Kyiv Independent, ukrajinske internetske novine na engleskom jeziku, objavio je zanimljiv komentar Natalije Bugajeve, a koji se temelji na širem izvješću Instituta za proučavanje rata (ISW), objavljenom 11. veljače 2025. godine, a pod naslovom ‘Pouke iz sporazuma iz Minska: prekidanje kruga ruskog rata u Ukrajini’.
U komentaru se analiziraju propusti dogovora iz Minska II koji je, kako autorica navodi, otvorio put za rusku invaziju punog opsega kao i da će još jedan slab dogovor prouzročiti još veći rat.
U cijelosti prenosimo komentar objavljen na Kyiv independent u kojem pojedini dijelovi nevjerojatno podsjećaju na Daytonski mirovni sporazum kojim je okončan rat u BiH, ali i nagrađen agresor ustupcima koji i danas imaju posljedice.
Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky, tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel, francuski predsjednik Emmanuel Macron i ruski predsjednik Vladimir Putin na konferenciji za novinare nakon summita o Ukrajini u Parizu, Francuska, 9. prosinca 2019.
Piše: Natalija Bugajeva/nerezidentna stipendistkinja američkog Instituta za proučavanje rata, bivša izvršna direktorica Kyiv Posta, autorica je knjiga ‘Kako smo do ovoga stigli s Rusijom: Kremljov pogled na svijet’ (‘How We Got Here with Russia: The Kremlin’s Worldview’) i ‘Putinov pomak: Geopolitičke prilagodbe Kremlja od 2014. (‘Putin’s Offset: The Kremlin’s Geopolitical Adaptations Since 2014.’. Trenutno radi kao direktorica strateškog uvida u tehnološkoj tvrtki Vertical Knowledge.
Neki mirovni dogovori vode do mira; drugi vode do još većeg rata. Dogovor iz Minska II, čiji je cilj bio okončanje početne ruske invazije na Ukrajinu 2014., umjesto toga je postavio temelje za rusku invaziju punog opsega 2022. Sjedinjene Države moraju izvući pouke iz sporazuma iz Minska ili riskirati izravan sukob Rusije i NATO-a koji dovodi živote Amerikanaca u opasnost.
Minsk II je bio slab dogovor. Ništa nije zahtijevala od osvajača — Rusije . Pojačao je agresivni svjetonazor Kremlja koji je pokrenuo sukob na početku, prikrivajući vojnu slabost Rusije. To je Kremlju dalo vremena i prostora da se pripremi za veću invaziju. Zapad je mogao pomoći Ukrajini da postigne jači dogovor 2015.
Minsk II dao je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu nadu da može pobijediti u Ukrajini bez rata. Rusija je pokušala i nije uspjela kontrolirati Ukrajinu 2014. vojnim putem. Minsk II dao je Putinu način da zahtijeva da Ukrajina — suverena država — prepusti kontrolu nad svojom unutarnjom politikom. Kad to nije uspjelo, Putin se okrenuo invaziji punog opsega 2022.
Minsk II pomogao je Putinu maskirati svoje zahtjeve za predaju Ukrajine iza lažnih poziva na mir . Zapad se više puta nije uspio suočiti sa stvarnim ruskim zahtjevima i oduprijeti im se od 2014. Minsk II je pojačao zapadne zablude da bi se Putin mogao nagoditi ako dobije malo zemlje ili ako Zapad smanji podršku Ukrajini ili više pokuša pregovarati s njim. Dogovor je također pružio izgovor za one koji su razumjeli ciljeve Kremlja, ali su i dalje nastojali obnoviti veze s Rusijom.
Vladislav Surkov, Putinov bliski savjetnik 2014., rekao je 2024. da je Minsk II “legitimizirao prvu podjelu Ukrajine”. Surkovljeve riječi potvrđuju ruski cilj da uništi Ukrajinu kao državu i iskoristi dogovor iz Minska da to postigne. Dodao je da “mir nije ništa drugo nego nastavak rata drugim sredstvima”.
Još jedan slab dogovor danas potvrdio bi Putinovu invaziju 2022. i dao mu nadu da će s vremenom dobiti više. Nada za Putina znači još rata. Više rata znači veći sukob: Rusija oslobođena svake cijene svoje invazije željet će više i ponovno će izgraditi svoju sposobnost da to učini. Veći rat povećao bi troškove za SAD, ugrozio živote Amerikanaca i eskalirao sukob do katastrofalnih razina.
Trumpova administracija ima povijesnu priliku prekinuti ruski krug otvorenog rata i rata putem “mira” u Ukrajini. Da bi to učinio, SAD mora naučiti lekcije iz sporazuma iz Minska.
Lekcija 1: Rusija će nastojati odgovornost za svoj rat prebaciti na tuđu bilancu. SAD bi trebala inzistirati da Rusija preuzme problem koji je stvorila.
Rusija će nastojati prebaciti krivnju i cijenu rata po svom izboru u Ukrajini, kao što je učinila sa sporazumom Minsk II. Kremlj će kriviti SAD, NATO, Ukrajinu, ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog , zapadni obrambeni industrijski kompleks, Anglosaksonce s njihovim “agresivnim namjerama”, kako kaže rusko ministarstvo vanjskih poslova, i druge.
Rusija će pokušati prenijeti troškove razaranja koje je prouzročila u Ukrajini na tuđu bilancu — bila to Ukrajina, SAD ili drugi ukrajinski partneri. Početna američka pozicija trebala bi biti da Rusija posjeduje problem koji je stvorila.
Sve manje od zahtjeva da Rusija podmiri račun od trilijun dolara za štetu koju je prouzročila i da vrati granice Ukrajine koje je Rusija formalno priznala 1991. i 1994. trebalo bi biti uobličeno kao veliki ustupak Putinu. Pregovori koji započinju preventivnim ustupcima na te zahtjeve, bez inzistiranja na paralelnim ruskim ustupcima, ponovili bi središnju pogrešku sporazuma iz Minska.
SAD mora natjerati Rusiju da preuzme odgovornost za problem koji je stvorila, i zbog pravednog mira i iz čistog pragmatizma. Nema razloga da netko drugi pokrije račun za ruski rat. Ruski izborni rat ubio je i ranio oko milijun ljudi. Procjenjuje se da je Rusija prouzročila štetu od pola trilijuna do trilijun dolara Ukrajini i milijarde SAD-u i drugim partnerskim zemljama. Rusija je Ukrajincima oduzela tri, au nekim slučajevima i 11 godina. Rusija je koštala nebrojene sate i energiju od ljudi u SAD-u i širom svijeta koji su radili na okončanju ruskog rata.
Rusija je odlučila započeti ovaj rat bez legitimnog razloga i može odlučiti završiti ga u bilo kojem trenutku. Ukrajina nije predstavljala prijetnju Rusiji. Putin je mislio da je Ukrajina toliko vojno slaba da bi je mogao osvojiti u roku od nekoliko dana 2022. Rusija nije bila ozbiljno zabrinuta zbog vojne prijetnje od strane NATO-a , što dokazuje vojno držanje Rusije godinama prije 2022., pa čak i tijekom njezina rata u Ukrajini.
Putin je učinkovito blokirao pristupanje Ukrajine NATO-u do 2022. Putin nije izvršio invaziju kako bi zaštitio govornike ruskog jezika u Ukrajini — ruske snage ubijaju govornike ruskog jezika u velikom broju u Ukrajini. Nije bilo legitimnog “casus belli” – samo Putinova želja da kontrolira Ukrajinu. Rusija može zaustaviti svoj rat u bilo kojem trenutku. Ruske trupe se mogu jednostavno povući iz Ukrajine. Rusija će i dalje postojati kao država bez Ukrajine.
Još jedan dogovor koji oslobađa Rusiju dovest će do većeg rata s većim troškovima za SAD. Dogovor koji Rusiji omogućuje da zadrži svoju nezakonitu dobit u Ukrajini bez ikakvih troškova ojačat će način razmišljanja koji je nagnao Rusiju na invaziju, približavajući nuli šanse da Rusija bude kompatibilna s interesima SAD-a, postojanjem Ukrajine i miroljubivom Europom.
Minsk 3.0 stvorio bi Rusiju koja će htjeti još više i moći učiniti više. Rusija 2025. nije Rusija 2022. Rusija je 2022. bila dovoljno ekspanzionistička da napadne svog susjeda bez provokacije i ubije tisuće — samo da tri godine kasnije nije uspjela postići svoje objavljene ratne ciljeve.
Putin je transformirao rusko društvo da podrži vojno osvajanje tijekom tri godine rata. Osnažio je ruske ultranacionaliste koji vjeruju u ekspanziju silom. Putin je unaprijedio te ultranacionaliste na istaknute položaje u Rusiji. Ruski ultranacionalisti su inherentno antiamerički nastrojeni. Oni smatraju da je Rusija u ratu s kolektivnim Zapadom predvođenim SAD-om za novi svjetski poredak. Oni su predani održavanju rata na neodređeno vrijeme i zalažu se za trajnu mobilizaciju ruskog naroda i sredstva za borbu protiv Zapada.
SAD se ne bi suočio samo s jačim Putinom ili putinističkim režimom (ili još gorim), već i s jačom ruskom vojskom koja je iskusna u borbi protiv protivnika kojega opskrbljuje NATO, ima bolju početnu poziciju na bojnom polju u usporedbi s veljačom 2022. i ima jače veze s Kinom, Iranom i Sjevernom Korejom.
Putin teško da želi vratiti više od pola milijuna nasilnih ruskih muškaraca raspoređenih u Ukrajini natrag u Rusiju. Vjerojatno će nastojati preusmjeriti njihovu energiju negdje drugdje ako se linije u Ukrajini zamrznu bez ograničenja ruskih snaga ili izbora Kremlja.
Ako ohrabrena i sposobnija Rusija napadne Ukrajinu kako bi dovršila osvajanje, to će stajati više ukrajinskih života i vrlo vjerojatno približiti rusku vojsku granicama NATO-a, povećavajući rizik od izravnog sukoba NATO-a i Rusije. SAD riskira veći rat s većim troškovima i većim rizikom eskalacije pod uvjetima koji idu u prilog Rusiji.
Jedini način da se prekine začarani krug ruskih ratova nije osloboditi Rusiju odgovornosti i prisiliti Rusiju da preuzme odgovornost za problem koji je stvorila.
Lekcija 2: Završetak rata zahtijeva lišavanje Putina nade kako može postići svoj cilj uništenja Ukrajine kao države za svog života – vojno ili putem “mirovnog sporazuma”.
Kremlj će lažno inzistirati da Ukrajina nije suverena. Rusija će pokušati sklopiti dogovor izravno sa SAD-om (ako Putin uopće razmatra dogovor). Kremlj će lažno inzistirati da Zelenski nije legitiman i zahtijevati da Ukrajina održi izbore koji krše njezin ustav.
Putin će u svaki dogovor ugraditi odredbe za uništavanje suvereniteta Ukrajine. Putin je već iznio preduvjete i otrovne tablete čak i da sjedne za stol. On zahtijeva ograničenja slobode Ukrajine da izabere svoje partnere i sposobnost Ukrajine da se brani (npr. zahtijeva da Ukrajina ograniči veličinu svoje vojske).
Putinovi zahtjevi predstavljaju zamjenu stvarnih ciljeva Rusije: kontrolirati Ukrajinu i natjerati SAD i NATO da odustanu od svojih načela i interesa kako bi se prilagodili svjetskom poretku koji ide u prilog Rusiji.
Ruski će pregovarači osmisliti načine za kontrolu mehanizma fizičke provedbe u bilo kojem dogovoru. Kremlj mora sačuvati opcije za eskalaciju rata po svojoj volji. Putin će pokušati učiniti ono što je pokušao (i nije uspio) putem Minska II — legitimizirati invaziju Kremlja bez ikakvih sigurnosnih jamstava Ukrajini.
Putinovi pojedinačni zahtjevi – teritorij, neutralnost, izbori i drugi – su nebitni. Putinovi zahtjevi predstavljaju zamjenu stvarnih ciljeva Rusije: kontrolirati Ukrajinu i natjerati SAD i NATO da odustanu od svojih načela i interesa kako bi se prilagodili svjetskom poretku koji ide u prilog Rusiji. SAD bi trebao lišiti Putina nade da može postići bilo koje. Ovaj rat može završiti samo kada Rusija zna da ne može pobijediti vojno ili drugim “mirovnim” sporazumom.
SAD bi se trebao usredotočiti na uvjete koji su kompatibilni sa suverenitetom Ukrajine i američkim interesima – umjesto da raspravljaju o linijama na karti. SAD bi trebao odbaciti izravne američko-ruske razgovore ili Putinove zahtjeve u vezi s unutarnjim poslovima Ukrajine, uključujući izbore, ili bilo koje druge zahtjeve koji ograničavaju suverenitet Ukrajine. Pristajanje na Putinove zahtjeve prije razgovora bio bi samonametnuti neuspjeh.
Svaki dogovor koji daje Putinu nadu da će kontrolirati Ukrajinu propast će, kao što je propao Minsk. Dogovor koji Putinu ne daje nadu da će kontrolirati Ukrajinu nije dogovor koji će Putin prihvatiti – osim ako mu ovaj dogovor nije nametnut porazom na bojnom polju, ozbiljnom degradacijom ruske vojne sposobnosti ili vjerodostojnim sredstvom odvraćanja.
Sredstvo odvraćanja koje ima priliku odvratiti Rusiju zahtijeva sposobnu vojnu silu imunu na zapadne političke cikluse i ruski utjecaj. To je težak zadatak. Sve osim toga, međutim, Rusija neće smatrati sredstvom odvraćanja, Rusija će to kooptirati i dovest će do novog rata. Mehanizam provedbe uz posredovanje UN-a nije pokretač, na primjer, zbog prava veta koje Rusija ima u Vijeću sigurnosti UN-a.
Vjerodostojno sredstvo odvraćanja nemoguće je bez snažne obrambene industrijske baze (DIB) na Zapadu i u Ukrajini. Slabi DIB Zapada daje Putinu nadu. Kremlj je iskoristio činjenicu da europski DIB nije mogao povećati potporu Ukrajini i da je SAD mogao, ali nije imao volje da popuni prazninu. Državni DIB je zastupnik njezine volje. Lišavanje Putina nade da pokori Ukrajinu za njegova života zahtijeva snažan zapadni i ukrajinski DIB koji je u stanju promijeniti pretpostavke ruskog vojnog planiranja.
Lekcija 3: Rusija ne može prihvatiti neuspjeh
Putin će pokušati uvjeriti američke čelnike da je pokušaj da ga natjeraju da prihvati manje od svojih ciljeva u Ukrajini. Pokušat će uvjeriti SAD da ovaj rat nije moguće dobiti ili da američka potpora neće biti važna, da će samo produljiti rat ili da je previše riskantna. Rusija će povući sljedeći niz crvenih linija.
Putina se može natjerati da prihvati gubitak bez eskalacije. Zadovoljio se manjim od svojih ciljeva u Ukrajini 2014. i 2022. Ukrajina je porazila Rusiju u bitci za Kijev i protjerala ruske snage s kritičnog terena u Ukrajini 2022. Ruske vlasti su tvrdile da će Rusija biti u Hersonu “zauvijek”, ali su se povukle 2022. Putin je bio prisiljen prihvatiti ukrajinski upad u rusku Kursku oblast 2024. — prvi invazije Rusije od Drugog svjetskog rata. Putin je navodno naredio ruskim snagama da oslobode Kursk do listopada 2024. – misija nije uspjela od veljače 2025.
Desetljeće uspjeha Rusije u Siriji je u opasnosti. Rusko vojno baziranje i politički utjecaj u Siriji bili su ključni za rusku moć na Bliskom istoku, Mediteranu i Africi, stup njezine suradnje s Iranom i način da se suprotstavi SAD-u i izvrši pritisak na južno krilo NATO-a. Desetljeće Putinova rada prepušteno je na milost i nemilost HTS-u — militantima koje je Rusija prije nazivala teroristima, ali više ne može jer HTS drži Moskvu na milosti i nemilosti. Svaki put kad je Putin prihvatio neuspjeh, nova realnost nije bila “pregovarana” s Putinom – bila mu je nametnuta silom. SAD će na kraju shvatiti da je jedini način da Rusija prihvati dogovor nametnuti ga Rusiji.
SAD ne bi smjele same sebe ometati pružajući Putinu “offramp”. Putin ima offframp — kontrolu Kremlja nad ruskim informacijskim prostorom. Kremlj je preoblikovao ili umanjio Putinove ponižavajuće neuspjehe – od ruskog povlačenja iz Hersona do pobune financijera Wagner grupe Jevgenija Prigožina do degradacije i protjerivanja Crnomorske flote s Krima, i bezbrojnih drugih. Ova kontrola informacija omogućila je Putinu da svaki put normalizira novu i goru stvarnost u Rusiji, uključujući ublažavanje udarca za procijenjenih 800.000 ruskih žrtava u potrazi za nedvojbeno osrednjim rezultatima na bojnom polju u Ukrajini.
Putin i Rusija već su propali. Nema uvjerljivog razloga zašto Putin ne bi ponovno doživio neuspjeh. A ako ga informacije iz okvira na kraju iznevjere, to nije problem SAD-a.
Putin nije neranjiv. Ovaj rat nije izgubljen, unatoč povećanim, ali još uvijek skromnim dobicima Rusije u istočnoj Ukrajini. Dok Rusija ima dobro dokumentirane prednosti, Putin također gomila rizike i troškove. Njegova vojska suočava se s nedostatkom materijala i ljudstva, stalnim problemima s stvaranjem snaga i ekonomskim poteškoćama — uključujući inflaciju, manjak radne snage, eroziju državnog fonda bogatstva Rusije i sve skuplje kompromise između usmjeravanja ograničenog ljudstva na prve crte ili jačanja gospodarstva. Rusija također ovisi o partnerima kako bi održala svoje ratne napore, a mijenjanje politike SAD-a prema Kini i Iranu dovodi u opasnost odnose koji joj omogućuju.
Međutim, ništa od toga neće biti važno ako Trumpova administracija Rusiji da vremena i prostora za ponovno okupljanje – baš kao što je postupni pristup Bidenove administracije omogućio Putinu u prošlosti.
Kao što je Minsk II pomogao prikriti ruske neuspjehe 2015., preuranjeni dogovor sada riskira da se Putin oslobodi prije nego što se suoči s teškim izborima i sve većim pritiscima — prije nego što Ukrajina i SAD postignu stvarnu poziciju snage.
Kremlj će se suočiti s rastućim troškovima ako SAD i njegovi partneri izvrše maksimalan pritisak – nešto što tek trebaju učiniti od Putinove invazije punog opsega 2022. Washington još uvijek ima mnogo nedovoljno iskorištenih alata za jačanje pritiska na Rusiju, od snažnijeg udara na njezin energetski sektor do ciljanja Kremlja na više kazališta i domena.
Ali najučinkovitiji pokretač ruskih ekonomskih gubitaka ostaju njeni stalni porazi na bojnom polju. Maksimalni pritisak na Rusiju nemoguć je bez američke vojne potpore Ukrajini. SAD i njegovi partneri moraju osigurati da se Kremlj suoči sa sve većim pritiskom – na bojnom polju i izvan njega – bez lakih načina da ga neutralizira.
/Desk/