Piše: Emil Karamatić/Neznase.ba
Oni koji su bili u ratovima, skoro da je pravilo, ponovo ih nitko ne može natjerati u neke nove. Drage volje ih je teško vidjeti i na obljetnici obilježavanja neke od „slavnih“ bitaka. A ako ih vidite na takvim mjestima u pitanju su domoljubni interesi najčešće izraženi u stabilnoj valuti. Nitko se pri zdravoj pameti rado ne sjeća prolijevanja ni svoje ni tuđe krvi.
No, zaboravili smo da je nova generacija stasala za novi rat.
Stasala je mladost koja na našim proteklim ratovima nije ništa ili nije vele naučila. A učiti, baš i nije voljna. Jer nema toga tko išta nauči na tuđim nevoljama.
Iz straha od novih ratova i ni zbog čega drugog, jer napredak nam ne mogu donijeti, molim Boga da Čović, Dodik i Izetbegović formiraju što prije vlast u Bosni i Hercegovini. I neka krenu sa blagoslovljenom pljačkom.
Mir vazda bio s njima.
Ali.
Ne daj Bože ako počnu gubiti vlast, bojim se da su spremni mladost poslati u rovove da ni primijetiti neće teret čizama, vojničkih ranaca i okićenost redenicima i ljepotom novih, friško kupljenih kalašnjikova.
Možda bi se ta mladost, i to kad bi kiša i blato došlo do pod vrat i kad bi ih obgrlila rovovska smrt, tek sjetili onih nacionalističkih kolumnističkih svinja koji su ih hranili smrdljivim rečeničnim konstrukcijama proteklih godina. Opsovali bi im onako sočno, vojnički – samo kako opsovati može onaj ko smrt u oči gleda.
Da ne kompliciram i da ne uljepšavam – Uz pokoji domoljubni, otadžbinski ili patriotski stih – jebali biste im mater.
Nažalost, bilo bi to zakašnjelo i uzaludno psovanje.
U toj nevolji bi tek shvatili koliko je nevažan treći kanal i treći ili četvrti entitet. Koliko je nevažna Republika Srpska. Koliko je nevažna Federacija BiH. Koliko je nevažna priča o ugroženosti Srba, Hrvata i Bošnjaka. Koliko su nevažni svi oni koji su kruh zarađivali nacionalističkim uspavankama za budale.
Tek bi tada shvatili da veliki kolumnisti poput onog maturanta iz Trevisa nisu intelektualci nego vampiri koji su godinama mladost pripremali, do te mjere pripremili, da ne znaju u kojem rovu i za koju budalu će davati krv.
Naučili biste tek tada svaku Krležinu priču o hrvatskim domobranima, a da nikad ne pročitaste tu tešku, pretešku knjigu ‘Hrvatski Bog Mars’.
Osjetili bi tek tada, nažalost, kako smrdi svaka prljava riječ izgovorena u miru. Upoznali biste, na svojoj vlastitoj koži, a da ni stranice ne biste otvorili, da ste godinama bili na luđačkim militantnim dresurama.
Rekli biste kao što sam i sam rekao davne 1992. godine na Južnom ratištu (a, ne onom Nike Lozančića, opa. u.) – Uuuu, pa u pičku materinu kako me zajeba ta stoka udbaška.
Naravno, stoka udbaška. Upravo oni, ti stari udbaši u odorama oblijepljenim novim znakovljem, kurvini sinovi, smislili su nacionalistička divljanja i to samo s jednim ciljem.
Da se što prije zaborave njihovi grijesi.
A to je najjednostavnije bilo učiniti što su velikom brzinom izmislili goru gamad od gamadi kojoj su i sami pripadali.
Veliki socijalistički pljačkaši su brzo pali u zaborav. Umjesto do jučerašnjeg socijalističkog učenja udbaši su počeli pjevati druge stihove po istim notama. Udbaši socijalizma postali su preko noći udbaši nacionalizma.
Svoj grijeh su izbrisali tako što su izmisliti grešniju dušu od svoje.
Nova pljačka je počela, a najlakše je bilo prikriti nacionalističkim divljanjem. Za čas je bila prekrivena guslarskim domoljubljem s puškom u ruci. I tako, dok su jedni pljačkali, drugi, oni sirotani, krv su prolijevaju za svetu hrvatsku, srpsku ili bošnjačku stvar.
Onu njihovu stvar.
Jedan prijatelj iz Makedonije mi je rekao da su Makedonci i Albanci zajedno prosvjedovali protiv pljačkaške vlasti premijera Nikole Grujevskog.
Očima sam svojim gledao kad su u Bosni i Hercegovini nezadovoljni građani zajedno prosvjedovali u veljači 2014. godine protiv združene pljačkaške nacionalističke braće.
Zajednički prosvjedi nisu odgovarali kontrolorima krupnog kapitala, koje još samo novinari zovu vladama, a svima nam je jasno da je riječ o pljačkaško–mafijaškim balkanskim družinama.
To stanje lako prouzroči upravo ono što se dogodilo u Kumanovu, što se dogodilo u svim ratovima na Balkanu od devedesetih pa naovamo. Opće krvoproliće u ime onih i za one koji su na vlasti i koji štite opljačkani kapital.
P. S.
Poruka Makedoncima i Albancima
Svaki rat je velika svinjarija.
Ljudi ne nasjedajte. Za pet, deset godina bit će vam žao u kakvo nacionalističko divljanje vas uvlače.
Zapamtite, svaka jadna, lažljiva, pljačkaška vlast nađe načina da prolije sirotinjsku krv, samo da bi dala sebi na važnosti.
Ne treba biti Meša Selimović pa ovo znati.
Dovoljno ga je pročitati i tu stoku vlastodržačku pokvarenu poslati u vražju mater (u sto pički materina) ili lijepo, učtivo kazano – na povijesnu deponiju.