škole, kako bi se mogli obrazovati na hrvatskom jeziku, dodaje Kamenjašević. Roditelji ostalih četvoro đaka odlučno odbijaju mijenjati školu “unatoč pritiscima i stresu kojem su djeca izložena”.
Iako kažu da će istraga utvrditi ko je odgovoran za “uskraćivanje osnovnih prava djeci”, za probleme krive direktoricu škole Olgu Lazić. Njenim dolaskom na dužnost prije dvije godine je, kažu, djeci hrvatskih povratnika ukinut i obavezni prijevoz i topli obrok, a sada im je uskratila da “govore i uče jezikom svojih roditelja i da pišu latinicu”.
Nije im jasno kako je moguće da se sada mijenja 17 godina star program, pogotovo što je, kaže Kamenjašević, Lazić bila u Nastavnom vijeću škole.
“Kako najednom više ne važi sve ono što su djeca učila, ne važe njihovi dokumenti, njihove knjižice i pohvale? To je nemoguće. Zamislite kako je mom sinu kad mu kažu da ne vrijedi ono što je učio”, poručuje on.
Direktorica Lazić tvrdi da stvari nisu onakve kako pojedini tvrde.
“Meni su ta dječica najvažnija i slažem se s roditeljima da bi djeca trebala učiti na hrvatskom jeziku”.
Problem je, međutim, u zakonu. Kako navodi, u školama u kojim ima manje od 18 učenika neke nacionalnosti se ne mogu izučavati predmeti iz nacionalne grupe. To “što je proteklih godina zbog mira u kući Ministarstvu prosvjete RS-a poslan jedan program rada, a djeca učila u Gornjoj Tramošnici učila po drugom programu” ona nije željela nastaviti jer su djeca praktički imala nevažeće dokumente “jer program nije bio usklađen s propisima ministarstva”.
‘Nemoguće odobrenje’
Navodi da je tražila od ministarstva odobrenje da se dopusti nastava po starom sustavuu, što joj nije odobreno. “Kazali su mi da je to nemoguće uraditi”.
Podsjeća da je nakon početka prošle školske godine resornom ministarstvu poslala zahtjeve roditelja za odvijanje nastave kao u proteklih 17 godina, što joj nije udovoljeno.
Zbog toga je morala, poštujući propise, uvesti novi program obrazovanja. To je pokušala objasniti i roditeljima, “koji je nisu htjeli saslušati”.
Lazić dodaje da je i nakon obećanja ministra Maleševića tražila da dobije napismeno odobrenje, na što joj je rečeno “da to nije moguće”. Zbog toga je u program dodala aneks, u kojem se navodi da je na osnovu usmene izjave resornog ministra odobrena nastava iz hrvatskog jezika i rimokatoličke vjeronauka, koja se i ranije izučavala. Ostali predmet se, kaže, izučavaju u skladu sa propisima ministarstva.
“A ostali predmeti, matematika je matematika, likovno je likovno. Djeca su sigurno učila ćirilicu, ali su možda više koristila latinicu pa sad to pismo ne razumiju. Ali nije problem ponoviti ga, podsjetiti ih kako bi mogli čitati iz novih knjiga.”
Kritike na račun izbora nacionalnosti nove učiteljice odbacuje, kazavši da u natječaju nije bilo moguće navesti koje nacionalnosti treba biti, te da je izabrana osoba sa najboljim kvalifikacijama. “Da su kandidati srpske i hrvatske nacionalnosti imali isti broj bodova, naravno da bi posao dobio Hrvat.”
U svakom slučaju, dodaje, nova učiteljica je odrasla u Hrvatskoj i taj jezik odlično poznaje, tako da ni to nije smetnja.
Dodaje da je od četvoro učenika koji više ne idu u školu u Gornjoj Tramošnici troje braće i sestara, čija majka je ranije izjavila da nije zadovoljna radom učiteljice koja je predavala prethodnih godina i zbog toga je promijenila školu svoje djece, dok je majka četvrtog učenika otišla u inozemstvo i dijete povela sa sobom.
‘Manipuliranje djecom’
Direktorica Lazić smatra da neko situaciju “u kojoj dječica najviše ispaštaju” koristi iz vlastitih interesa, ali ne želi nagađati tko i zašto to radi. Ono što je spremna kazati je da je i prethodna učiteljica, inače Hrvatica, imala probleme sa Ivom Kamenjaševićem i “nekim njegovim prijateljima”, što je prijavljeno i policiji i centru za socijalni rad.
Lazić kazuje da su nakon izmjene programa po nastavniku poslane knjige u školu, kako roditelji ne bi morali kupovati nove, te je poručeno da trebaju kupiti samo one za hrvatski jezik, “ali da je Kamenjašević udžbenike bacio na pod kad je vidio da su na ćirilici, te počeo vrijeđati učiteljicu, govoreći da Srpkinja tu ne može da radi, kazao da djeca neće učiti ćirilicu “, te je dodala da je nova nastavnica zbog toga bila u šoku.
Tvrdi da pod ničijim pritiscima neće popustiti i neće dozvoliti da joj “Kamenjašević ili netko drugi” piše program obrazovanja, te da će se držati službenih uputstava ministarstva.
Izdaci za školski prijevoz i topli obrok su, kaže, u nadležnosti općine, a škola samo dostavlja podatke o učenicima, tako da su “neutemeljene optužbe da je ona djeci Hrvata uskratila bilo što”.
I dok su obećanja dana i pregažena, a krivica prebacivana sa jedne na drugu stranu, svi se slažu da su u svemu ovome najveće žrtve djeca, koja već mjesec dana ne idu na nastavu. I neće ići, dok se ne postigne rješenje kojim će zadovoljni biti svi.
(Izvor: Al Jazeera)