Malo tko se sjeća da su se upravo Hrvati i Bošnjaci zajednički organizirali i branili Mostar i BiH od tadašnjeg “jugoslavenskog” agresora. Danas ovu činjenicu nitko ne spominje jer nije u interesu dnevno-političkih potreba i izazivanju mržnje. Šute intelektualne elite, vjerski velikodostojnici, ne oglašavaju se akademski krugovi – kako bi bar malo usporili sunovrat zagađenja odnosa dva konstitutivna naroda koja „dijele“ Federaciju…, piše Dnevni list.
Iako se očekivalo da će se završetkom listopadskih općih izbora u BiH barem malo ublažiti zapaljive, međunacionalne retorike, početkom pregovora o uspostavi vlasti, one ne da jenjavaju, već i dodatno eskaliraju poticanjem i “podgrijavanjem” mržnje u javnom prostoru. Značajan dio odgovornosti za to je i na predsjedniku susjedne Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću, koji svoj sukob s tamošnjim HDZ-om, premijerom i vladom Andreja Plenkovića, vrlo često “prelijeva” i na BiH. No, malo tko se sjeća da su se upravo Hrvati i Bošnjaci zajednički organizirali i branili Mostar i BiH od tadašnjeg “jugoslavenskog” agresora.
Danas ovu činjenicu nitko ne spominje jer nije u interesu dnevno-političkih potreba i izazivanju mržnje. Šute intelektualne elite, vjerski velikodostojnici, ne oglašavaju se akademski krugovi – kako bi bar malo usporili sunovrat zagađenja odnosa dva konstitutivna naroda koja „dijele“ Federaciju…
Kako je sada…
Pri tom član Predsjedništva Željko Komšić nikako ne propušta uvijek iznova slati vrlo oštre poruke prema Hrvatskoj i dodatno “uzburkati” ionako stalno nemirne političke relacije, a posebice sada kada se igra na “sve ili ništa” u ostanku na vlasti. Posljednji u nizu je problematizacija sudjelovanja hrvatskih vojnika u okviru snaga EUFOR-a u misiji Althea za što je Komšić kazao da ne dolazi u obzir, Milanović odgovorio da BiH o tome ne odlučuje, nego Hrvatska.
U ovu zapaljivu retoriku uključile su se i predstavnice Udruženja Pokret ‘Majke enklave Srebrenica i Žepa’ i to pismom prema generalnom tajniku UN-a Antoniju Guterresu i savjetnici generalnog tajnika za prevenciju genocida u Vijeću sigurnosti UN Alicei Wairimu Nderitu u kojem pozivaju na sprječavanje namjere Vlade Hrvatske da putem UN-a i NATO-a vojno angažira svoje oružane snage u BiH posredstvom misije ALTHEA, tražeći sprječavanje dolaska hrvatskih vojnika iz zemlje koja je i članica NATO-a. No tu se ne završava ova nevjerojatna trakavica, ponovno je reagirao hrvatski predsjednik Milanović izrazivši nadu da “Majke Srebrenice nisu instrumentalizirane iz Sarajeva”.
“Te srebreničke majke. Kažem ‘te’ jer nadam se da one ne stoje iza toga, 2015. su na poziv tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović došle u Knin. Da nije bilo oslobođenja Knina, koji su oslobodili vjerojatno gremlini, možda bi bilo i drugog genocida u Bihaću, izjavila je tada Munira Subašić. Dan pobjede je čestitala riječima ‘živjela Hrvatska, živjela BiH i sav dobar narod’. Šta je ovo? Imaju li ti ljudi dvije vijuge u glavi? Dakle, pisati neka nesuvisla samo poražavajuća pisma je gubitak svakog integriteta”, rekao je između ostalog Milanović ponovno demantirajući da je negirao genocid u Srebrenici.
“Tu za mene nije zadnja riječ nekolicina sudaca koji su u tom predmetu sudili. Moram pitati Židove kojih je ubijeno šest milijuna i Tutsije u Ruandi kojih je umlaćeno u mjesec dana 800 tisuća i Srbe kojih je stradalo zajedno sa Židovima i Hrvatima u Jasenovcu na desetine tisuća i pet do šest tisuća mladih muškaraca koji su ubijeni oko Srebrenice u pokušaju da se probiju kroz srpski obruč”, kazao je Milanović dodajući kako njemu Tužiteljstvo BiH može samo “puvat”. U BiH ima najmanje 500 ljudi koji niječu genocid uključujući Milorada Dodika”, postavivši pitanje zašto se njih ne procesuira.
Majkama Srebrenice poručio je kako mu je žao ako su postale dio kampanje koju provode “beskrupulozni muljatori” iz Sarajeva.
“Ako su tada bile majke, a njihovi sinovi vojnici, to su stare žene i uvijek su se držale dostojanstveno i nadam se da nisu pale u kliješta besprizornih beskrupuloznih unitarističkih muljatora iz Sarajeva. Ako jesu bit će mi jako žao”, kazao je Milanović pojašnjavajući naknadno kako pritom misli na ljude poput Željka Komšića.
Na Twittrer profilu udruge majki Srebrenice hrvatskom su predsjedniku kratko odgovorili kako one doista jesu stare žene koje su izgubile svoju djecu no da je “Milanović fašist koji glumi demokrata”. I tu vjerojatno nije kraj izazivanjima mržnje i teškim riječima, iako hrvatski premijer stalno poziva na “otopljavanje odnosa Hrvata i Bošnjaka u BiH”.
No, podsjetimo i na to da je krajem srpnja, gostujući na stranačkoj tribini u Hadžićima, predsjednik SDA Bakir Izetbegović izrekao izjavu koja je uskoro postala viralna u cijeloj regiji – kako će mlade koji su otišli iz BiH u vojsci zamijeniti roboti te kako su se “Bošnjaci prebrojali”. Međutim, dok su ove izjave pobudile veliko zanimanje u javnosti, pa čak i reakcije međunarodne zajednice, ‘ispod radara’, prošle su druge njegove izjave, poput “otkrivanja tajne” da je SDA, ispred Majki Srebrenice i bošnjačkih logoraša poslala lobistička pisma na 1.500 adresa i uradila pritisak na bivšeg visokog predstavnika kako bi nametnuo zakon o negiranju genocida.
“Inzkov zakon ne bi bio donesen da to nije radila SDA. Sad ću vam otkriti tajnu. Dakle, mi u SDA smo organizirali pisma Majki Srebrenice i logoraša, mi napisali. I poslali ih na 1.500 adresa, kraljeva, predsjednika, premijera, parlamentaraca, senatora, u zemljama Europske unije, Americi. To je bilo potpisano od strane logoraša i Majki Srebrenice”, rekao je tada Izetbegović, dajući opravdanu sumnju u političku manipulaciju udruženjima žrtava, ali i upotreba žrtava u interesu klasične, političke manipulacije.
A kako je to bilo nekada…
Ali, srozani i zagađeni odnosi Bošnjaka i Hrvata nisu uvijek bili ovakvi. U to daje uvid podsjećanje na prvi broj lista ‘Mostarsko jutro’, izdavača Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Samostalnog bataljona obrane Mostar, od 11. lipnja 1992., pogled iz sadašnjosti prema prošlosti izgleda zaista nevjerojatno.
Čak što-više, onome tko prati današnje političke (ne)prilike u BiH i vrlo loše političke odnose imeđu najjačih bošnjačkih i hrvatskih političkih aktera, jezik mržnje i međusobnih optuživanja, ‘Mostarsko jutro’ izgleda nevjerojatno.
Naime, uredništvo u uvodu, između ostaloga piše: “Mostar bi zaplakao, ne od tuge i kukavičluka već od prkosa i neshvatanja, ali su mu očne duplje sagorjele. Manijački piromani pretvorili su u prah, zgarišta i pepeo Luku i Donju Mahalu, Glavnu i Fejićevu ulicu, dobar dio Cernice i Šemovca, Cim, Iliće. Animalna velikosrpska i velikocrnogorska žeđ za krvlju, razbojnički instikt za pljačkom i ubijanjem, nebulozni koncept stvaranja zone sumraka na obalama neretve radi omeđivanja etničkih granica zamišljenih na najtamnijim dubinama poremećenog uma, sravnili su sa zemljom kulturno-istorijsko naslijeđe staro četiri vijeka, razorili muslimanska i karolička svetilišta, preorali mezare, otjerali ljude sa vjekovnih ognjišta…”.
Prvi broj izašao je u vrijeme islamskog blagdana Bajrama te je prenio brojne bajramske čestitke. Između i ostalih tadašnjeg zapovjednika HVO-a, Općinskog stožera Mostar, bojnika mr. Jasmina Jaganjca.
On u svojoj čestitci, između ostaloga piše: “… Kurban-bajram, blagdan preporoda, uvjereni smo stići će u sve Vaše domove u bolu i nadi i čvrstom uvjerenju da ćemo sljedeći dočekati i slaviti u miru, slobodi, novom kvalitetu zajedničkog življenja, oslobođeni zauvijek straha i sulude mržnje zajedničkog nam dušmanina. U to ime, HVO Općinski stožer Mostar želi sretan Kurban-bajram svim Muslimanima Mostara naše Herceg-Bosne i cijelog svijeta”.
Kurban-bajram čestitala je i Ratna vlade Mostara – Hrvatske zajednice Herceg-Bosna HVO-a Općine Mostar, kao i haždi-muftija Seid Smajkić ispred Islamske zajednice u Hercegovini i dr. Ismet Hadžiosmanović ispred Muslimanskog nacionalnog vijeća. Objavljena je i čestitka ispred Biskupskog ordinarijata Mostar i Župnog ureda Katedrale Mostar, kao i od gvardijana fra Ivana Ševe, a koji čestitku potpisuju sa “vaši franjevci iz Mostara”.
Hadžiosmanović: „Borba Hrvata i Muslimana za istinsku demokraciju na ovim prostorima“
U tekstu ‘Politički aspekti hrvatsko-muslimanske obrane Mostara – Zajednička borba’, autor dr. Ismet Hadžiosmanović, osvrćući se na povijesni kontekst i događaje od 1. Svjetskog rata, Austro-Ugarske, potom i Jugoslavije, piše: “Ovo nije građanski rat kako ga Srbi žele prikazati, već borba Hrvata i Muslimana za istinsku demokraciju na ovim prostorima.
Velikosrpska politika je bila osnovna snaga za pokretanje ovog suludog rata. S ovom činjenicom Hrvati su bili načisto i preuzeli taj rizik na sebi svojstven način. Činili su sve da se vojno suprotstave ideologiji velikosrpstva. U tome su uspjeli. Za to su imali dosta političkog sluha i mudrosti. U perspektivi, izaći će kao vojni pobjednici. Političku pobjedu su postigli onog trenutka kada su 30.05.1991. proglasili svoju državu Republiku hrvatsku”. Muslimani, koji istinski prihvate zajedničku borbu s Hrvatima, imaju tada sve uslove da vojno pobijede zajedničkog neprijatelja. Ta pobjeda treba da jednom za sva vremena izvrši nacionalno pomirenje Muslimana na jedinstvenoj političkoj platformi. To je najveći dobitak koji možemo dobiti i zato ovom ratu moramo dati maksimalni doprinos. Tu nema kalkulisanja”.
On u tekstu zaključuje kako je “srpski narod u ovom ratu osuđen na politički i vojni poraz”.
“Sam je izabrao svoju političku opciju. Razvoj događaja u posljednje dvije godine iskazivao je tendenciju velikosrpske politike u BiH. U tim političkim nasrtajima ni Mostar nije bio pošteđen. Izazvali su rat i sami sebi odredili politički i vojni poraz u BiH”.
„Hvala Hrvatskoj i Hrvatima“
U prvom broju lista ‘Mostarsko jutro’ uredništvo je istaknulo i zahvalu Republici Hrvatskoj, a pod naslovom “Hvala Hrvatskoj i Hrvatima”.
U istoj stoji: “Na hiljade građana Mostara, žena, nedorasle djece i starih ljudi našlo je utočište u Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji i inostranstvu. Daleko ih je, međutim, najviše u Hrvatskoj, prvenstveno u priobalnim dijelovima Dalmacije. Smješteni su u privatne kuće, hotele i javne objekte. Izbjeglice su toplo primljene, uz veoma dobru organizaciju i provođenje svih poslova vezanih uz smještaj i ishranu Mostaraca. Ranjeni mostarski borci kao i ostali građani zbrinuti su u brojnim bolnicama na tlu Hrvatske, gdje im se pruža savremena medicinska pomoć. Zbog te ljudske brige i plemenitosti Hvala Hrvatskoj i Hrvatima”.
Dosjeti o krivcima za razaranje i jedan brak sklopljen preko radio-amatera
U tekstu ‘Dosjei’, ‘Mostarsko jutro’ objavilo je preslike nekoliko osobnih iskaznica, osoba srpske nacionalnosti, za koje se navodi da su bili ili surađivali sa JNA, dopremali oružje i streljivo, zapovijedali razaranjima pojedinih dijelova Mostara, odgovornih za pljaču tadašnje ‘Vazduhoplovne industrije Soko’ itd.
Između prevladavajućih ratnih tema, izdvaja se i zanimljiv ‘okvir’ – vijest o sklapanju braka putem radio veze.
“Ni ratni košmar u kojem se našla BiH i Mostar, ni prekinute gotovo sve komunikacije, nisu sputali čudesne puteve ljubavi. Tako su 8.06. oko 14 sati, posredstvom radio-amatera Mostara i Zagreba, sklopili brak Gizel Pastor koja sada boravi u Zagrebu i Tomislav Vladić iz Mostara. Udaljeni jedno od drugog više od 400 kilometara, mladenci su izgovorili svoje sudbonosno DA, zaželjevši da se rat okonča što skorije i da se oboje mladih već uskoro nađu zajedno u slobodnom Mostaru. Čestitkama se pridružuje i Redakcija”.
„Rat je, i proći će, a nama je opet živjeti skupa“
U jednom od tekstova gdje se obrađuje tema srušenih mostarskih znamenitosti, među kojima je i Hotel Neretva, istaknut je ‘lead’: “Svojevremeno smo svi mogli znati tko su potpaljivači pakla, ali čini se nismo htjeli da vidimo”.
Potom se u tekstu o groblju u mostarskom Liska parku, danas Ulici Kneza Mihajla Viševića, ističe komentar Mostarca Envera Rajkovića: “To je, eto, naša surova stvarnost: u Mostaru se vodi rat jer neki vele da ne možemo više živjeti zajedno. A, ovdje vidiš, u miru umrlih počivaju i Muslimani i Hrvati i Srbi. Smrt ne bira, ne razdvaja, a kako bi, bolan, mogao podijeliti komšije, Mostarce, na ove ili one? Rat je, i proći će, a nama je opet živjeti skupa. To je sudbina, to je od Boga dato”.
Ove rečenice iz 1992. godine iz Mostara i od Mostaraca pogođenim ratnim strahotama nose značajnu poruku i za današnje dane kada BiH prožima jedna od najvećih političkih kriza nakon Daytonskog sporazuma. Samo, želi li ju itko saslušati, piše Dnevni list.
/Desk/