Piše: Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija
Sukladno prigodi, u bošnjačkim središtima BiH (Sarajevo, istočni Mostar) ovih dana organizirana je završna turneja ostataka ostatka tužiteljstva Haaškog suda, predvođenih glavnim tužiteljem Sergeom Bramertzom, i tužiteljem u predmetu “hrvatska šestorka” Kennethom Scottom. Nekadašnji “balkanski mesar”, kako su ga nazivali zapadni mediji, general Ratko Mladić, postao je sasvim nezanimljiv za bošnjačku politiku.
Kako otjerati Hrvate
Srebrenica je već višestruko presuđeni genocid, presuđeni su i Prijedor i Sarajevo, Srbija je izuzeta od odgovornosti za zločine u BiH. No politički aktivno i politički krucijalno pitanje jest: kakva će biti presuda “hrvatskoj šestorci”, zapravo presuda Hrvatima u BiH i Republici Hrvatskoj.
Bošnjačka politička i obavještajna elita već dvadesetak godina radi na tome da i preko sudskih procesa utvrdi muslimansko/bošnjačku dominaciju u Federaciji BiH i dovrši etničko čišćenje Hrvata iz središnje Bosne. I u tome su bili vrlo uspješni. Glavni haaški tužitelj Serge Bramertz, a osobito šef optužbe u predmetu “hrvatska šestorka” Kenneth Scott, u tome su im bili važni saveznici. K. Scott se dvadeset godina bavio isključivo hrvatskim zločinima nad Bošnjacima/Muslimanima.
I nije mu bio problem na tribini u istočnom Mostaru još jednom ponoviti svoju tezu kako su vlasti Herceg-Bosne protjerivale Hrvate iz Središnje Bosne. No sada odjednom i hrvatske dužnosnike i političare zanima ono što ih petnaest godina uopće nije zanimalo: kakva će biti presuda u Haagu 29. studenoga, na bivši Dan Republike? Sve su opcije zapravo otvorene.
Moguće je da žalbeno vijeće potvrdi prvostupanjsku presudu o udruženom zločinačkom pothvatu, uz eventualno smanjenje kazni. Ali to bi bio vrlo neugodan presedan za sve buduće ratove i za vojne intervencije u svijetu. Po tom modelu samo se izbroje mrtvi, pobroje zločini i krivnja hijerarhijski podijeli: najviše predsjedniku, zatim ministru obrane i zapovjednicima vojske i tako niže.
Dakako da sud sličan haaškome neće nikada suditi političarima i zapovjednicima velikih sila. Ali se može očekivati podnošenje neugodnih kaznenih prijava u državama s univerzalnom jurisdikcijom…
Za Hrvate u BiH ponavljanje prvostupanjske presude bila bi poruka da međunarodna zajednica želi njihov kraj u BiH: jer baš svaki zapovjednik HVO-a i svaki dužnosnik Herceg- Bosne iz ratnog vremena, prema tom standardu imaju u startu zajamčenih deset do dvadeset godina zatvora, vojnik pet do deset pred sudovima u BiH…. A ionako su manje-više svi zapovjednici HVO-a pod istragom, ako nisu već optuženi i osuđeni.
Moglo bi se to protumačiti i kao namjera stvaranja kaosa i izazivanja novog sukoba u BiH. Znatno bi bila oslabljena politička pozicija Hrvatske, tužbe s odštetnim zahtjevima su realna opcija. Ali takva presuda bi se mogla koristiti i obrnuto – za diskvalifikaciju dosadašnjeg rada Haaškog suda. Zato nekako ne vjerujem u potvrđivanje zločinačkog pothvata iz prvostupanjske presude. A čini se da ne vjeruje niti sam Kenneth Scott.
Moguće je da žalbeno vijeće napravi neku novu pravnu bravuru pa ukine udruženi zločinački pothvat, i “propiše” neke kazne optuženima po zapovjednoj odgovornosti. To je opcija koja se kao mogućnost trenutačno vrti u hrvatskom javnom prostoru. Kao, malo bi se nagodili i dogovorili. Ali ne znam kako bi žalbeno vijeće to moglo učiniti, osim politički “odokativno”.
Naime, žalbenom se presudom presuđuje presudi, a ne činjenicama i djelima, utvrđuje se samo je li ta presuda pravno drži vodu. A hrvatska šestorka je presuđena samo na temelju sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu, ne i za zapovjednu ili individualnu odgovornost.
Ako nema zločinačkog pothvata, onda nema krivnje. Istina, uvijek haaški suci mogu učiniti i ono što bi pred sudom civiliziranog svijeta bilo nemoguće. Ali nisam sklona vjerovati da bi takvo što učinilo žalbeno vijeće, preuzevši na sebe ulogu prvostupanjskog vijeća, u posljednjoj presudi Haaškog suda i u njegovu najopsežnijem predmetu.
Presuda se naslućuje
Ali postoji za žalbeno vijeće elegantan i politički neutralan izlaz iz ovakve presude: utvrditi da nije postojao udruženi zločinački pothvat i ukinuti presudu.
Nisam baš sigurna da bi žalbeno vijeće moglo utvrditi da niti jedan od optuženih nije kriv ni za što što mu se stavlja na teret. Ali zato može osloboditi optužene od udruženog zločinačkog pothvata i preporučiti lokalnim sudovima da utvrde postoje li osnove za individualnu ili zapovjednu odgovornost.
To bi značilo osloboditi “šestorku” ali premjestiti nastavak pravno-političke bitke u Sarajevo, Mostar i Zagreb. Koliko čujem, već su podnesene neke nove kaznene prijave protiv Jadranka Prlića i Brune Stojića u Sarajevu. Kao da se nešto sluti. Bilo bi to vraćanje političko-pravne bitke na početak.
No u njoj hrvatska politika i hrvatske institucije više ne bi kao dosad mogle ostati po strani, praviti se da ih se ne tiče. I mnoge bi tajne nužno izišle na vidjelo. Mogla bi to biti čak jedna korisna “lustracija” – iliti rasvjetljavanje.