Piše: Predrag Lucić/Novi list
»Njemačka se uvijek poigravala s našom majušnošću i ropskom odanošću. Demografski su nas opustošili u dogovoru s Titom primivši i odnarodivši milijun Hrvata i njihovih potomaka a danas to nastavljaju. U Domovinskom ratu nisu nam pomogli gotovo ništa, a sam Genscher i Kohl rekli su da se pretjeruje u isticanju njihovih zasluga za priznanje Hrvatske, jer su, dok god je bilo šansi da se održi, podupirali Jugoslaviju. I suđenje Perkoviću i Mustaču u Münchenu je licemjerno, jer su njemačke službe i te kako pomagale Udbi i KOS-u u likvidiranju Hrvata. Kao što Kirchbaum danas pomaže Srbiji na račun Hrvatske.«
»Europske elite povele su pravu malu antifašističku kampanju preko medija i društvenih mreža u povodu aktualnih polemika oko Jasenovca i ‘rehabilitacije ustaštva’. Jasno je, Europa – poglavito ne Njemačka – ne želi još jednu neposlušnu Mađarsku, naročito ne na tzv. balkanskoj migrantskoj ruti, koja se polako pretvara u stari prepoznatljivi put njemačkog Drang nach Osten. Stoga je cilj sve koji stoje na tom putu proglasiti fašistima.«
»Stalno slobodu Hrvatske kupujemo kod onih čija Hrvatska nije. Tako je, eto, ovih dana jedan gospodin iz Amerike došao uzeti pristojbu za Hrvatsku i rekao cijenu. S njim će, ili poslije njega, to isto učiniti jedan gospodin iz Izraela, potom jedan iz Londona, a potom i jedan iz Beograda, a možda i iz Sarajeva. Zašto ne kad se može? Da se razumijemo, inače svi oni svoj danak ubiru redovitim putem preko svojih emisara u Zagrebu, postavljenih po raznim udrugama, strankama, pa i državnim institucijama i medijskim uporištima.«
Nije lako odvagnuti koji od ova tri ulomka iz tri teksta objavljena istoga dana, 23. travnja 2016., u istim novinama, uspješnije oživljava duh devedesetih kada su hrvatske tiskovine svakodnevno obavještavale čitateljstvo da »Hrvatskoj Europa ne treba, a Europi je itekako potrebna Hrvatska«, da je »Hrvatska najstarija država Europe, jedina koja je više od tisućljeća zadržala nepromijenjeno ime države, nepromijenjeno ime naroda, nepromijenjen jezik i naziv jezika, vlastito pismo…«, da je »Hrvatska imala demokraciju kad Amerika nije ni znala što je to«, da »internacionalistički mediokriteti trebaju od nas učiti što je to civilizacija, kultura, povijest, dostojanstvo, viteštvo i, naravno, Europa«, da je »za velike aždaje demokracija sve što je protiv Hrvatske«, da su »Hrvati zapadniji i od Zapada«, te da nam je stoga »dosta američkog i europskog zaluđivanja, zaglupljivanja i na rate ubijanja svega što je hrvatsko«.
Moglo se po hrvatskim deklarirano domoljubnim novinama i prije 20 godina pročitati da se Hrvatska treba kloniti demokratskog Zapada, koji skapava u zasluženoj agoniji, i »pohrliti u zagrljaj pravoslavne ruske braće«, ali se evo tek u travnju 2016. jedan samozvani domoljub odvažio napisati kako u tom otklonu od neprijateljski nastrojenih zapadnih demokracija valja ići dotle da se Rusima ponudi – formiranje vojne baze na Visu.
Ponudu je potpisao kolumnist portala Dnevno.hr, uvjeren kako je »na dnevnom redu pitanje opstanka hrvatske državnosti«, te stoga »nitko tko odlučuje u ime nacije ne smije robovati lažnim stereotipima kakav je bio mitski oslonac na Zapad«. Taj Zapad nas je – veli uspaničeni branitelj državne opstojnosti – »do sada strahovito koštao, a nikada nam ništa nije dao«, pa »očito ni ne namjerava«.
Za razliku od svih tih zapadnjaka – popuje dalje dnevni domoljub.hr – »nikada, baš nikada nitko iz Rusije, nitko Putinov, a prije toga ni komunistički, a još prije toga carski, nije ničime ugrozio ili ugrožavao hrvatski narod«. Pa je sada, kaže, »vrijeme zbrojiti tko je Putinu strateški važniji – Hrvatska ili Srbija?« i takvo pitanje staviti pred tobožnje zapadne saveznike. Jer »kada se toliko boje ruskih vojnih baza u Nišu, kako bi reagirali na vojne baze na – Visu«.
Tako bi, dakle, ovodobni hrvatski domoljub zbog navodnoga državnog interesa trgovao i mešetario dalmatinskim otocima, valjda po uzoru na onog suverenista iz Bradine koji je sličan deal sklopio 1941. s ondašnjim prezirateljima »trulih zapadnih demokracija«.
Tako bi, dakle, najgrlatiji hrvatski nacionalisti i danas najradije izručili Hrvatsku onome tko im dopusti da na kolišno-tolišno njezina teritorija ustroje marionetski feud, lišen ikakvog demokratskog balasta i obaveze poštivanja nagnjilih zapadnocivilizacijskih stečevina. Feud na kojemu će do mile volje arlaukati da su za Dumu spremni, pa makar i pod cijenu da im Komiža bude isto što i Kolima.