U Kninu će se sutra, već tradicionalno, proslaviti 27. obljetnica Vojno redarstvene operacije (VRO) ‘Oluje’, kao i Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Program počinje rano ujutro, a u Kninu se sutra očekuje nekoliko desetaka tisuća ljudi. Ovim povodom, hrvatski predsjednik i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Zoran Milanović priredio je u četvrtak predvečerje na Kninskoj tvrđavi prijem za ratne zapovjednike.
Nakon otvorenja svečanosti predsjednik Republike Zoran Milanović obratio se javnosti, a potom je uslijedilo uručivanje odlikovanja, medalja, promaknuća i pohvala pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske.
U prigodnom govoru predsjednik Republike naglasio je da su oslobođenje Knina i hrvatska pobjeda 90-ih godina jedan od najvećih događaja u hrvatskoj povijesti.
– Nakon skoro 30 godina naša zemlja se polako sljubljuje i rukuje sa svojom novijom prošlošću. Veliki događaji, a oslobođenje Knina i hrvatska pobjeda devedesetih godina su jedan od najvećih događaja u hrvatskoj povijesti. Mnoge ljude u tom trenutku, kada se dogode, ostave zbunjenima, neravnodušnima i stvari se tumače svakako. Bilo je u 30 godina puno isprika, puno “ali”, “nismo znali”, “nismo htjeli”, “krivo smo napravili”. Prošlo je dovoljno vremena da s nekim odmakom koji predstavlja skoro jedan značajan dio ljudskog radnog vijeka kažemo da je bilo vrlo malo loših stvari, a jako puno dobrih i dovoljno veličanstvenih stvari. U tome su sudjelovali mnogi od vas ovdje, ljudi u zrelim godinama, ali u snazi, izjavio je predsjednik Milanović.
Druženje na kninskoj tvrđavi počelo je točno prije 10 godina, kada je u proljeće 2012. godine tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović rekao da bi bilo dobro da se održi jedan prijem za ratne zapovjednike iz Oluje, u domaćinstvu predsjednika Republike i premijera. Drago mi je vidjeti da je taj običaj uhvatio čvrsto korijenje, dodao je među ostalim predsjednik Republiike Zoran Milanović.
Izrazio je uvjerenje da će te jedinstvena generacija hrvatskih ljudi i vojnika, hrvatskih vitezova i heroja ostati generacija koja će biti zapamćena.
– Sve što se radi i što će se raditi slijedećih godina je otpor zaboravu, otpor relativiziranju, otpor izjednačavanju i borba za činjenice i za istinu, istaknuo je te naglasio da je naš put bio pravedan i ispravan te kako Hrvatskoj ništa nije poklonjeno nego je od 1991. plaćeno dvostrukom cijenom.
Tijekom akcije Oluja stradala su 242 branitelja, dvoje ih je nestalo. Uzor su i inspiracija heroji i branitelji generacijama rođenim u slobodi.
I ove će godine uzvanici podizanje trobojnice pratiti putem videozida s Dinarina stadiona, gdje se održava središnji dio svečanosti.
Dobro pamte Kninjani vrijeme ulaska osloboditelja u Grad. 9:43! Zagrmjet će tada zvona kninskih crkava. Sutra: još jednom, javlja HRT.
Slobodnog kreveta u Kraljevskom gradu nema već odavno. Procjenjuje se da će grad simbol pobjede posjetiti nekoliko desetaka tisuća ljudi, a uz ekrane bit će i cijela Hrvatska.
O ‘Oluji’
Operacija Oluja (4. kolovoza − 7. kolovoza 1995.) velika je vojno-redarstvena operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba gdje je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina i bez kakva međunarodnoga priznanja. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije; međutim, ta i nekoliko narednih pobjeda Hrvatske vojske stvorit će uvjete u kojima je od siječnja 1996. godine započeo proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja.
Oluja je, uz operaciju Bljesak, ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.
U objektivnoj pripremi za Operaciju Oluja snage HV – uz suglasnost vlasti BiH – izvele su, u mjesecima koji su prethodili Oluji, više uzastopnih operacija na područjima te susjedne države. One su dovodile područje Knina u poluokruženje: akcije Zima ’94., Skok-1, Skok-2 i Ljeto ’95.
Sa svoje su strane srpske snage tijekom 1994. godine bile pokrenule aktivnosti radi ovladavanja prostorom Bihaćke krajine – ovećeg, ali izoliranog područja pod kontrolom Armije BiH – koji je u velikoj mjeri sprječavao izravni kontakt između područja pod kontrolom Srba u Hrvatskoj i BiH. Izuzev što bi ostvarivanjem takva cilja nastala humanitarna katastrofa koja bi zacijelo nadmašivala pokolj u Srebrenici izvršen krajem srpnja 1995., njime bi se zaokružio i učinio vojno održivim prostor planirane Ujedinjene Republike Srpske sa središtem u Banja Luci; istodobno bi područja Republike Hrvatske koja spajaju sjeverne i južne dijelove zemlje – primjerice, kod Karlovca bio je pod kontrolom hrvatskih snaga pojas širine svega 10 kilometara – bila izložena topničkoj vatri sa srpskih položaja.
Operacija Oluja za svega je jedan dan preduhitrila opsežnu operaciju vojski hrvatskih i bosanskih Srba pripremanu pod imenom Operacija Vaganj. Planirana srpska akcija trebala je angažirati glavne srpske snage – uključujući i one iz istočnog dijela BiH popunjene dragovoljcima iz Srbije – koje su u cijelosti bile spremne izvesti opsežni napad protiv postrojbi HV i HVO u pravcu Kupresa i Livna (iz pravca Banje Luke) te u pravcu doline Neretve i Metkovića (iz pravca istočne Hercegovine i Podrinja), kao i protiv postrojbi Armije BiH na području Zapadne Bosne. Operacija Oluja posve je omela te planove, a postrojbe bosanskih Srba pripremljene za Operaciju Vaganj – koje su se naposljetku pokazale znatno inferiornima Hrvatskoj vojsci – nisu uspjele zaustaviti ni napredovanje hrvatsko-bosanskih snaga na području BiH u kasnijoj Operaciji Maestral. Topništvo bosanskih Srba raketiralo je više hrvatskih gradova – od Županje do Dubrovnika.
Vojne snage Srpske Vojske Krajine do kraja su Operacije Oluja također odstupile na obližnje područje BiH pod srpskom kontrolom, a 5000 vojnika iz sastava opkoljena 21. kordunskoga korpusa SVK pod zapovjedništvom pukovnika Čede Bulata položilo je oružje pred HV.
Neposredno nakon Oluje nastavljaju snage HV u suradnji s HVO i Armijom BiH napadne akcije protiv snaga bosanskih Srba u BiH (Operacija Maestral i potom Operacija Južni potez) i dolaze nadomak Banje Luke te u situaciji, kada prijeti potpuni poraz srpskih projekata zapadno od Drine, sklapa se trajnije primirje uz međunarodno posredovanje. Potom, u studenome 1995. godine, rat dobiva epilog u Daytonskom sporazumu koji uspostavlja trajniji mir.
Odmah po početku Operacije Oluja vodstvo RSK, prema Odluci Predsjednika RSK Milana Martića br. 2-3113-1/96 od 4. kolovoza 1995. godine, provelo je plansku evakuaciju sveg za borbu nesposobnog stanovništva u skladu s ranije izrađenim i uvježbavanim planovima. Povratak evakuiranih civila i pripadnika vojnih snaga bio je vrlo postupan, a mnogi se nisu ni vratili u Hrvatsku. Vodstvo Republike Srbije do danas ponavlja naraciju o protjeranom stanovništvu RSK posve zanemarujući okolnost da su vlasti te paradržave same organizirale, uvježbale i provele evakuaciju; također se zanemaruje okolnost da su se etnički Srbi kasnijih godina mogli vratiti na to područje, a to je mnogo tisuća njih i učinilo.
Pukovnik Andrew Leslie, zapovjednik UNCRO-a u Kninu za vrijeme Oluje, procjenjuje da je Operacija Oluja operacija kao iz vojnog priručnika koja bi dobila ocjenu A+ prema NATO standardima. Prilikom posjete ministra obrane Krstičevića Pentagonu u srpnju 2017. godine američki ministar obrane i bivši general američkih marinaca Mattis izjavio je povodom obilježavanja obljetnice Operacije Oluja: “Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije”.
/Republika/